Dana
16. ožujka 2007. godine, nakon što sam se uvjerio da je oboren križ na Bilom Grebu i grob prekopan, u osobno ime i u ime Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar
uputio sam prosvjedni dopis sredstvima društvenog komuniciranja i Ministarstvu
prosvjete, znanosti, kulture i športa Zapadnohercegovačke županije na Široki
Brijeg negodujući zbog uništavanja još jedne srednjovjekovne nekropole svetog mjesta i pokopalište naših pređa –
ovog puta one na Bilom Grebu.
Posredstvom
Radio Herceg-Bosne tu vijest sam proširio na sve do kojih dopire njihova
poruka, to jest stanovništvu cijele Herceg-Bosne i ljubiteljima hrvatske
kulturne baštine. U dopisu, ovdje malo prošireni, sam spomenuo:
Od
jutros 16. ožujka 2007. godine u Grudama na lokalitetu Bili Greb, koji se nalazi na području naše Županije, uništava se
još jedna srednjovjekovna nekropola.
Tu
nekropolu je evidentirao Šefik Bešlagić, Stećci
Kataloško-topografski popis 1971. – Grude br. 9 (str. 303) i na ukrašenom
križu prepoznao ljudske osobe, polumjesec i kružni vijenac. Nekropola koja je
nadživjela povijesne vihore u trajanju od, vjerojatno, kojih sedam-osam
stoljeća i ubilježila se u pamćenje domaćeg stanovništva pred našim očima se
bez ičijeg prosvjeda mirno uništava i to na temelju Rješenja tog Ministarstva
br. 07-01-637/06. od 14. rujna 2006. godine. Premda je Šefik Bešlagić u svom
popisu, iz njemu poznatih razloga, uvelike osiromašio hrvatsku srednjovjekovnu
kulturnu baštinu, ipak mi je žao što u uništavanju rijetke ali vrijedne naše
kulturne baštine sudjeluje to Ministarstvo.
Bešlagićevo
neupisivanje ponekih nekropola potaklo me je da sam od 1971. godine do danas
revidirao dobrani dio njegovih tekstova. Na temelju istraživanja istih
terenskih područja koja je, kako piše Bešlagić obišao i ja sam se zaputio,
prebrojavao i tražio suvremenije popise srednjovjekovnih nekropola. Samo na
mostarskom, širokobriješkom i ljubuškom područje pronašao sam preko 1200 kod
Bešlagića neupisanih stećaka. Osim nepotpunog popisivanja, svi su izgledi, da
je Bešlagić iz njemu poznatih razloga i uništavao hercegovačke srednjovjekovne
spomenike. Naime, već sam upozorio (Kočerinska
ploča, svjedok sredonjovjekovne Hrvatske Bosne i Hercegovine, 2004., str.
103. bilješka 254.) da je spomenuti Bešlagić s lokaliteta Glavice kod Fatnice
(Stolac) odvezao križ na kome je pisalo Ase
leži Asan sin Pere - Ovdje leži Hasan sin Pere. Taj križ, koliko mi je bilo
dostupno, nigdje nije evidentirao. Tražim muzej u koji ga je smjestio. Bilo bi mi vrlo žao
ako ga je stukao.
Molim širu javnost da mi
pomogne pronaći taj križ. Ako se ne pronađe, bez ikakve sumnje znanstveno
predstavljeni Šefik Bešlagić, uništavanjem spomenutog križa, koji se može
datirati u posljednja desetljeća 15. stoljeća, postao je rušiteljem
srednjovjekovne katoličke, sakralne i kulturne baštine posljednjih desetljeća
20 stoljeća.. Odvoženje križa s Bilog
Greba u prvom desetljeću 21. stoljeća, točnije 16.ožujka 2007., ide prema
njegovoj zabrinjavajućoj i nepoznatoj sudbini.
