HRVATSKO PRAVO
Prve
online stranačke novine u Republici Hrvatskoj
28. travanj 2007
GORAN JURIŠIĆ U EUROAZIJSKOM MAGAZINU BRANI POVIJESNU ISTINU OD KLEVETA NIJEMCA WOLFA OSCHLIESA!
„Euroazijski
magazin“ /www.eurasischesmagazin.de/
OTVORENO
PISMO
U
predmetu Wolf Oschlies: Otpušteni rabin i krivi rabin“ /In Sachen Wolf Oschlies „Der
gefeuerte Rabbi und der falsche Rabbi“
Piše Goran Jurišić
Poštovane
gospođe i gospodo!
Čitatateljstvo Euroazijskog magazina ima pravo na
informacije iz povijesti i politike koje se temelje na povijesnim činjenicama i
na osnovi znanstvenih izvora općenito, što, međutim, u slučaju dvaju posljednja
članka g. Oschliesa u vezi naroda i država Jugoistočne Europe odgovara samo
djelomično istini. U članku „Der gefeuerte Rabbi und der falsche Rabbi“
/Otpušteni rabin i krivi rabin/, u kojemu je autor pisao o hrvatskim Židovima,
otkrio sam nekoliko krivotvorenih podataka koji su prenjeti, i koje ovime,
povijesne istine radi, opovrgavam povijesnim činjenicama.
Brojka od „600 tisuća“ ubijenih žrtava Židova, Srba,
Roma i Hrvata u fašističkom koncentracijskom logoru „Jasenovac“ u istoimenom
mjestu u Hrvatskoj za vrijeme Drugog svjetskog rata, dakle, brojka koja je
navedena /u Oschliesovu članku/ bila je od strane jugoslavenskog komunističkog
titoističkog režima krivotvorena. Krivotvorena brojka od „600 tisuća“ žrtava
pribrojena je sveukupnom broju ratnih žrtava u Jugoslaviji, i to kako bi se od
bivše vlade Savezne Republike Njemačke šezdesetih/sedamdesetih godina 20. st.
naplatila viša ratna odšteta. To naspram jasenovačkim žrtvama i naspram
njemačke savezne vlade nije bilo fer, ali Zapadna Njemačka je unatoč tome
platila preko jednu milijardu DM, i na taj način sufinancirala diktatora Tita
koji je od 1948. do 1987. na jadranskom otoku Goli otok u pogonu držao
jugoslavenski koncentracijski logor „Goli otok“. (Tito za vrijeme svoje
35-godišnje vladavine nikada nije posjetio spomen područje bivšeg
koncentracijskog logora „Jasenovac“.)
Različite
procjene broja žrtava
Nakon Titove smrti 1980. godine njegovi su
nasljednici vodili koncentracijski logor „Goli otok“ do 1987. godine, a godinu
dana nakon zimske olimpijade u Sarajevu /ispravno bi bilo, tri godine nakon
sarajevske olimpijade, op. prev./ je logor zatvoren nakon što je borac za
ljudska prava i student iz Zagreba, Dobroslav Paraga, u slovenskoj novini
„Mladina“ svjedočio o užasima toga koncentracijskog logora. On sam bio je tamo kao
politički zatvorenik dvije godine zatvoren, mučen i izoliran. Srpski emigrant
dr. Bogoljub Kočović objavio je u Londonu, za vrijeme Hladnog rata, brojku
žrtava konc-logora „Jasenovac“ koju je on izračunao sa otprilike 60 tisuća
žrtava. Hrvatski marksist i statističar ing. Vladimir Žerjavić, bivši stručnjak
Ujedinjenih naroda, objavio je u Zagrebu svoju procjenu broja žrtava
jasenovačkog konc-logora, koje je naveo sa otprilike 58 tisuća (izvor: knjiga
Vladimira Žerjavića „Gubici stanovništva Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu“,
Zagreb, 1989.)
Otac u /Oschliesovu/ članku navedenog hrvatskog
povjesničara Ive Goldsteina, publicist Slavko Goldstein, objavio je također
podatke o broju žrtava koncentracijskog logora „Jasenovac“. Navodno da se radi
o 80 tisuća žrtava /80-100 tisuća, op.prev./. U memorijalnom muzeju spomen
područja koncentracijskog logora „Dachau“ navodi se u američkom dokumentarnom
filmu o koncentracijskim logorima u Drugom svjetskom ratu brojka od cca. 20
tisuća jasenovačkih žrtava.
