U ZEMLJI VELIKE LAŽI !

U Hrvatskoj caruju toliko dugo vremena prijevara, materijalizam, praktični ateizam, laž i korupcija te se čini da ovaj narod više nitko i ništa ne može spasiti od njega samoga, ili kako je Otac domovine pred smrt zapisao «da za ovaj narod ne bi vruć čašu hladne vodio ispio.»

Nije se još niti osušila tinta na bleiburškoj prodici kardinala Bozanića, a vlast oličena u blamaži koja se odaziva na titulu hrvatskog predsjednika, piše hvalospjeve o još jednom svom udbaškom drugu, dugogodišnjem Titovom tamničaru hrvatskog naroda, egzekutoru i dokazanom udbaškom kadru Miki Špiljaku, kojem je ovih dana Bog uzeo mjeru, kada nisu nedemokratski tužitelji i nedemokratska hrvatska vlast, koja do dana današnjeg sve čini da onemogući bilo kakvu efikasnu istragu protiv hrvatskih komunističkih koljača, već oni lijepo žive sa visokim apanažama u otetim vilama poput spomenutog Špiljka, koji uzgred, čak niti svog kosovsko-udbaškog titoistu Franju Tuđmana nije htio pomilovati sredinom osamdesetih godina iz Lepoglave(«da mu bre Srbi ne zamere»), premda mu je ovaj pisao očajnička i pokajnička pisma i molbe oslovljavajući njega i satrapa Vrhovca sa «druže Mika i druže Joža», a sa obojicom je bio na «ti»(samo naivni, neinteligentni i neprosvijećeni puk mogao je uz pomoć nekih visokih crkvenih prelata «nasjesti» 1990. godine na komunističku Tuđmanovu klopku zvanu HDZ).

Ne treba smetnuti s uma da se nedavno umrli Špiljak osnovano sumnjiči za ratne zločine na Banovini tijekom Drugog svjetskog rata i 1945. godine nad hrvatskim ratnim zarobljenicima, za što je i «zaradio» titulu Titovog narodnog heroja, ali značajna je i njegova uloga u izdavanju naredbe za likvidaciju Stjepana Đurekovića, koji je znao da je Špiljakov sin opljačkao teške tankerske milijune iz INE. Poznata je anegdota da je Špiljak tražio razgovor sa Krležom no ovaj je to odbio i poručio mu: «moje cipele još nisu šuplje» aludirajući na Špiljakovu profesiju postolara.

I dok London danas traži izručenje Andreja Lugovoja, KGB-ovskog i Putinovog ubojice disidenta Aleksandra Litvinenka, Sanaderova vlada ne zaštićuje samo Špiljka, Milku Planinc i drugove već štiti od izručenja Njemačkoj dokazanog udbaškog naredbodavca i egzekutora Josipa Perkovića, koji lijepo stanuje na Pantovčaku kao i mnogi drugi hrvatski ratni i poratni zločinci. Uzalud su Bozanićevi zakašnjeli zahtjevi za pravdom jer ako iza njegovih riječi ne slijede djela, već se nastavlja snishodljivost prema režimu «DEMON kršćanske» denominacije, onda uzalud je vaša vjera, časni oci.

Ovih svibanjskih dana dio javnosti obilježava i prisjeća se mnogobrojnih prijevara ovog naroda iz bliže i daljnje prošlosti, od kojih je predaja i razoružanje na Blebirugu samo najkrvavija ali ne i jedina tragičpna epizoda.

Naime, u svibnju 1941. godine, nakon što je Pavelićev režim donio sulude protu Božje i protučovječne rasne propise o zaštiti tobožnje arijevske rase, koji su značili ne samo sigurnu smrt novonastale države i režima već i neizbrisivu ljagu na hrvatskom imenu, Pavelić je svojim potpisom na Rimski ugovor prodao hrvatsku Dalmaciju fašistima i tako zauvijek iznevjerio nadanja o stvaranju neovisne Hrvatske u teškim prilikama Drugog svjetskog rata.

Nakon što su hrvatske mase i njihova nadanja na najgrublji način izigrana u svibnju 1941. godine, istoga mjeseca 1991. godine i gotovo istoga dana generalisimus Tuđman slagao je i prevario hrvatski narod na referendumu, tobože o hrvatskoj nezavisnosti, a zapravo je održao referendum o udruživanju Hrvatske u konfederaciju, odnosno u savez suverenih država na Balkanu, što se upravo sada događa. Ako bi netko naivan, kao što ovih dana čine neki sinovi Titovih generala i glume veće Hrvate i ustaše od Pavelića, (a njihovi advokati su na sudu zastupali kao tužitelje dokazane udbaške kilere i denuncijante), išao poricati Sanaderovoj vladi udruživanje u Vijeće za regionalnu suradnju kao protuustavan čin, gadno bi se prevario, jer hrvatski referendum od 19. svibnja 1991. godine i bio je referendum za udruživanje Hrvatske u savez sa drugim suverenim državama a ne referendum za hrvatsku nezavisnost i samostalnost.

I dok nam Sanader ucjenjen ili obzeglavljen ili jedno i drugo bez pitanja gura NATO i Bruxelles kao luke spasa, pokušavajući i njih usput prevariti, Hrvatska stranka loše savjesti – HSLS, «slavi» svoju punoljetnost. Joše jedna prijevara i samoobmana hrvatske javnosti i birača od ove uzaludne, nepotrebne i hrvatskom duhu, vremenu i podneblju umjetno nametnute stranke, koja u hrvatskim prilikama uopće nema svoje izvorno biračko tijelo već za nju glasuju kojekakve dezorijentirane glave i izgubljenici svih vrsta i fela. Međutim, banditski Tuđmanov režim je forsirao umjetne liberale, znajući da oni nemaju nikakvu stvarnu potporu u hrvatskom biračkom tijelu osim kada se šlepaju na mekši tzv. Budišin nacionalizam, jer su u Hrvatskoj bogataši vezani uz šefa svih lopova a ne kao što je prirodno uz liberale, dakle Tuđman je forsirao liberale, koji zapravo nemaju uopće što ponuditi hrvatskom biračkom tijelu, na račun demokratskih težnji i stvarne konkurencije koja je dolazila sa desnog kanala iz redova HSP-a, koji je tek Tuđmanovim državnim udarom obezglavljen i postao HDZ-ova satelitska sluškinja do dana današnjeg.

Inače, o liberalizmu sadašnjeg HSLS-a dovoljno govori provjereni podatak da je najuže vodstvo stranke dugo godina radilo doušničke poslove za Udbu i Tuđmanovu obavještajnu zajednicu, a kakva je lažna liberalka Đurđa Adlešić pokazuje ne samo činjenica da se ne stidi dolaziti na katoličke crkvene obrede dok njena stranka promiče u svojem programu abortus i homoseksualne brakove (Papa je proglasio takve političare ekskomuniciranima iz Katoličke crkve), već i njezin grubi pokušaj cenzure jednog hrvatskog portala koji je nedavno otkrio da bjelovarska gradonačelnica odlazi na magijske sesije i vračanje iz karata službenim automobilom iz Bjelovara u Zagreb. Nakon što je članak objavljen, već nakon nekoliko sati je uklonjen na Adlešićkinu intervenciju, no kada ga je idući dan jedan dnevni list djelomično objavio, cenzura je propala i članak je vraćen na cenzurirani portal.

Eto, i to je takozvana prva punoljetna politička stranka u RH - u konkubinatu ili u krevetu sa svakim tko joj više plati, dok je najstarija stranka Oca domovine izvan zakona i javnosti u tobožnjoj (ne)-samostalnoj RH.