HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj
19. travanj
2007.
POLJSKI GENERAL JARUZELSKI OPTUŽEN KAO KOMUNISTIČKI ZLOČINAC, RUMUNJSKI PREDSJEDNIK BASESCU SMIJENJEN, SAMO MESIĆU SVE OPROŠTENO!
Zbog suradnje
sa komunističkom tajnom policijom, doušništva sa agresorskom
kontraobavještajnom službom, javnog huškanja na komunističku represiju protiv
demokratske opozicije i disidenata, okruženosti sa udbaškim ubojicama i još mnogo toga drugoga, u Hrvatskoj se
nagrađuje sa mjestom predsjednika Republike ili parlamenta.
Hrvati
više nikada neće moći govoriti da su zreliji od istočnoeuropskih naroda kada je
u pitanju sloboda, demokracija i poštivanje pravne države, osim da lažu sami
sebe kao i mnogo puta u povijesti. Prije dva dana optužen je bivši predsjednik
Poljske, komunistički apartčik i general Varšavskog pakta Wojciech Jaruzelski,
jer je krvavo ugušio poljski radnički sindikat Solidarnošć 1981. godine.
Zamislite, tko je kod nas odgovarao za bezbrojne zločine komunizma, gestapovsku
titoističku represiju i torturu, ubojstva političkih zatvorenika i emigranata
ili gušenje studentskih demonstracija 1971. godine. Jedan od glavnih
protagonista tih zločina ovih dana umire, a jugokomunistički novinari i mediji
u Hrvatskoj ga kurvinski hvale i dižu do nebesa.
Drugi
su još živi a nekolicina je otišla u pakao sa svim državnim počastima tobožnjih
hrvatskih predsjednika, Tuđmana i Mesića. Bajaga Mladen
sjetio se pokojnog Pepe Zinajića, kao udbaškog ubojice sa Korduna, jer je
nedostupan osim na spiritističkim seansama, dok mu masovni ubojice sjede u srcu
Zagreba, no što bi se Bajaga nekome išao zamjeriti!
Zar je
moguće da u jednoj «zaostaloj» Rumunjskoj biva smijenjen zbog skrivanja svojeg
dosijea, suradnika rumunjske komunističke obavještajne službe i prakse, koju je
nastavio na položaju predsjednika Rumunjske do dana današnjeg, Traian Basescu,
koji je čak poticao, u općoj klimi demokratizacije svoje zemlje lustraciju, ali
tek pošto je prethodno sakrio i uništio svoj dosije tajnog komunističko agenta.
Šteta za Basescua što nije Hrvat jer bi uživao na svojem položaju predsjednika
bez da bi mu prijetila bilo kakva opasnost, već bi ga kao cinkera i doušnika
Udbe slavili kao velikog i nasmiješenog predsjednika sa kojim je dobro popiti
kavu kod Charlija u Gajevoj. Eto, jada hrvatskog, duševne bijede i pomračenja narodnog uma, goreg nego li je onog
južnokorejskog studenta na Virginijskom tehnikumu.