Ne postoje
posmrtni ostatci
Problem je u tome što nisu ekshumirani posmrtni
ostatci žrtava hrvatskog ustaškog režima. Šezdesetih godina 20. st. uslijedile
su u Jasenovcu ekshumacije, ali, nakon što su ekshumirani oko 300 posmrtnih
ostataka ubijenih ljudi, ustanovljeno je da se radi o strijeljanim hrvatskim
ratnim zarobljenicima koji su ubijeni 1945. od strane Titovog režima na
području bivšeg koncentracijskog logora blizu hrvatskog mjesta Jasenovac, tako
da su ekshumacije brzo zaustavljene. Niti jedan povjesničar u Hrvatskoj ili
drugdje do danas nema odgovor na pitanje gdje se nalaze pokopani posmrtni
ostatci žrtava hrvatskih fašista iz konc-logora „Jasenovac“ – masovne grobnice,
s obzirom da je dokazano kako k-l „Jasenovac“ nije imao plinske komore i peći
za spaljivanje kao što su bili u koncentracijskom logoru Auschwitz-Birkenau ili
neki drugi logori /istina je da su ustaški zapovjednici kraće vrijeme u peći
ciglane na području logora spalili oko 1000 leševa ubijenih logoraša, te je
nakon toga spaljivanje zaustavljeno, op.prev./. (Najveći dio hrvatskih Židova
bio je od ustaškog režima poglavnika Ante Pavelića izručen njemačkim nacistima,
i deportiran u Auschwitz /u k-l Jasenovac ubijeno je od kolovoza 1941. do
travnja 1945. godine 10.700 Židova, po podatcima iz knjige: „Put sjećanja –
obrazovni centar Jasenovac – memorijalni muzej – Jasenovac – spomen područje
Jasenovac“, nakladnik © Spomen Područje Jasenovac, u Jasenovcu, Republika
Hrvatska, 2006., op.prev./ /Sveukupni broj židovskih žrtava na području
Hrvatske i BiH iznosi oko 30 tisuća, op.prev./
U siječnju 1943. uslijedio je u Zagrebu ultimatum
Hitlerova povjerenika za holokaust, Heinricha Himmlera, upućen hrvatskom
diktatoru, da se hrvatske Židove mora izručiti nacističkoj Njemačkoj. Himmler
je grdio hrvatskog diktatora, i diktirao je: „To je izričita zapovjed Führera
Adolfa Hitlera!“ Tri mjeseca nakon toga je posljednji transport vlaka vozio na
relaciji Zagreb-Auschwitz.
Ustaški režim je minirao nekoć velebnu i prekrasnu
sinagogu u centru Zagrebu, ali jugoslavenski titoistički režim nije dozvolio da
se sinagoga ponovo izgradi. Otac navedenog borca za ljudska prava, (pravni)
odvjetnik Smiljan Paraga, predložio je osamdesetih godina 20. st. u katoličkom
tjedniku „Glas Koncila“ u Zagrebu jednu inicijativu za ponovnu izgradnu
zagrebačke sinagoge. Bio je to hrabar prijedlog u vrijeme totalitarnog
komunizma u bivšoj Jugoslaviji. Nažalost sinagoga u Zagrebu nije do danas
ponovo izgrađena, što i ne čudi kada se pomisli da su u Hrvatskoj nakon pada
Berlinskog zida i sloma Jugoslavije komunisti još uvijek u kontinuitetu od
1990. do danas na vlasti, samo što se Titovi partijski sekretari sada nazivaju
„socijaldemokratima“, „konzervativcima“, „liberalima“ itd.
