HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

20. ožujak 2007.

ŽESTOKI PROSVJEDI MAĐARSKIH RODOLJUBA 2007. GODINE PROTIV KRIPTOKOMUNISTIČKIH VLASTI!

Razlika između bivših komunističkih zemalja u kojima je komunizam poražen i onih u kojima su komunisti na vlasti vidi se po tome gdje su prosvjedi, a gdje nisu, uz jednu iznimku koja se zove Hrvatska.

U Poljskoj je nacionalni parlament u Varšavi donio 15. ožujka 2007. zakon o lustraciji na osnovi kojega državnu i javnu službu ne smiju obnašati bivši komunisti koji su u vrijeme komunizma kršili ljudska prava, i oni koji su bili doušnici komunističke tajne službe i političke policije. Primjer: oni doušnici koji su uhodili ondašnjeg krakovskog nadbiskupa Karola Woytilu, koji je postao papa Ivan Pavao II Veliki, ne smiju postati predsjednikom Republike Poljske, premijerom, predsjednikom parlamenta ili gradonačelnikom bilo kojega grada. U Republici Hrvatskoj oni doušnici koji su uhodili Zagrebačkog nadbiskupa Kuharića mogu po želji obnašati bilo kakvu visoku državnu dužnost u našoj zemlji. Oni visoki oficiri Titove totalitarne tajne službe i političke policije OZN-e koji su ubili Zagrebačkog nadbiskupa Stepinca obnašali su u Republici Hrvatskoj najviše državne dužnosti na koje ih je postavilo hrvatsko biračko tijelo izborom stranačkih predizbornih lista, kao na pr. listu Hrvatske demokratske zajednice čiji je nositelj bio Franjo Tuđman. Tko je devedesetih godina 20. st. jedno vrijeme bio gradonačelnik Krapine? Čovjek sa liste Hrvatske demokratske zajednice koji je 1945. bio član totalitarne jugokomunističke tajne službe OZN-a, koji je 1945. sudjelovao u likvidaciji 12 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika u Maceljskoj šumi kraj Krapine. Dok u Poljskoj uopće nije bilo zakona o lustraciji svejedno nitko nije bio gradonačelnik tko je sudjelovao u masovnom ubojstvo 15 tisuća poljskih časnika od strane komunističke tajne službe NKVD u Katynskoj šumi 1940. godine. Takvi se u Poljskoj smatraju veleizdajnicima poljskog naroda i poljske države. U Hrvatskoj se od dijela javnosti i državnih struktura veleizdajnici slave kao junaci i uživaju državnu zaštitu !!! U Poljskoj je početkom ove godine Varšavski nadbiskup Wielgus dao ostavku jer je bio doušnik komunističke tajne službe. Poljska je donijela zakon o lustraciji čime su poljski demokrati svojim sugrađanima omogućili budućnost, razvoj i prosperitet, nacionalni opstanak i samobitnost, i kao što se može primijetiti, u Poljskoj nema protuvladinih protukomunističkih prosvjeda, jer se komuniste, dakle, tu brojčano malu ali snažnu kliku razbojnika i lažova, razvlašćuje.

Obnovljeni antikomunistički prosvjedi u Budimpešti 2007. godine !!!

