HRVATSKO PRAVO

HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

19. svibanj 2007.

PANIKA I LICEMJERSTVO EKS-KOMUNISTIČKE BALKANSKE ELITE NAKON BOZANIĆEVE PROPOVJEDI U BLEIBURGU!

Svatko normalan tko je uživo na licu mjesta ili preko Hrvatske televizije slušao, ili naknadno u tisku pročitao propovjed Zagrebačkog nadbiskupa i predsjednika Hrvatske biskupske konferencije, kardinala Josipa Bozanića, koju je održao u Bleiburgu na misi zadušnici povodom 62. obljetnice partizansko-komunističkog genocida nad hrvatskim narodom, ne bi, s moralnog stanovišta, trebao Bozaniću proturječiti, čak ako je dežurni kritičar ateist i agnostik. Međutim, ono što su si dopustili predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić, ili novinarka Jelena Lovrić (nova glasačica Sanaderova HDZ-a), ili novi, vjerojatno ne za dugo vrijeme, predsjednik Hrvatskog helsinškog odbora za ljudska prava ili parazitska organizacija bivših partizanskih jugoslavenskih ratnih veterana “SAB”, koja se lažno predstavlja kao udruga antifašističkih boraca i antifašista, ili neki političari koji su danas socijaldemokrati, ljevičari i liberali ili narodnjaci koji su do jučer bili komunisti, a danas su “privrženici” demokracije koji hvale masovnog ubojicu Josipa Broza Tita koji je i zapovijedio bleiburški pokolj nakon završetka rata 1945. godine, svjedoče da je Bozanićeva propovjed bila na mjestu, da je bila potrebna kao gladnome kruha i žednome voda. Kritike koje određene spodobe, bez ikakvog političkog morala i kućnog odgoja, ne samo kao otrovne strelice nego kao zmijskim jezikom sikču prema prvom predstavniku Rimokatoličke crkve u Hrvatskoj, svjedoče o panici kojom su titoisti danas suočeni u Republici Hrvatskoj, u kojoj su već smatrali da je njihova ideologija laži pobijedila istinu o zločinima njihovih ideoloških istomišljenika iz doba totalitarne Titove tamnice naroda zvana Jugoslavija koja je nastala i nestala na zločinu. Taman su mislili kako su nad hrvatskim narodom ostvarili svoj “Endsieg”, kad ono im se dogodio “Bozanić” koji im je sasuo istinu u lice, jer njega ne mogu cenzurirati kao Dobroslava Paragu koji je takvima (jugoslavenčinama) već prije dva i pol desetljeća sasuo gorku, gorku istinu u lice, i ponovio sve to i prije 17 godina, i prije 15 godina, i prije deset godina, i prije sedam godina, i danas, a i sutra opet ako, ne daj Bože, bude potrebno! Riječ istine se uvijek mora probijati do svjetlosti, bez obzira u koje vrijeme, i kada!

Bivša komunistička elita, a današnja kriptokomunistička balkanska (primitivna) i ekstremna elita ne može doći k sebi nakon što je u Bleiburgu, mjestu početka genocida Jugoslavena nad Hrvatima, kardinal Bozanić, ponavljajući i riječi blaženika, mučenika i žrtve komunizma Alojzija Stepinca, izrekao o bivšem koncentracijskom logoru ustaškog režima “Jasenovcu”, osuđujući s pravom jasenovački zločin. Sada ni to nije dovoljno, nego navedene spodobe Bozanića već šalju u “Jasenovac”, odnosno Bozanićev “grijeh” je što kao do sada nije službeno bio u “Jasenovcu”, a pri tom “zaboravljaju” da su njihovi ideološki pretci 45 godina lagali o “Jasenovcu”, vršeći neviđenu propagandu o “700 hiljada” i “milijun i pol” navodnih jasenovačkih žrtava. U istom razdoblju su partizanski nepismeni retoričari, licemjeri prve klase koji nikada nisu jasenovački logor u Drugom svjetskom ratu ni pokušali osloboditi (gdje su bili pet partizanskih korpusa “NOV Hrvatske”?), 45 godina vrijeđali svaku jasenovačku žrtvu, od 69842 jasenovačke žrtve, sikćući sa jasenovačke bine tone mržnje prema hrvatstvu u svojim govorima mržnje koji su njegovali! Iste navedene spodobe hrvatske nacionalnosti, bezobrazni navijači balkanskih hajduka odnosno partizanskih bludnika i počinitelja zločina svih vrsta, dijele lekcije onima koji dostojanstveno komemoriraju bleiburšku tragediju hrvatskog naroda, da se hrvatske bleiburške žrtve, kao, ne smiju izjednačiti s jasenovačkim žrtvama. Takav stav predstavlja pomanjkanje i najmanjeg civiliziranog ponašanja, a upravo takvo necivilizirano ponašanje imalo je jugokomunističko “rukovodstvo” pod Titom kada je za vrijeme Drugog svjetskog rata tjeralo svoje partizane na počinjenje najgorih ratnih zločina kakvih se ne bi postidjeli ni najgori među najgorim njemačkim nacistima, ili Osmanlije kada su za vrijeme turskih ratova ljude nabijali žive na kolac.