Navedene
brojke bleiburških žrtava /u Oschliesovu članku/ nisu točne
Gospodin Oschlies naveo je krivotvorenu brojku
hrvatskih žrtava iz Bleiburga, pošto Titovi partizani u koruškom gradiću
Bleiburg, blizu austrijsko-slovenske državne granice, nisu ubili „nekoliko
stotina“ ljudi, nego sveukupno preko 200 tisuća. (Nisu svi ubijeni u Bleiburgu,
ali to je broj žrtava komunističkog jugoslavenskog režima na kraju Drugog
svjetskog rata godine 1945.) Kod brojke od 200 strijeljanih hrvatskih ratnih
zarobljenika, koju je naveo W. Oschlies, radi se o staroj brojci koju su počinitelji
sami izmislili kako bi izbjegli optužbe da su počinili ratni zločin i zločin
genocida (ubojstvo naroda). U međuvremenu su bivši komunisti priznali da se u
slučaju „Bleiburga“ iz 1945. radi o ratnim zločinima, i opravdavaju ove zločine
kao „osvetu“. Zagrebačka državna odvjetnica, gospođa Višnja Lončar rekla je na
tiskovnoj konferenciji, u siječnju 2006. godine, da se u predmetu „Macelj“
(posljedica „Bleiburga“) radi o ratnim zločinima komunističkog jugoslavenskog
partizanskog režima maršala Tita. O tome je izvijestila regionalna dnevna
novina „Novi list“ iz Rijeke.
Kod sintagme „Bleiburg i Križni put“ radi se o masi
od nekoliko desetaka do preko 200 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika,
vojnika, civila. Oni nisu bili, kako je W. Oschlies naveo, razoružani u
Bleiburgu od partizana, nego su se predali britanskoj okupacijskoj armiji 15.
svibnja 1945. u južnoj Austriji. Međutim, protivno međunarodnom ratnom pravu
bili su izručeni jugoslavenskoj armiji, repatriirani (vraćeni) natrag preko
granice, i najvećim dijelom ubijeni u Sloveniji masovnim strijeljanjima od
strane Titove tajne službe „OZN“ („Odjel za zaštitu naroda“). U šumi Macelj
blizu hrvatskog grada Krapine (cca. 40 mk zapadno od Zagreba) ubijeno je u
svibnju/lipnju 1945. okruglo 12 tisuća hrvatskih ratnih zarobljenika, 600
hrvatskih civila i 21 svećenik i franjevac, iz mase hrvatskih izbjeglica koja
je dovedena iz Bleiburga. Prošle godine su posmrtni ostatci 1193 ekshumirane
žrtve iz Maclja službeno pokopane.
450 masovnih
grobnica u Sloveniji sa žrtvama komunističke strahovlade
Glavno-odgovorni počinitelj iz Maclja, S.H., i danas
živi u zagrebačkoj četvrti s vilama,Tuškanac, blizu rezidencijalne četvrti, i
do danas nije bio niti jedne sekunde u istražnom zatvoru, zato što bivši
oficiri Titove tajne službe uživaju od hrvatske vlade specijalnu zaštitu, te od
državnog odvjentištva ne bivaju optuženi iako postoje dokazi i svjedoci u
slučajevima komunističkih ratnih zločina. Počinitelj S.H. još uvijek posjeduje
njemački pištolj marke „Walter“ s kojim je taj bivši komandant logora osobno u
šumi Macelj ubio 21 svećenika i franjevca Rimokatoličke crkve.
Na bleiburškom polju strijeljano je otprilike 500
hrvatskih civila, ostatak, kao što sam
naveo, bili su ubijeni na području Slovenije i Hrvatske. Samo u Mariboru
(Slovenija) je od strane Titovih komunista ubijeno otprilike 50 tisuća Hrvata,
u Kočevskom Rogu blizu Ljubljane u Sloveniji cca. 30 tisuća Hrvata, Slovenaca i
Srba. Nedavno je slovenski ministar pravosuđa, g. Šturm, u slovenskom gradu
Novo Mesto otvorio jednu izložbu o žrtvama Bleiburga (žrtvama jugoslavenskog
komunizma), koju g. Oschlies može posjetiti do svibnja 2007., i na licu mjesta
se o tome bolje informirati. (Do sada je slovenska vlada otkrila preko 450
masovnih grobnica sa žrtvama jugoslavenskog komunizma. Samo u šumi Tezno kod
Maribora otkriveno je za vrijeme gradnje autoputa Nürnberg-Maribor-Zagreb jedan
70 m dugačak tenkovski rov gdje su pronađeni posmrtni ostatci od 1.500
strijeljanih hrvatskih časnika. Rov je sveukupno dugačak 1,5 km.)
