JAHAČ(I) NA ODREĐENO VRIJEME

HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

02. lipanj 2007.

KONZUM-PEVEC-GETRO-KERUM-BILLA ROBOVLASNIČKI LANCI TRGOVINA U HRVATSKOJ!

Kad se krenulo u borbu za slobodu i hrvatsku državu, baš svatko je želio da ta država bude nešto određeno.

To određeno trebala je biti sloboda, kako ona politička, tako i ona druga sloboda, napose sloboda u kojoj će zakoni za sve biti isti i u kojoj će svi biti jednaki pred zakonom te imati jednaka prava.

Dakle, država u kojoj neće samo malom i određenom krugu pripasti bolji dio a svima drugima samo sitnice i mrvice sa njihova stola.

Umjesto jedne takve države u kojoj bi vladali demokratski zakoni i socijalna pravda danas imamo državu u kojoj je običan čovjek, prisiljen od nasilne vlade, postao nulom, slugom i robom.

Država nam je robovlasnička, a narod, oslobodivši se srpskog jarma, potpao je u novo ropstvo, ono sa domaćim predznakom.

U ovoj predizbornoj godini već se najavljuje ostvarivanje novih radnih mjesta.

Problem ne leži u tome da se ta radna mjesta osiguraju, već leži u činjenici da danas hrvatski radnik nema nikakvih prava, nikakve plaće i nikakve budućnosti.

On je lišen i zaštite i sigurnosti.

S njim se danas uglavnom sklapaju ugovori na određeno vrijeme čime mu se stavljaju lanci oko vrata i pretvara ga se u roblje.

O pravu radnika na neradnu nedjelju ( 802 godine Karlo Veliki primjenivši 81 član Admonito Generalisa zabranio je rad nedjeljom) da i ne govorimo.

Među Hrvate robovlasnike, sa velikim brojem robova, svakako se može ubrojiti vlasnike trgovačkih i prehrambenih lanaca kao što su, Pevec, Konzum, Billa, Metro, Mercator, Kerum i Getro.

U tim lancima radi, po slobodnoj procjeni, oko 25.000 radnika u većini slučajeva sa plaćom od 2.000,00 do 2.500,00 kn što je ispod svakog ljudskog dostojanstva, a izreka» bolje išta nego ništa» i nije baš humanog karaktera posebno ne ako se za primjer uzme u obzir da «skromna» obitelj našeg premijera taj iznos najvjerojatnije potroši u jednom danu.

Kupujući jahte, dvorce i hotele ti izrabljivači, ne samo što time liječe svoje komplekse i nedostatke, već siromašnog hrvatskog čovjeka još više ponižavaju i omalovažavaju.

U takvoj državi i «slobodi» živimo danas.

Sasvim je jasno koga i čije interese štiti premijer i njegova vlada a jasno je i to da su od naroda dobili bolji radni ugovor i na veće određeno vrijeme od ugovora kojeg narod dobija pri zapošljavanju.

Zajahavši narod, u svome mandatu, premijer je upravljao narodom kako je htio.

U takvoj poziciji naučio je da bude superioran i neće se od toga dobrovoljno odučiti nego će takvu poziciju i dalje osvajati svim sredstvima dotle dok ne tresne iz sedla ili ne bude srušen.

Sanader ne da je održao postojeće stanje koje je naslijedio od Račana, on je to stanje vratio i korak unatrag, tako da se slobodno može ustvrditi da su Hrvati danas jedan od posljednjih naroda u Europi koji živi u neslobodnoj državi.

Ne vjerujem da je naš narod izgubio vjeru u svoju slobodu na način da se trajno preda i prepusti bilo kome da upravlja njime kako hoće.

Jer koliko god je istinita činjenica da se sa narodom najlakše i najuspješnije manipulira što su siromaštvo i bjeda veći, isto tako stoji činjenica da sloboda pripada naravi i duhu ljudi, da teži ka ostvarenju i da će kad-tad taj duh eksplodirati i zbaciti lance ropstva.

U biću našeg naroda, u njegovim osjećajima nikada nije vladala naklonost prema totalitarističkim orjentacijama kako onim socijalne i ekonomske tako i onim vjerske i kulturne orijentacije. Dokazao je to narod i nedavno kad više nije htio biti kolonijom formuliranoj po vlastitim zabludama svojih « vođa «.

MIRKO OMRČEN