HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

30. svibanj 2007.

DOK FARIZEJKA GODINE RUŽA TOMAŠIĆ OTKRIVA SITNE PREPRODAVAČE DROGA A PRIKRIVA UBOJICE ANTE PARADŽIKA, PRIMITIVNI OSJEČKI GRADONAČELNIK VRŠI NOVI ZLOČIN PREMA OCU DOMOVINE ANTI STARČEVIĆU!

Svojedobno je novinarka “Večernjeg lista” Mladenka Šarić, inače pretplaćena za stvaranje lažirane slike o režimskoj stranci prava, analizirala zašto je domaća politička scena usitnjena na gotovo stotinu i više političkih stranaka, pa je tako u članku pod naslovom “Ekshibicioniste zaustaviti zakonom”, ne samo bila preteča zakonskog smeća Šeks-Đapić za brisanje političkih stranaka u Hrvatskom saboru, nego je u navedenome članku pred čitateljstvo iznijela i potpuno krive obavijesti o Hrvatskoj stranci prava 1861. (HSP1861.) u vezi koje je napisala:

“Hrvatsku stranku prava 1861. je nakon spora s Antom Đapićem osnovao obnovitelj Hrvatske stranke prava (HSP) u modernoj Hrvatskoj, Dobroslav Paraga…”, te se “HSP 1861. oglašava još povremenim priopćenjima za javnost koja mediji uglavnom ignoriraju…”

Mora se gospođi Šarić priznati da je iskrena u svojoj mržnji prema izvornom pravaštvu Dobroslava Parage, i iskrena u svojoj ljubomori zbog postignuća g. Parage u hrvatskoj i svjetskoj politici, a koja gospođa ne može ni pojmiti, jer mržnja je kao sljepilo koje čovjeku zatvara horizonte pred očima. Uz mržnju uvijek ide i mala doza malograđanske pokvarenosti, a kako juha ne bi ostala bljutava, Mladenka Šarić sve je zasolila dozom ironije i cinizma, na čemu joj je antisemit i poglavnikov sljedbenik Anto Đapić zasigurno svojedobno čestitao. Usput rečeno, redakcija “Večernjeg lista” odnosno glavni urednik toga nekadašnjeg najtiražnijeg hrvatskog dnevnog lista, iako ne ujedno uvijek i uglednog, odbila je objaviti demanti ili ispravak krivih informacija koje je na osnovi Zakona o medijima uputila Hrvatska stranka prava 1861., tako da je i to priopćenje “Večernji list” ignorirao, ujedno i kršeći hrvatski zakon o medijima, što je glavno odgovornima u “Večernjem listu” izgleda svejedno, kao što je toj filijali austrijske Styrie u Hrvatskoj svejedno hoće li čitateljstvo dobiti objektivnu ili iskrivljenu informaciju, primjerice o aktualnoj hrvatskoj političkoj sceni. Zato nije ni čudno da im je tiraža pala sa 100 tisuća na 25 tisuća primjeraka, sa tendencijom daljnjeg pada.

Aktualna hrvatska politička scena, takva kakva je danas, posljedica je nasilja predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana nad Hrvatskom strankom prava( i nekim drugim, u međuvremenu izbrisanim i nestalim strankama), koju je vodio Dobroslav Paraga, negdašnjom oporbenom i demokratskom strankom, dok je HSP danas režimsko ruglo i otirač za brisanje nogu kriptokomunističkih Juda i doušnika bivše jugoslavenske tajne službe iz vremena totalitarnog titoizma. Nitko pametan ne vjeruje da Mladenka Šarić ne zna tko je Anto Đapić, javno optuženi doušnik KOS-a JNA, što svjedoči o niskom nivou moralnog karaktera navedene novinarke “Večernjeg lista”. Nije sve u moralu, ima nešto i u novcu, u podložništvu i dodvorništvu, u poltronstvu i beskičmenjaštvu, a možda i u ideološkoj duhovnoj bliskosti, zar ne?

Zašto mediji u RH ignoriraju objavljivanje politike predsjednika Hrvatske stranke prava 1861., Dobroslava Parage?