U srednjem vijeku na
stećcima i pod križevima naši pređi su se pokapali s porukama: „legoh na svom plemenitom… i molju vas ne
nastupajte na me“„na svojoj
plemenitoj“, „učvrto na plemenitoj“,
„na svojoj plemenitoj odmirači“, „na svojoj zemlji, na plemenito“, „nikada
mnog ne imah, nikada ništa nesta, a dijelih“, „I na svoji Baštini legoh“ „daj
mu Bože duši da bude spasen“ . Umjesto da pokojnikovi zemni ostaci ostane
na 'svom plemenitom' njih se, uz
Rješenje Ministarstva, suvremenim strojevima nepotrebno premješta, a
višestoljetni sakralni objekt obeščašćuje.
Najnovije uništavanje
nekropole Bili Greb doziva mi u pamet
vandalizam koji se protivi otpornosti naših pređa koji su se u kamenu opirali Zakonu o raji (1237.-38) da se kršćanska groblja preoravaju, i
križočuvarenju nadgrobnih spomenika kao otpor brojnim naredbama turskih
osvajača – od 1516. pa dalje - da se
križevi poruše. Naši davni pređi su stećcima i križevima omeđili
Herceg-Bosnu kao kršćansku i hrvatsku zemlju. Na svojim spomenicima su, između
ostalih, ostavili i slijedeće poruke: A
taj greb učinih i izvukoh za svoga
života – budućemu. Bolno se osjećam
što su križevi „na svom plemenitom“ i
„molju vi se, bratjo i gospodo, nemojte
mi kosti pretresati“, „Molju vas,
gospodo ne nastupajte na nj. Jere ćete vi biti kako on, a on ne more biti kako
vi…“. Stećke i križeve su podizali po Herceg-Bosni i na širem području uz
velike, velike izdatke i pomoć rodbine, da se odupru propasti –„S pomoću roda moga izidah mnogočasnu grobnicu
i postavih si kamen na grobnici mojoj i ugotovih si vični dom za života svojega…“,
„Va ime Oca i Sina… novi kamen postavih,
i da viste da ćete umrti vsi vi… Sije
leži dobri… sin voivode Stipana, na svojoj baštini… Si bilig' postavi na me brat' moj vojvoda Petar…“ Da bi zaštitili kršćanska počivališta davno su poručili: Tko bi
to potral, da je proklet Otcem i Sinom i Svetim Duhom. Potreba uklanjanja
križa s Bilog Greba, umjesto da se on dostojno ukusno zaštiti, podsjeća me i na
Izetbegovićev zahtjev za dokidanje Sinjske alke. Potonji u svom zahtjevu u
Hrvatskoj nije uspio, a evo, malo kasnije, drugi je uspio, u hrvatskim Grudama, ukloniti dragocjeni
križ katoličkog svjedočenja. Čudo, ali istinito!
Gluhi na davne
poruke i slijepi pred jedinstvenom i sve rjeđom sakralnom i kulturnom baštinom
u Herceg-Bosni nedostojni i pobješnjeli nasljednici i voditelji kulturnih
institucija, nažalost, oglušuju se o poruke i
sudjeluju u rušenju srednjovjekovnih svetih mjesta trneći njihovo
svjedočko omeđivanje hrvatske zemlje i prekidanje životnog stabla hrvatskog
naroda na početku 21. stoljeća.
Stoga u ime
Hrvatskog kulturnog društva Napredak Mostar, koje se brine za očuvanje i
prezentiranje naše kulturne baštine, prosvjedujem protiv uklanjanja križa s Bilog Greba i uništavanja odmorišta svetih katoličkih pređa – na
posvećenoj nekropoli. Zahtijevam povratak križa na prvobitno mjesto i
konzervaciju pokapališta. Ako Ministarstvo ne učini konkretne korake u
vraćanju križa na njegovo stoljetno uzemljenje na Bili Greb, snosit će suodgovornost s lokalnim političarima,
tajkunima i poimenično navedenima osobama u dopisu.
Predsjednik HKD Napredak Mostar prof. dr. sc. fra
Andrija Nikić
Mostar-Ružići-Grude, 17. ožujka 2007.