HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

28. ožujak 2007.

IZRAELSKA TELEVIZIJA NEĆE EMITIRATI ĐAPIĆEVU LAŽNU BIOGRAFIJU!

Efraim Zuroff, voditelj jeruzalemskog ureda Centra “Simon Wiesethal” označio je Antu Đapića kao poznatog ekstremnog antisemita koji nije dobrodošao u Izrael a povodom plaćenog uratka privatne producentske kuće Filmind lapidarno je ocjenio “da tko posluje sa Đapićem glup je pohlepan.” Đapić je dao bezbroj javnih i privatnih protužidovskih izjava i sva njegova lakiranja i lažiranja sebe samog uz pomoć Sedlara i plaćenog predizbornog propagandnog materijala, što zapravo jest tobožnji film o Đapiću, ne mogu izbrisati svu prljavštinu njegovog neofašističkog ponašanja i djelovanja .

Zagrebačka premijera doživjela je potpuni debakl jer se nitko od uglednih pozvanih gostiju iz redova predstavnika stranih vleposlanstava, akreditiranih inozemnih novinara ili predstavnika parlamentarnih oporbenih stranaka nije “udostojao” odazvati se Đapićevoj manijakalnoj želji da dobije potvrdu za krivotvorenje životopisa o samom sebi jednako kao što je bolesno ambiciozno priželjkivao titulu magistra prava, premda o pravnoj znanosti gotovo da nema pojma. Znanje mu je ispod razine današnjih brucoša Pravnog fakulteta.

Producent lažirane Đapićeve spradčine Ron Asouline gotovo je potpuno anoniman u svijetu filma pa i u samom Izraelu, te se radi o plaćeniku koji bi snimao i samog Adolfa Hitlera kada bi ovaj bio živ i platio mu dovoljno novaca da laže o njemu kao i o Đapiću. Za neupućene, dovoljno je samo pogledati relevantne stranice inozemnih političkih leksikona i priručnika kao i on line enciklopedija na kojima se Đapićevo ime nalazi sa još nekoliko imena iz Hrvatske na listi fašista iz cijelog svijeta, pa odmah postaje jasno zašto svi relevantni ljudi i političari u svijetu Đapića smatraju anitesmitom i crnokošuljašem. Tu leži i odgovor zašto je Đapićeva najava prikazivanja filma o njemu na drugom kanalu izraelske TV bila najobičnija laž radi obmanjivanja što većeg broja hrvatskih građana i potencijalnih unutarahrvatskih koalicionih partnera. Lako je lagati u Hrvatskoj kada su ti na raspolaganju Mirjana Hrga I Dijana Čuljak, koje obje dolaze iz poznatog krila HDZ-ove ekstremne desnice zapadnohercegovačkog kantona.

“Sve je jako ugodno slušati…”, cerekajući se hrvatskoj javnosti, prozborio je Đapić, ni manje ni više, nego na tako zvanoj javnoj Hrvatskoj televiziji. Svatko od pretplatnika HRT-a koji je 27. ožujka 2007. gledao emisiju “Radni ručak” na Hrvatskoj televiziji mogao je steći dojam da se i ne radi o javnoj televiziji nego o “javnoj kući” – u tolikoj mjeri se novinarka i voditeljica Dijana Čuljak “prostituirala” u navedenoj emisiji, bacajući u prašinu novinarsku etiku i profesiju, pa i dovodeći pod znak pitanja minimalnu profesionalnost koja se očekuje od novinara u bilo kojem mediju. Naime, prilikom predstavljanja jučerašnje promocije propagandističkog “filmsko-dokumentarnog” uratka o Đapićevim “Korijenima…” na zagrebačkom Kaptolu, voditeljica emisije uopće nije postavila upitnim istinitost sadržaja Sedlarova dokumentarca, osim što je jednom jedinom riječju rečeno da se možda radi o Đapićevoj stranačkoj propagandi, što je režiser Sedlar na neki način i potvrdio. Jednom riječju, Dijana Čuljak je u svojoj emisiji Đapiću dala 15 minuta besplatne propagande. S kojim pravom?

Naravno da je za Đapića sve bilo ugodno slušati što je Jakov Sedlar o svome filmu rekao Dijani Čuljak dok je osječki kvazi gradonačelnik sjedio u osječkom studiju HTV-a i davao svoje ljigave komentare. Da bude jasno – navedena emisija Dijane Čuljak će za urednika informativno-političkog programa Rončevića i vodstvo Hrvatske radio-televizije imati dalekosežne posljedice kod mjerodavnih u Europskoj Uniji koji su još prije 50 godina, kada se osnivala Europska Unija, konsenzusom donjeli odluku da zajednica europskih zemalja neće ići putem fašizma i komunizma, nego putem demokracije. Ovo što nam se servira na HTV-u čisti je neofašizam upakiran u hrvatski nacional-komunizam i kriptokomunistički poredak Republike Hrvatske. Međutim, drugarice i drugovi – no passaran!

