HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

www.hrvatsko-pravo.hr

www.hrvatsko-pravo.com

13. travanj 2007.

RAČANOVA NEPODNOŠLJIVA HIPOTEKA!

“Kolegice i kolege, prijatelji, drugarice i drugovi!”

Ivica Račan zbog neizlječive zloćudne bolesti gubi bitku sa životom, bitku sa životom koju su zbog njegova angažmana u komunističkoj partiji izgubili mnogi hrvatski rodoljubi, suprotstavljajući se Račanovim drugaricama i drugovima nakon nasilnog sloma Hrvatskog proljeća 1971. godine. Svi oni Hrvati koji su se nakon Karađorđeva 1971. godine hrabro suprotstavljali Račanovim drugaricama i drugovima na čelu sa ratnom zločinkom Milkom Planinc, poznatom partizanskom političkom komesarkom iz Kočevskog Roga 1945. godine i nasljednicom Savke Dabčević-Kučar na položaju CK SKH, zatim, sa drugim boljševicima (zločincima) oko Vladimira Bakarića – Josipom Vrhovcem, Stipom Šuvarom, Jurom Bilićem itd., izgubili su “bitku” sa životom.

Zanimljivo je kako se sudbina poigrava s hrvatskim društvom i bivšim premijerom toga društva koje, da nije “zaboravljivo” i iskvareno ne bi ga nikada prihvatilo za premijera hrvatske države za čiju neovisnost nije učinio ništa – osim što je Republici Hrvatskoj 1991. odmagao i postavljao joj nogu da padne. Još prošle godine za Uskrs, kada je Ivica Račan čestitao Uskrs, pohvalio je svog gazdu i vrhovnoga komandanta Josipa Broza Tita kao najvećeg državnika s ovih prostora, bez ijedne jedine kritičke riječi na račun najvećeg balkanskog krvnika svih vremena – većeg u zločinu čak i od krvnika Slobodana Miloševića, da bi već sljedećeg Uskrsa morao podnijeti ostavku na svoj 35-godišnji položaj u politici – bez ijednog jedinog dana radnog staža u građanskim poslovima. To se zove oportunističko i karijerističko plivanje niz struju.

Svjetske agencije prenjele su vijest o Račanovoj ostavci na položaj predsjednika nereformirane Socijaldemokratske partije, nasljednice Saveza komunista Hrvatske i SKJ, komunistička partija koja u “demokratskoj” Hrvatskoj Franje Tuđmana nikada nije zabranjena kao de facto zločinačka organizacija. Treba se prisjetiti bivšega komunista Borisa Jeljcina koji je u Rusiji imao snage Komunističku partiju Sovjetskog Saveza (KPSS) proglasiti zločinačkom organizacijom i zabraniti je. To je ta tanka crvena nit koja titoista Račana dijeli od reformiranih komunista.

Britanski Reuters je javio da je Socijaldemokratska partija nakon Račanove ostavke zbog bolesti ostala bez lidera, a oporba bez premijerskog kandidata na ovogodišnjim izborima. (Hrvatsko pravo je odmah po objavi vijesti o Račanovoj zločudnoj bolesti prije više od dva mjeseca pisalo da je SDP ostao bez kandidata za premijera.) Ujednačenu vijest o Račanovoj ostavci objavila je njemačka novinska agencija Deutsche Presseagentur (dpa), navodeći da je Račan bivši čelnik komunističke partije koji je raspisao prve višestranačke izbore… i približio Hrvatsku euroatlantskim integracijama…

Jutarnji list je u svom članku o Račanovoj ostavci “prešutio” naslov iz njegova oproštajnog pisma “drugaricama i drugovima”, tiskajući Račanovo pismo malim slovima, dok je Večernji list ipak naveo Račanovu mračnu političku biografiju, od člana Izvršnog komiteta CK SKH 1972. godine (nakon pada Savke i Tripala i početka političkog progona hrvatskih proljećara, od Vlade Gotovca preko Ante Paradžika i drugih), do direktora ideološke marksističke Političke škole “Josip Broz Tito” u Kumrovcu, i člana CK SKH i politbiroa komunističke partije. Pokojni boljševik Stipe Šuvar je u Jutarnjem listu 2000. godine izjavio da su on i Ivica Račan dvojica bivša komunistička ideologa. Time je Šuvar sve rekao o sebi i svom bivšem drugu Račana kojega se odrekao jer se oportunistički Račan odrekao njega. Tako su se drugovi odricali jedan drugoga ali svoga Titu nisu dirali ni pod cijenu života. To također sve govori o jugoslavenskim komunistima hrvatske nacionalnost.

Kada je Sabor Republike Hrvatske proglasio 25. lipnja 1991. otcjepljenje Republike Hrvatske od SFR Jugoslavije i hrvatsku državnu nezavisnost, Račanovi zastupnici napustili su iz protesta sabornicu, osim jednog časnog člana tadašnjeg SKH-SDP. To je neoboriva povijesna činjenica! Kad su slovenski reformirani komunisti 1990. zaštitili slovenski narod, ne dopuštajući otimanje oružja teritorijalne obrane Slovenije od strane “JNA”, Račanov nereformirani SKH-SDP po tom pitanju nije učinio ništa odnosno postoje i dokazi da je SKH-SDP sudjelovao u razoružanju Teritorijalne obrane SR Hrvatske, i oružje prebacivao srpskim četnicima (teroristima) u Knin. Račanov SKH-SDP je na parlamentarnim izborima 1992. bio propao, jedva prešavši izborni prag od tri posto glasova, i to je realni broj glasova na koji u Hrvatskoj može računati titoistička ekstremna ljevica. Svoj uspon nakon pada 1992. godine, kada je SKH-SDP u biti po svoj logici trebao nestati sa političke scene, Ivica Račan može isključivo zahvaliti Franji Tuđmanu. Račan podržava Franju Tuđmana u njegovoj politici podjele BiH sa Slobom Miloševićem, i Račan je prvi kojega Tuđman po povratku iz Karađorđeva (i Tikveša) obavještava o tome. Račan izravno profitira od Tuđmanova obračuna sa Dobroslavom Paragom, i isključivo toj činjenici ima zahvaliti svoj ponovni uspon – sve do premijerske fotelje koju, dakle, nije bio zaslužio. U jednoj demokratskoj i pravno uređenoj zemlji bi bivši komunisti tipa Račana dobili doživotnu kaznu zatvora ili bi čak završili na električnom stolcu zbog de facto kršenja ludskih prava za vrijeme komunizma, i zbog veleizdaje Republike Hrvatske 1990./1991. godine !!!

I na kraju, naravno da Anto Đapić izražava sućut Račanu i njegovoj partiji zbog Račanove ostavke, jer upravo je Ivica Račan na položaju predsjednika vlade Republike Hrvatske omogućio Đapiću 2001. godine da preko esdepeove ministrice pravosuđa Ingrid Antičević-Marinović produži politički vijek trajanja neofašiste i antisemita Đapića, jer je Račanova ministrica (koja je zbog toga kazneno prijavljena) prešla preko svih dokumenata koji Đapića diskvalificiraju kao “predsjednika” državnim udarom OTETE Hrvatske stranke prava. Zato je na kraju kletva hrvatskog naroda pogodila Ivicu Račana, jer, tko dirne u stranku Oca domovine dr. Ante Starčevića, taj biva proklet , premda kao ljudi I vjernici želimo Račanu spas i obraćenje!