HRVATSKO
PRAVO
Prve online
stranačke novine u Republici Hrvatskoj
http://www.hrvatsko-pravo.com/
30. travanj
2007
DAN NAKON RAČANOVE SMRTI – U HRVATSKOJ POTPUNO PREŠUĆEN 30.TRAVANJ-DAN HRVATSKIH POLITIČKIH ZATVORENIKA, U SPOMEN ŽRTVAMA RAČANOVOG BOLJŠEVIČKOG REŽIMA!
EPITAF POLITIČKIM UZNICIMA PJESNIKA PAVLA JELOVIĆA :
Budući se u Hrvatskoj svakodnevno mijenjaju
pravopis, povijest, bogomolje, molitve, sveci, stoga su nam autori i tiskari
kalendara u konstantnom i kontinuiranom (za)kašnjenju. Čim nam naprave i tiskaju
jedan, izidje drugi. Radi
toga ne znamo ni kada su nam, ni kakvi su nam blagdani.
I kad to nikoga ne
pogadja glede blagdana, kako bi tek pogadjalo radi nekih nevažnih i nejasnih
nadnevaka? Za jedan medju njima se tako ni u kalendaru nije uspjelo naći mjesta.
Za koji? Za Dan političkih zatvorenika.
Pa iako je on beznačajan, moram vam o njemu i pojedincima koji su doprinijeli njegovom nastajanju kazati riječ-dvije: . S obzirom što nastojim izbjeći lamentiranje činjenica i jalovo elaboriranje, te se suzdržati odlaska u duboku povijest, neću se stoga osvrtati na generacije zatvorenika čiji pripadnici poduži niz godina nisu medju nama. To ne činim radi toga sto prema njima gajim netrepljivost, nego jedino zato što vas želim poštedjeti neinteresantne i beskorisne besjede.
Prije nego se osvrnem na prezrenu, poniženu, progonjenu i zaboravljenu populaciju, ravnanja radi ću reći da sam se, zahvaljujući odredjenim slučajnostima zaustavio i u ratničkoj i u robijaškoj garnituri.
Ako bih sutra opet morao poći u jednu od njih, a pri tome izabrati u koju, izabrao bih prvu. Jer, bojišnice su podnošljivije, nego li robijašnice. Na prvima se moglo i imalo sa nečime suprostaviti neprijatelju, spasiti se od njega bjekstvom, ili se pak sakriti, dočim u robijašnicama ničega navedenoga nije bilo. Politički uznici su služili neprijatelju kao orudje s kojim je mogao raditi sto god mu se prohtjelo.
Suvišno je nabrajati što se sve u tamnicama dogadjalo. Ukratko, ljudi su ostajali bez psihičkog i fizičkog zdravlja, zbog utamničenja su im uništavane karijere, zapečaćene budućnosti, sankcionirane obitelji. Poslije robije su danonoćno klevetani, svakodnevno maltretirani, svestrano diskriminirani. Nesretnici su, za vid preodgoja, bez potrebe i opravdana razloga gurani medju ljudsku hrdju (višestruke ubojice, silovatelje, manijake, notorne džepare). Grijesi su im bili u tome što su riječju ili pisanim uratcima zazivali i zagovarali slobodu, pravicu, demokraciju, te potrebu i uskrsnuće državnosti Hrvatske. Za one koji ne znaju, u zatvore se odlazilo, radi pjevanja nekakve pjesme (čak i o banu Jelačiću), zbog pričanja vica, vijorenja hrvatskog stijega, posjedovanja grba. Danas kojekavi žbiri tvrde da su nam stvorili državu 45-te, 74-te. Bulazne, stvorili nam državu, a zabranjivali u njoj isticanje njenih simbola.
Brojni bivši politički robijaši su pozamašne dobi,
iscrpljeni su i ojadjeni. Kada je sunce državnosti natkrililo hrvatsko nebo,
protkivala ih je radost. I nada. Jer, nadali su se spokojstvu i zadovoljstvu.
Novokomponirani Hrvati ih zivciraju, provociraju, podučavaju domoljublju. Rugaju
im se, difamiraju ih i demoniziraju. Nerijetko im impliciraju ratno huškanje,
reviziju povijesti, retrogardnost, neonacizam itd. itd.
Slušam, južnoafrički crnci se ne stide za Nelsona
Mandelu. Naprotiv, diče se njime. Napisali su mu desetke pjesama, neke i
uglazbili. Ikonozirali ga. A Hrvati? Mnoštvo ih nije ni čulo za nase
dugogodišnje političke utamničenike. Sapienti sat!
PORUKA POLITIČKIH
ZATVORENIKA
Jos iz nasih srca
oganj pravde sija
I gola istina izvire i kljuca,
Iako se u njima bol i
ocaj zbija,
Nase duse nikad nitko ne zakljuca,
Premda su zeljeli, a i
danas zele,
Jako smo zlocesti, olosi nam vele.
Ako hoce tijela,
pripravni smo na to,
Privikli smo dobro na njihove dare,
Al nek znaju
jedno: ni za kakvo zlato
Ne zelimo pljunuti na svetinje stare,
Pa nek s
nama rade sto im na um padne
Da zasite svoje zelje
nakaradne.
Davno su se
trudili istrgnuti iz nas,
Jedino nam blago, rasplamsane baklje,
Htjeli nam
sprjeciti misao i glas,
No zalud su bile prijetnje im i sablje
I premda su
na nama ostavile trage,
Uspjeh nisu poznjele, radi nase
snage.
Zato opet mogu
nastaviti s nama
Sto god hoce raditi, njihovo je vrijeme,
Al' pred pravdom
ipak neprvada se slama,
Sve njezine cudi na kraju zanijeme.
A kad sunce
ljudstva za ljudstvo se javlja,
Sramote prestaju bit podvizi,
slavlja.
U IZGRADNJI
BRATSTVA
Jedni su nas
gonili,
Mislim, rad poganstva,
Drugi su to cinili
Njima zbog
sluganstva,
Oboji su stjecali
Casti i bogatstva,
Te davali
doprinos
U izgradnji bratstva.
Cim su im se
srusila
Sva zdanja i carstva,
A da nebi ostali
Bez posla,
zanatstva,
Podlacki nam inate,
Blate dostojanstva,
Po naredbi
bezdusnog,
Vrazjeg poglavarstva.
Za nas opet nema,
Ni mrvice
jamstva,
Nadalje smo orudje
Tudjih gospodarstva,
Bezbosci nas
raspinju
U ime "otajstva".
Smetaju im nasa
Iskonska
hrvatstva.