HRVATSKO
PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj
20. travanj
2007.
Informacija o skupu održanom u HAZU
nedavno objavljena u jednom našem tjedniku pod naslovom “HAZU: Treba početi od
energetike”, daje povoda za razmišljanje. Kad bi se HAZU zaista želio brinuti i
o energetici trebao bi to na osnovi činjenica. Ono što je napisano o skupu u
HAZU, pod pretpostavkom da je točno, pokazuje da to nije slučaj. Kazali su da
je energetika “podloga razvoju cjelokupnih gospodarskih i društvenih
djelatnosti” što je “veliko” otkriće, no Hrvatska je po potrošnji energenata po
stanovniku na razini Engleske u industrijsko doba u drugoj polovini
devetnaestog stoljeća, a naši “stručnjaci” (akademici – političari, što li su?)
potpisali su Kyoto sporazum kojim će to stanje male potrošnje “zamrznuti”. Kako
će se stoga Hrvatska razvijati bez obzira bila ili ne u EU u kojoj je potrošnja
energenata osjetno veća?
“Energetski” akademici “ukazivali su do sada na nedostatak električne energije
i zastoj u gradnji novih elektrana”, a činjenica je da električne energije u Hrvatskoj
prema podacima, a još više ponašanju onih koji bi se trebali o njoj brinuti -
ima i previše. Naime gubici u dovođenju električne energije do potrošača u
stalnom su porastu (za razliku od EU gdje se smanjuju), a pojedinih godina čak
su bili veći od proizvodnje svih termoelektrana (bez toplana) u Hrvatskoj, ili
veći od hrvatskog dijela proizvedene energije u NE Krško. Štete sporazuma o NE
Krško (poklonjena elektrana, oprost pet godina neisporučene struje, preuzimanje
obveza skladištenja RAO i razgradnje elektrane) iznose oko dvije milijarde USD,
a sada HEP od Slovenije traži za odštetu bijednih 31,7 milijuna eura.
Zabrinuti su i da će se zbog “velikog kašnjenja u modernizaciji i proširenju
kapaciteta rafinerija morati uvoziti benzin ili tekuća goriva”. Očito ne znaju
ili ne žele znati da i sada “poduzetnici” oko četvrtinu naftnih derivata u
Hrvatskoj namiruju iz uvoza, a istovremeno su i uz izvoz derivata domače
rafinerije iskorištene tek trećinom kapaciteta. Od uvođenja “famozne formule”
za cijene naftnih derivata koje ne ovise o cijeni nafte, osjetno je porastao
uvoz derivata, a bit će još i veći ako se ukine carina za uvoz za što se zalažu
neki uvoznici derivata kako bi snizili, ako ćemo se šaliti, cijene derivata u
maloprodaji.
Očito su se naši “energetski” akademici posve izgubili, a kako i ne bi kad
uživaju blagodati čas na funkcijama partiji poslušnih čelnika u energetskim
monopolima, pa time “zaslužnih” da budu “energetski” HAZU akademici, čas na
fakultetima i drugim sličnim trgovačkim udrugama, čas na političkim položajima
(ministri i drugo) itd., itd.
Zanemariv je broj nas koji smo postali doktori znanosti u područjima vezanim uz
energetiku, a da pritom nismo bili direktori ili drugi visoko podobni
(poslušni) rukovodioci, političari ili u rodbinskim i drugim vezama s
političkim moćnicima. Onima na fakultetima nije bilo unosno omogućiti doktorat
znalcima u svojim strukama, koji nisu mogli osigurati novac za
"projekte" trgovcima titulama na fakultetima. Više
"projekata" dalo je više novca iz energetskih monopola onima na
fakultetima pa je bilo sve više rukovodilaca – političara - doktora. Stoga je
vrijednost tih "projekata" proporcionalna vrijednosti tih
"doktora", a vrijednost "projekata - studija" koje su u ime
monopola naručivali najčešće je - bez vrijednosti. Te "studije" samo
su ode "pametnim" odlukama političara, te im samo za to i služi
"znanost", a rezultati su poznati - golemi promašaji i štete. Bolje
bi bilo da su im dodjeljivali plemičke titule pa bi bilo razlike između onih
koji znaju i onih koji misle da znaju (kupljeni doktorati). Taj tržišni odnos
razvio se još prije prelaska tzv. privatizacijom u rani feudalizam. Danas je
stanje još mnogo gore (u svim područjima) pa se relativno jeftino prodaju
magisteriji i doktorati i na kojekakvim posve privatnim
"fakultetima". Osim fakulteta, brojnih veleučilišta, trgovačka
društva su i razne akademije niknule kao gljive poslije kiše, tzv. instituti,
rukovodioci državne uprave, a naročito političke stranke, itd.
Dok to ne
shvate uz današnju skupoću energenata, jedan dobar konj vrijedi mnogo više -
jer vuče kola naprijed, nego skup takvih “akademika”...
U skladu sa zbivanjima (moda je političara da “galame” upravo oni koji su štete izazvali) spomenuti “energetski” akademici HAZU se glasaju kako mnogo toga u energetici u Hrvatskoj ne valja, a godinama su na svojim pozicijama o njoj odlučivali. Stoga im treba pomoći da shvate što su: znanstvenici - stručnjaci(?) ili pak, poslušnici – rukovodioci - političari što je bliže istini. Da su znanstvenici i stručnjaci, raspravljali bi na osnovi činjenica, a to na spomenutom sijelu, prema objavljenoj informaciji, nije bio slučaj. Možda bi im pomoglo ogledalo, ali ne iskrivljeno na koje su navikli, da vide tko je do toga - protiv čega se tobože bune - doveo. To “počinju” već desetljećima.
DR BRANIMIR MOLAK, studeni 2005.
godine