HRVATSKO PRAVO

HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

14. lipanj 2007.

LAŽNI MAGISTAR I LAŽNI PREDSJEDNIK HSP-A POSTOJI JEDINO RADI UNIŠTENJA HRVATSKE DESNICE!

Balkanski primitivizam i opanačka cincarska zatucanost još jedanput su se narugali hrvatskoj kulturi i poštenju. Lažov, cincar i prevarant koji sam sebe titulira osječki gradonačelnik, postavljen na to mjesto kao marioneta Branimira Glavaša, optuženika za ratne zločine, bespravno je nasadio spomenik Ocu domovine Anti Starčeviću na istoimeni osejčki trg. U “Dnevniku” Hrvatske televizije od 11. lipnja 2007. objavljena je vijest o Đapićevoj namjeri podizanja spomenika Starčeviću koja je od voditelja kritički komentirana, iako nedovoljno kritički s obzirom da se namjerno iz političkih razloga ne ulazi u meritum slučaja “Đapić”.

“Neposjedovanje pravomoćne lokacijske i tzv. načelne dozvole, izbjegavanje Zakona o financiranju političkih stranaka, kršenje Zakona o autorskim pravima, nepostojanje odluka Gradskog vijeća i Županijske skupštine za dizanje spomenika smanjenih dimenzija, izmijenjena odluka o komunalnom redu koja nije stupila na snagu, neprihvaćanje sugestija struke, bahaćenje oporbi, lijepljenje plakata diljem Hrvatske novcem gradskog proračuna… Slijed je to niza nezakonitih i samovoljnih postupaka koje je Đapićev HSP, preko tek prije mjesec dana osnovane udruge “Dr. Ante Starčević”, namjerno ili neznanjem, učinio da bi postavio fugurativni spomenik Ocu domovine nasred modernog /središnjeg/ trga /u Osijeku/… “Ne dopuštam da mi itko kaže dam sam, ako imam svoje mišljenje o spomeniku, protiv Hrvatske. To je u najmanju ruku bezobrazno. Postoji izraz, ili procedura ili diktatura, a ovo je evidentan slučaj diktature“, kaže predsjednica osječkog Društva arhitekata i jedna od autora idejnog rješenja trga A. Starčevića, Željka Jurković. Baš kao da je predvidio osječka zbivanja, Starčević je u „Teštamentu“ jasno napisao:

„Zabranjujem svaki spomenik i svaku javnu počast...Ja sam si spomenik ostavio u mojemu životu i u delih mojih, a narod ima na koristne stvari trošiti“.

Umjesto poštovanja oporuke, dobio je milijun kuna vrijedan spomenik te posvađane veće i manje Hrvate.“ (T-Portal/Večernji list, ut, 12.6.2007.)

Potrebno je na gore navedeno dodati sljedeće uzroke gore opisanom Đapićevom bahatom, bezobraznom, politički nekorektnom, samovoljnom i nasilnom ponašanju:

LAŽNI MAGISTAR ĐAPIĆ DAJE POSTAVLJATI SPOMENIK DR. ANTI STARČEVIĆU ZATO DA PRIKRIJE SVOJU NEKADAŠNJU DOUŠNIČKU SURADNJU ZA KONTRAOBAVJEŠTAJNU SLUŽBU „JUGOSLOVENSKE NARODNE ARMIJE“ (KOS), I ZA TAJNU SLUŽBU FRANJE TUĐMANA, KAO I SVOJE NEOFAŠISTIČKE I ANTISEMITSKE ISPADE U POSLJEDNJE DESETLJEĆE I POL, S JEDNE STRANE, I KAKO BI PRIKRIO SVOJE LAŽNO PRAVAŠTVO I LAŽNO STARČEVIĆANSTVO, TE STEKAO ALIBI I OPRAVDANJE ZA PROTUUSTAVNO, PROTUZAKONITO I PROTUSTATUTARNO OBNAŠANJE DUŽNOSTI PREDSJEDNIKA HRVATSKE STRANKE PRAVA, NA KOJU GA JE KAO DOUŠNIKA, POSLUŠNIKA I TROJANSKOG KONJA POSTAVIO PRVI PREDSJEDNIK REPUBLIKE HRVATSKE I HRVATSKE DEMOKRATSKE ZAJEDNICE FRANJO TUĐMAN 28. RUJNA 1993. GODINE, METODOM DRŽAVNOG UDARA NA HRVATSKU STRANKU PRAVA I NJENOG, I DANAS, LEGITIMNOG I LEGALNOG PREDSJEDNIKA HRVATSKE STRANKE PRAVA GOSPODINA DOBROSLAVA PARAGE !

UZ NAVEDENO POSTOJI JOŠ JEDAN UZROK, A TAJ JE ĐAPIĆEVA GOTOVO PSIHOLOŠKI BOLESNA AMBICIJA, UZ LAŽNU I KRHKU SAMOUVJERENOST, DA GA POVIJEST ZABILJEŽI KAO ONOGA KOJI JE POSTAVIO VELEBNI SPOMENIK OCU DOMOVINE ANTI STARČEVIĆU, ODNOSNO KAO ONOG NAVODNO VELIKOG HRVATA KOJI JE POSTAVIO SPOMENIK OCU DOMOVINE.

U vezi posljednje navedenog poručujemo iz patriotskog i rodoljubnog glasila Oca domovine dr. Ante Starčevića, da ovakvo zlo u liku i (kaznenom) djelu Ante Đapića povijest neće zabilježiti po ničemu osim po tome da spada u ratnih dezertera, u red velikih lijenčina i velikih lažljivaca, u red antisemita i neofašista, u doušnike totalitarnih tajnih službi, u red lažnih magistara, u politički podmitljive oportuniste, i da će još za svog života dobiti sve ono što je zaslužio po Kaznenom zakonu hrvatske države, ako ga Nebo i zemlja budu htjeli još dugo trpjeti pod sobom i na sebi.

Na kraju treba spomenuti da je „drug“ Đapić Anto samo lice i naličje aktualne političke parlamentarne scene u Republici Hrvatskoj koja je tog cincarskog Frankenštajna iz Čaprazlija i stvorila – na vlastitu sliku i priliku. Antisemit i neofašist Anto Đapić nije samo antisemit i neofašist, on je produkt Franje Tuđmana, Josipa Manolića i Josipa Perkovića i drugih sličnih likova, dakle, najmračnijih osoba u modernoj hrvatskoj povijesti, kao što je produkt lažne hrvatske oporbe u Saboru u liku i djelu kriptokomunističke titoističke sljedbe velikih lažljivaca i licemjera. Zahvaljujući takvima je društvo Republike Hrvatske i propalo, te je nemoguće takvo društvo ikada reformirati već je jedini način ponovono graditi hrvatsko političko društvo, ali ovaj puta na osnovi demokracije i principa pravne države, i u takvom društvu zlo poput Ante Đapića i njegovih političkih zaštitnika u vlastima Republike Hrvatske zajedno s njima biti će pometeno na smetlište povijesti!