“Drugarice i drugovi”, ubojice demokracije i pravne države u Republici Hrvatskoj, bez ikakvog obraza predlažu hitno izglasavanje odluke o trgu u Zagrebu za Račana, tog vjernog sluge balkanskog krvnika Josipa Broza Tita, i tamničara hrvatskih rodoljuba, kao i ubojicu hrvatskih emigranata, dok svojom medijskom cenzurom i državnim terorom su iz javnosti zbrisali sjećanje na Antu Paradžika, čijom su se nevinom krvlju uprskali svi bezbožnici i bestidnici.

Neka ne bude niti jedan partizanski ubojica koji živi među nama, kao na pr. Stjepan Hršak, komandant OZN-e u Krapini i komandant tri zarobljenička konc-logora 1945. godine, masovni ubojica 12 tisuća Hrvata, aktualni stanovnik Tuškanca, čest gost Gradske kavane u Zagrebu, ili Milka Planinc, zločinka iz Kočevskog Roga 1945. godine, neka ne bude nitko od tih ubojica koji žive među nama osuđen od te njihove lažne pravne države, ali neka zapamte – vratit će im se sve sa kamatama, parazitima i njihovoj privilegiranoj djeci koja ni dana Domovinskog rata nisu vidjela, dok su hrvatske branitelje i organizatore hrvatske obrane od velikosrpske agresije ponizili – sve će im se vratiti, jer znaju, kako su posijali, tako će i požnjeti!

Za njih Miloševićev rat i nije bio velikosrpska agresija, jer su navijali za Jugoslaviju, sa Miloševićem Slobom ili bez tog satrapa. Iako su jugoslavenske snage poražene još za vrijeme Drugog svjetskog rata, u gotovo svim bitkama između Jugoslavena i Hrvata, njihov Staljin- Tito im je omogućio Pirovu pobjedu na kraju rata, dok im je Churchil omogućio da se napiju “ustaške” krvi do bezumnog pijanstva, a da ne govorimo o njihovom poglavniku Paveliću kojega bi stvorili da i nije postojao, u tolikoj im je mjeri osigurao bijednu Pirovu pobjedu. Njima je uvijek potreban poglavnik, pa kad ga nema onda ga stvore, kao što su stvorili svog Đapića – njihovo lice i naličje – njihov crnokošuljaški poglavnik u pričuvi kako bi uvijek mogli blebetati o “hrvatskom fašizmu”, i skrivati se iza svojeg nepostojećeg antifašizma. Nisu oni nikakvi antifašisti, obični su balkanci vrijedni prezira! Njihova će djela, zapamtite, završiti na smetlištu povijesti, kao njihov Josip Broz Tito! A Mesić, taj udbaško-kosovski hohštapler, tvrdi da se na Bleiburgu nalazio veliki broj zlikovaca, koji da su krivi za “Jasenovac”, opravdavajući ubojstvo hrvatskog naroda 1945. godine. Taj politički amater ne zna ni šta blebeće dok kleveće jer glavno odgovorni za jasenovački zločin uopće se nije nalazio u bleiburškim kolonama jer je pobjegao kao kukavica. Ako je možda jedna stotina ili ako su tri stotine ustaša iz Ustaške obrane koja je imala nadzor nad jasenovačkim logorom, ili još koja stotina onih koji su počinili kakve zločine, bila u bleiburškim kolonama, i također bez suda pobijeni, što onda predstavljaju stotine tisuća ljudi hrvatskog naroda pobijeni u zbjegu pred titoističkom razularenom bandom?