Na to pitanje, na koje Mladenka Šarić nije dala odgovor, nego je sugerirala kako, eto, Paragin feral samo što se nije ugasio, pa nikoga i ne zanima politička alternativa organiziranom kriminalu u politici. Da postoji cenzura nad objavljivanjem Paragine politike u redakcijama tiska u Republici Hrvatskoj, i na televizijima i radiostanicama to ovoj novinarki “nije palo na pamet”. Ili, nije valjda, da su Dobroslav Paraga i njegove stranačke kolegice i kolege dosadni ili neuki političari koji ne bi znali detektirati, analizirati i predlagati politička rješenja za probleme ove zemlje. Na početku devedesetih godina radilo se o izričitoj naredbi Franje Tuđmana da se Dobroslava Paragu ne smije prenositi u medijima koji su pod kontrolom države, a tada su to bili gotovo svi mediji osim Feral Tribune i Novog lista. Početkom 21. stoljeća, u prvom desetljeću, opet iz HDZ-a stigla naredba i prijetnja, da šta to Dorbroslav Paraga ima raditi na Hrvatskoj televiziji, nije on oporba nego je to HDZ (Jadranka Kosor i Ivo Sanader u Hrvatskom saboru I na tiskovoj konferenciji HDZ-a koju je prenio HTV u kolovozu 2000. godine, u vrijeme velikih protuhaaških manifestacija Sanaderova HDZ-a.) Podsjećamo o kojim se to “strahovito velikim brojčanim” nastupima Dobroslava Parage radilo: jedna nastup u emisiji “Nedjeljom u 2”, jedan nastup u emisiji “Dnevnik Plus” HTV-a, i jedna nastup u zabavnoj emisji kod voditeljice Željke Ogreste na HTV-u, i to je sve glede TV-nastupa na HTV-u Dobroslava Parage 2000. godine, nakon višegodišnje sustavne cenzure protiv njega na HTV-u gdje postoji crna lista sa protuustavnom zabranom nastupa nekih javnih osoba, na kojoj se nalazi i ime Dobroslava Parage.

Gospodin Paraga je nekadašnjeg glavnog urednika HRT-a Obrada Kosovca tužio zbog cenzure pred Županijskim sudom u Zagrebu, ali nakon jednog predistražnog ročišta, kada se Paraga pojavio sa dokumentiranim dokazima o cenzuri protiv njegove stranke i njega osobno, sutkinja je prekinula raspravu, a novu, od 2000. godine do danas nije nikada zakazala.

Za informaciju gospođi Šarić i sličnim manipulatoricama i manipulatorima javnim mnijenjem i doktoricama i doktorima izokretanja: HSP1861. je 2004. godine srušio nepravedeni zakon o lihvarskim kamatama, a ove godine Šeks-Đapićev zakonski prijedlog o ukidanju izvanparlamentarnih političkih stranaka, koji se nadovezuje na probni balon Mladenke Šarić koji je ona pustila 2004. o donošenju novog zakona o političkim strankama kojim bi se ukinula Hrvatska stranka prava 1861.

Doslovno jedino je HSP1861. svojim “dosadnim” priopćenjima, člancima i zakonskim prijedlozima 2002.- 2005. godine zahtijevao rušenje nepravde u liku spomenutog zakona o lihvarskim kamatama kojim je u Republici Hrvatskoj upropašteno na desetke tisuća privrednih subjekata, i u siromaštvo otjeran bezbroj hrvatskih poslodavaca. Akcijom Hrvatske stranke prava 1861. barem su spašeni na tisuće drugih privrednih subjekata kojima je zbog lihvarskih kamata prijetila likvidacija.

Međutim, to se do danas drži u najvećoj tajnosti, da ne bi oštećenici u RH kao bivši dužnici pokrenuli sudske sporove protiv ondašnjih vjerovnika/državnih tvrtki, banaka itd/ koji su im opljačkali putem lihvarskih zateznih kamata desetke milijardi kuna, stječući bogatstvo bez zakonske osnove.

Druga je stvar što je poslije Vesna Škare Ožbolt, bez elementarne političke kulture, spomenuti zakonski prijedlog Hrvatske stranke prava 1861. pripisala sebi, ali . D. Paraga je svoj prijedlog, zna se kada, objavio u “Vjesniku”, tako da se temporalno točno može pratiti tko je kada i što predlagao. Kada u bivšoj komunističkoj zemlji poput naše skoro nitko živ nije znao da je postojanje financijske policije normalni i potreban dio demokracije i pravne države, predsjednik Hrvatske stranke prava D. Paraga zahtijevao je stvaranje financijske policije, ne 2002., nakon što ju je Ivica Račan dao ukinuti, nego 1992. godine je Paraga zahtijevao stvaranje financijske policije, taman da se spriječi kriminalna privatizacija i pretvorba koja je uslijedila od 1993. godine. Tek nakon što je kriminal u pretvorbi i privatizaciji proveden, Franjo Tuđman dao je uvesti financijsku policiju. Međutim, “otac financijske policije” je u Republici Hrvatskoj Dobroslav Paraga!