U susjednoj Mađarskoj druga slika: od rujna prošle godine se po budimpeštanskom asfaltu tuku antikomunisti s policijom bivšeg komuniste i doušnika komunističke tajne službe, aktualnim premijerom koji je otvoreno lagao mađarski narod, što je i izazvalo masovne prosvjede koji se pretvore u nasilje izravnim akcijama policije i tajne službe, kao što je Miloševićeva milicija i tajna služba na Kosovu izazivala miroljubive albanske protubeogradske prosvjednike 1986.-1989. godine. Tjednima je mađarska demokratska oporba 2006. prosvjedovala protiv komunističko-staljinističkih ostataka (otpadaka) u strukturama mađarske države. Inače svjetski mediji ne prenose prosvjede na kojima ne sudjeluje najmanje 100 tisuća ljudi, ali mađarski prosvjedi nemaju socijalni karakter da radnici traže veće plaće ili slično – ovdje se radi o tome da Mađari na ulici traže odlazak bivših komunista s vlasti zato što Republika Mađarska nije donijela zakon o lustraciji, što je omogućilo bivšem doušniku tajne službe iz vremena komunizma da u demokratskoj Mađarskoj postane premijer-i milijunaš. Međutim, ni 100 tisuća ni 200 tisuća mađarskih prosvjednika prošle godine nije bio mađarskom doušniku premijeru-lažovu dovoljna opomena da odstupi s vlasti! (Taj valjda čeka odlazak u stilu Ceausescua.) Sada su se antikomunistički prosvjedi u Budimpešti obnovili povodom obljetnice početka mađarskog ustanka protiv habsburške monarhije 1848. godine, ustanak o kojemu je u Hrvatskoj sanjao Otac domovine dr. Ante Starčević da bi i njegovi Hrvati učinili nešto slično korisno za sebe – jednom nešto korisno za sebe, ali Hrvati su radije prespavali nego se borili, i 1918. se zbog nedostatka borbe našli zarobljeni u prvoj tamnici naroda, a na kraju, 1945. završili pred cijevima šumskih balkanskih razbojnika i u drugoj tamnici naroda.

Hrvati, probudite se!

Mediji u Republici Hrvatskoj u pravilu opet o budimpeštanskim prosvjedima lažno izvješćuju kao o prosvjedu neke male nacionalističko-šovinističke ekstremne grupice iako upravo takvi mediji predstavljalju mač i štit ekstremnog, nedemokratskog, kriptokomunističkog režima u Hrvatskoj, od 1990. do danas. I u Hrvatskoj kao i u Mađarskoj doušnici drmaju političkom arenom: u Mađarskoj na položaju premijera i vlade, u Hrvatskoj na položaju predsjednika Republike i u drugim strukturama, a jedan od najzaštićenijih doušnika bivše jugokomunističke tajne službe svakako je Anto Đapić, oktroirani predsjednik ukradene Hrvatske stranke prava, postavljen na taj položaj od bivšeg boljševika Franje Tuđmana, promotora doušnika i komunista u strukturama demokratske Republike Hrvatske, od Račana do Mesića, Manolića, Boljkovca, Đapića, Mirka Galića i drugih. U Uredu predsjednika RH rade najgori nekadašnji jugoslavenski boljševici, a objavljeno je i da je bratić zagrebačkog gradonačelnika Bandića doušnik UDB-e. Danas takav zlikovac zastupa interes Republike Hrvatske u Republici Mađarskoj na položaju hrvatskog veleposlanika u Budimpešti. Nekadašnje udarno pero komunističkog partijskog zagrebačkog tiska u vrijeme Titova totalitarne Jugoslavije, Mirko Galić, odlazi kao hrvatski veleposlanik u Pariz. Kad bi u Hrvatskoj postojao zakon o lustraciji, Mirko Galić i njegovi drugovi nigdje ne bi otišli osim na smetlište povijesti. Međutim, ovako će zastupati hrvatske interese u inozemstvu kao što je „zastupao“ hrvatske interese u Titovoj Jugoslaviji. Međutim, Mađari se ne mire s nepravednim stanjem dok Hrvati trpe kao da su mazohisti, a oni koji nisu ni svjesni, zahvaljujući kriptokomunističkim kadrovima i cenzurom povezanom s njima, spavaju zimskim snom, kao da će im demokraciju i slobodu donijeti ili obraniti sveti Petar.

Naprotiv, Bog kažnjava one koji sami barem ne pokušaju se boriti protiv nepravde, a one koji k tome žive u bludu i razvratnom životu na račun sirotinje i obespravljenih, kao što se u skladu s hedonizmom ponaša hrvatska nomenklatura na vlasti, od Mesića do partija u Hrvatskom saboru (uz iznimke koje potvrđuju pravilo) i Banskih dvora, koji potiču korupciju pod izgovorom borbe protiv te pošasti, njih Bog jednostavno briše potezom pera, kao Sodomu i Gomoru! Sudbina Sodome i Gomore nas čeka u Hrvatskoj budemo li i dalje u stilu poznate hrvatske šutnje nijemo gledali ili odmahivali glavom na nepravde koje se hrvatskom narodu čine u njegovoj državi u kojoj je zarobljen od kriptokomunistčke vladajuće strukture! Stoga, Hrvati, probudite se, Hrvatska vas zove!