Fumić? Taj lažni “antifašista”, komunistički satrap i tamničar, lažljivac kao i njegov Tito, tvrdi da “na bleiburškom polju ima grobova od 20 ustaša koji su se sami ubili”, i da je to sve što se tiče bleiburške tragedije, a da je njegov kolega Stjepan Hršak u Maclju pobio četnike, a ne Hrvate, a njegova kolegica Milka da je u Kočevskom Rogu pobila belogardejce (antikomunističke Slovence). Za one koji ne znaju, od 30 tisuća ratnih zarobljenika koje je politkomesarska Milka Planinc i njezin “kolega-koljač” Simo Dubajić ubili na Kočevskom Rogu kod Ljubljane 1945. godine, preko 20 tisuća je bilo hrvatskih ratnih zarobljenika, a jedva je živu glavu iz kolona smrti na tome mjestu izvukao Sanaderov otac. Njegov sin danas kao farizej promatra diskusiju u hrvatskom društvu o tome, treba li se suditi masovnim partizanskim ubojicama ili ne, treba li se osuditi titoizam ili ne. Umjesto da titoističkoj sljedbi začepi gubicu, naš premijer se ne bi štel mešat. I dalmatinski magarac bi se pokrenuo, samo ne naš premijer Sanader.

Na kraju, nije “Bleiburg” bio osveta za “Jasenovac” – neka ne lažu drugovi i drugarice više nego što ionako lažu, VEĆ JE RAZLOG GENOCIDA BIO OSVAJANJE I ZAPOSJEDANJE HRVATSKIH PODRUČJA I USPOSTAVA JUGOSLAVENSKE OKUPACIJE I KOMUNISTIČKE DIKTATURE. Komunistički genocid nije doživio srpski narod zbog dva srbijanska koncentracijska logora u Beogradu i drugdje, u kojima su 1941.-1944. likvidirani srbijanski Židovi i antifašisti (logori “Banjica” i “Sajmište”), niti je genocid doživio slovenski narod niti antikomunistički Slovenci koji u Drugom svjetskom ratu nisu ni imali logore, a ipak su titoisti pobili sa svojom OZN-om 1945. godine 20 tisuća Slovenaca.

Bozanićeva propovjed bila je na mjestu, bila je potrebna, i dolazi u krajnje vrijeme, i daj Bože da je pokojni kardinal Kuharić tako propovijedao za vrijeme Tuđmana, danas to ne bi morao kardinal Bozanić. Za istinu nikad nije kasno, kasno je jedino za lažljivce koji komemoraciju nevinim hrvatskim bleiburškim žrtvama naknadno i medijskom propagandom u Goebblesovom stilu pretvaraju u crnokošuljaško okupljanje, dok svoje zločinačke petokrake svake godine masovno stavljaju na svoja čela kad se ide u Kumrovec, ili na kakvu drugu partizansku proslavu komunističkih zločina. Takvi su licemjeri koji od šume ne vide stabla, ali ne zato što su slijepi, nego zato što su pokvareni! Takvi predstavljaju dokaz da je i te kako nužno prosvjećivanje u Republici Hrvatskoj o zločinima totlitarnog komunizma, upravo onako kako su napisali demokrati u rezoluciji 1481 Vijeća Europe o osudi komunizma od prošle godine. Zna pošteni i istinoljubivi dio Europe što je Europi danas potrebno, i neće je tome učiti bivši komunisti i titoistička sljedba u Republici Hrvatskoj! Svoje nakaradne dosjetke o fojbama i “Bleiburgu” Mesić može govoriti samo u Hrvatskoj, ali ne i u Europi, jer tamo za ovog hohštaplera vrijedi ona ljevičarska: No passaran druže!