Njemački novinar Reinhard Olt objavio je 4. svibnja
2004. u Frankfurter Allgemeine Zeitung
jedan članak o ratnim zločinima diktatora Tita i njegove tajne službe „OZNA“ za
vrijeme Drugog svjetskog rata u Sloveniji. Ako se k tome zbroji oslobađajuća
presuda Međunarodnog suda pravde (ICJ) u predmetu tužbe Bosne i Hercegovine
protiv Srbije za genocid nad bosanskim muslimanima, onda se žrtve bivše
Jugoslavije od 1941. do danas suvgdje u svijetu ponižava, i cijeli svijet se ne
srami, što drži budnim velikosrpsku ideologiju i ideologiju marksizma u
državama nasljednicama bivše Jugoslavije. Zašto bivši komunisti i doušnici
tajne službe STASI nisu u Berlinu danas na vlasti kao što su u Ljubljani,
Sarajevu, Zagrebu, Beogradu itd.?
Želim u
zaštitu uzeti Židovsku općinu Zagreb
I na kraju neka mi je dopušteno da u zaštitu uzmem
skoro 200 godina staru Židovsku općinu Zagreb. Raport W. Oschliesa o cijepanju
Židovske općine Zagreb prošle godine ima skroz drugačiju pozadinu nego što ju
je naveo autor u svom članku-otvorenom pismu /upućeno Goranu Jurišiću/, iako
antisemitizam može biti i glavni uzrok. Radi se o staroj praksi
kriptokomunističkih hrvatskih vlasti da stvaraju paralelne organizacije u
domeni politike, kulture i športa, pa i u krilu vjerskih zajednica, i to kako bi
se umrtvila pluralistička scena u Hrvatskoj. Hrvatski premijer dobio je
nedavno, iako s pravom, žestoku kritiku iz inozemstva (od Europske komisije
etc.), zato što ne poštuje slobodu medija, a ugledni londonski „The Economist“
objavio je nedavno članak u kojemu se tvrdi, isto s pravom, mišljenja sam, kako
se „Hrvatska nalazi na močvarnom dnu Europe“. (Takvi članci bivaju od hrvatske
vlade cenzurirani.)
Iako je deklarirani ateist, povjesničar Ivo
Goldstein, osnovao je u Zagrebu židovsku paralelnu organizaciju, „Beth Israel“,
koja je registrirana od strane korumpiranog hrvatskog državnog ureda za upravu.
Nova zajednica dobila je punu podršku od strane optuženog antisemita i
hrvatskog predsjednika, na Zapadu tako omiljenog, Stjepana Mesića, koji je od
strane nekih političara i znanstvenika ozbiljno optužen da je bio doušnik bivše
totalitarne jugoslavenske tajne službe „KOS“. Gospodin Mesić se navodno 1991.
kao član tadašnjeg jugoslavenskog Predsjedništva /SFRJ/ iz Republike Hrvatske
aranžirao sa šefom imenovane beogradske tajne službe i Miloševićeva intimusa,
Aleksandrom Vasiljevićem, o tome da „JNA“ u Hrvatskoj i Sloveniji 1991. provede
državni udar. U knjizi bivšeg lokalnog šefa jugoslavenske komunističke tajne
službe „SDB“ iz Osijeka, Željka Bartolovića („Probušena mantija“, Osijek,
2005.) optužuje se današnji predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić, da
je bio kadrovik imenovane totalitarne službe u gradu Orahovici, zakrabuljen kao
načelnik općine Orahovica. Predsjednik Židovske općine Zagreb, dr. Kraus,
optužio je registraciju židovske paralelne organizacije kao ciljani napad na
ostatke decimirane Židovske općine Zagreb, kako se preživjelim žrtvama
holokausta i njihovim obiteljima i židovskim nasljednicima ne bi morala vratiti
oduzeta /opljačkana, op. prev./ imovina, koju su 1941. podržavili fašisti, a
1945. komunisti.
„Euroazijski
magazin“ /www.eurasischesmagazin.de/ 31.03.2007.