Kao što je u Hrvatskom pravu ranije rečeno, Sedlarov film o Đapiću, pun krivotvorina i prešućivanja povijesne istine i istine općenito, služi, i po Sedlarovim riječima, za ovogodišnje parlamentarne izbore. Đapićev režiser je naglasio da se izraelska producentska kuća „Filmind” prihvatila snimanja Đapićeve političke i životne biografije zato što su navodno shvatili da je Anto Đapić najzanimljivija politička ličnost u Hrvatskoj (možemo misliti), te da su Izraelci uložili 100 posto novčanih sredstava u snimanje filma, a da po ugovoru oni će zauzvrat promidžbeno pratiti Đapićevu predizbornu kampanju, makar tome nitko ozbiljan ne vjeruje. Dakle, film se tobože financira na osnovi naturalne razmjene – kao u kameno doba, ili u doba bivše Juge kada su jugoslavenska poduzeća nešto izvozila u Sovjetski Savez, a Rusi plaćali naftom i oružjem. Međutim, točna je konstatacija komentara u Hrvatskom pravu, da Đapić koristi i zloupotrebljava Židove i državu Izrael u svrhu svoje lažne političke promocije i narcisoidnog častohleplja.

Ako je emisija “Epicentar” Mirjane Hrge od 25. ožujka u vezi Đapićeva filma bila sramotna zato što je novinarka i voditeljica emisije simulirala kritički odnos prema Đapićevoj politici i sadržaju propagandističkog filma o njemu, onda u emisiji “Radni ručak” od Dijane Čuljak nije ni bilo pokušaja simuliranja kritičkog odnosa nego je u cijelosti prevladavao otvoreni nekritički odnos prema najvećem aktualnom lažljivcu na hrvatskoj političkoj sceni koji laže više, češće i kontinuirano nego Andrija Hebrang iz HDZ-a koji je priznao da laže povremeno. Anto Đapić laže u tolikoj mjeri da bi čak lagao da nema preko 130 kg fizičke težine iako se prostim oko vidi da ima. Njegove laži su degutantne, ali i opasne, jer ovaj primitivni balkanac želi postati premijerom Republike Hrvatske, a put do Banskih dvora mu trasiraju servilni novinari kao navedena Čuljak, Hrga i slične novinarke koje bi spadale u ekstremno krilo HDZ-a.

U prilogu Radnog ručka o promociji Sedlarove priče o Đapiću, koja predstavlja krivotvorinu isto kao svojedobno antisemitski pamflet “Protokoli Sionskih mudraca”, Zdravko Tomac reče, da “Anto Đapić pred sobom ima veliku budućnost”. Ćiro Blažević pohvalio je laž u filmu o Đapiću kao da se radi o hrvatskom Mojsiju. Pjevač turbo-folk anti-glazbe Bulić nije mogao sustezati oduševljenje Đapićevom filmu, a šeststotinjak drugih uzvanika dovezenih autobusima iz redova đapistranke, “nažalost” nije u emisiji bilo u prilici pustiti suze radosnice o najvećoj suvremenoj laži koja se trenutno pušta u Republici Hrvatskoj – sve da bi HDZ na sljedećim izborima imao od antisemitizma i desničarskog ekstremizma opranog Đapića na raspolaganju kao eventualnog poslijezbornog koalicijskog partnera ako koalicija HSS-HSLS podbaci u dobivenim glasovima birača na ovogodišnjim parlamentarnim izborima.

Jedan tuđmanovac jednom u tisku besramno reče: Laž ljude spaja, a istina razdvaja (!), kritizirajući one koji stalno ustrajavaju na istini. To je geslo onih koje Rimokatolička crkva u Hrvatskoj već 17 godina časti svojom takoreći bezrezervnom podrškom po onoj kardinala Kuharićevoj, da se “svi sada moramo držati za jedan šćap”, možda pod cijenu da još godinama ne profunkcionira pravna država, da još godinama ne bude u Hrvatskoj slobode medija i pluralizma, da građani još godinama trpe zulume vladara i njihovih satelita poput Đapića koji se bogate i lažu, sve više i više, dok su neki istaknuti hrvatski branitelji, kao Ante Paradžik, davno pod zemljom, ubijeni od Franceka i Jože, dok Đapić na Paradžikovoj tragediji/u njegovom krivotvorenom filmu Paradžik je potpuno prešućen/ gradi svoje malo lažljivo carstvo, raspirujući mržnju i dezinformacije među Hrvatima, tako da nitko više nikome ne vjeruje – osim što sve više ljudi vjeruje lažima – upravo onako kako su bivši komunisti i doušnici to sebi zamislili da treba izgledati demokratsko društvo Republike Hrvatske. U sljedećim brojevima Hrvatskog prava čitajte kratku povijest o tome tko i kako je od 2003. godine omogućio Đapiću da radi na najvećoj prijevari koju je ikada itko učinio u Republici Hrvatskoj, da pred domaćom publikom spere sa sebe crni katran koji sa sebe sprati ne može, a pogotovo ne pred svijetom!