„Ne bih da mi se kći uda za Srbina” (Anto Đapić, 22.4.2006., za vrijeme tzv. “profilacije HSP-a”)

Dobroslav Paraga se nije razišao s Antom Đapićem “nakon spora s njim”, kako je tvrdila manipulatorica Mladenka Šarić nego nakon protuustavnog državnog udara Franje Tuđmana na Hrvatsku stranku prava kada je HSP otet i predat u ruke sljedbenika poglavnika Ante Pavelića. To je jedini razlog zašto je od vladajuće stranke administrativno smijenjen predsjednik oporbene Hrvatske stranke prava, Dobroslav Paraga I protejran sa 90 posto članstva, i to Mladenka Šarić jako dobro zna, ali pokvareno piše o “razlazu” između Đapića i Parage bez ikakvog dodatnog objašnjenja. Radilo se o pitanju hoće li Franjo Tuđman u HSP-u imati ozbiljnu konkurenciju u borbi za vlast ili neće, i hoće li režim imati na raspolaganju jednu stranku koju će nadzirati i u njoj akumulirati neoustaški i doušnički talog u Republici Hrvatskoj kako bi sebe vladajuća stranka i komunisti u njoj prikazali kao spasonosno rješenje i alternativa crnokošuljašima (Anto Đapić je iz članstva HSP-a isključen 1993. godine.) Mladenka Šarić, neprincipijelna kakva je, u svojim člancima nije komentirala Đapićeve neoustaške i pronacističke nastupe koji su trajalai više do deset godina, njegov, koliko opasni toliko i ružni antisemitizam, njegovo krivotvorenje magisterija, njegove korupcijske poslove i slične kriminalne radnje. U subotu, 22. travnja 2006. godine, Mladenka Šarić u broju “Večernjeg lista” koji taj dan ima možda najvišu tiražu, na dvije stranice daje Anti Đapiću priliku da prezentira sebe i svoju stranku. Nekada, međutim, ni novinarka koja je izuzetno dobronamjerna i susretljiva, skoro i nekritička prema Đapiću, ne može pred javnošću sakriti Đapićev šovinizam, tako da je u navedenom razgovoru sa Đapićem jednostavno morala dati tiskati i njegovu izjavu o tome da “on ne bi da mu se kći uda za Srbina”. Što bi Đapić poduzeo da svoju kćer spriječi da se uda za Srbina: prebio bi srpskog zeta kao što su njegovi prebili, odnosno nos razbili šefu dubrovačkog simfonijskog orkestra, ili kao što su prebili i u bolnicu otpremili g. Božidara Lujanca iz DC-a, ili kao što su prebili jednog mladog vozača u Sisku, ili bi mu Đapić zaprijetio likvidacijom i istrebljenjem kao što je na crnokošuljaškom mitingu u Vukovaru prijetio srpskoj nacionalnoj manjini, ili bi svoje jurišne odrede poslao do srpskog zeta da to učine umjesto njega?

Na koncu, svoju krvoločnu vučju narav, praznoglavo pozerstvo i samoreklamerstvo ova mračna figura pokazala je nedavno potpuno propalim skupo plaćenim filmom iz tuđih đepova o samom sebi, koji ne bi gledali niti oni koji su s Đapićem u istom gangu, a kamoli ozbiljni ljudi, a ovih dana kani još jedanput pogaziti ime i lik i OPORUKU utemeljitelja stranke prava Ante Staračevića, sa kojim nema ama baš nikakve ljudske, intelektualne, političke niti moralne veze osim što je oteo i upropastio Hrvatsku stranku prava obnovljenu 1990. godine, dok je Đapić bio posilni u HDZ-u kasnijih ratnih zločinaca Glavaša. Đapić nikada nije bio pravaš već zločinac pravaštva, Đapić nikada nije bio Starčevićev sljedbenik već Starčevićev izdajnik i sa tim pečatom će otići i u grob.

Kakvo se zlo danas prikriva pod imenom Hrvatske stranke prava dovoljno svjedoči i strašna istina iz naslova ovog teksta da licemjerka I farizejka Ruža Tomašić koju neki zavedeni i šupljoglavi vide kao heroinu u borbi protiv narkomana u Hrvatskoj, GODINAMA PRIKRIVA NALOGODAVCE UBOJSTVA ANTE PARADŽIKA, A TOBOŽE SE BORI PROTIV NARKOMAFIJE. TA LJUDSKA I MORALNA BIJEDA, DA STVAR BUDE STRAŠNIJA, SJEDI NA MJESTU POTpREDSJEDNIKA STRANKE PARADŽIKA, ČIJE UBOJICE ŠTITI I PREŠUĆUJE!