DO SMJENE NELEGITIMNE VLASTI U HRVATSKOJ MASOVNIM BOJKOTOM IZBORA ILI MASOVNIM IZLASKOM NA ULICE!

 

 

 

Natječu se Sanader i Mesić u podmetanju klipova pod noge  uspostavi demokracije i napretku Hrvatske. Sanaderova predizborna obećanja o članstvu RH u NATO-u 2006. godine i u EU 2007. godine nisu se i neće se ostvariti. Na takozvanom Hrvatskom summitu u Dubrovniku Sanader je postao ne samo NATO-ov lobist za ulazak Hrvatske u taj vojni savez bez privole i odobrenja vlastitog naroda, već je postao istovremeno i srbijanski premijer Koštunica, budući da je snažno zagovarao ulazak Srbije u NATO kao da se radi o Hrvatskoj, a da pritom uopće nije spomenuo status Kosova.

 

To nije nikakva prozapadna niti dobrohotna politika za Hrvatsku, jer Hrvatska za uzvrat ne dobiva ništa osim raspuštanja vlastitih vojnih snaga, pa se tako od 01.01.2008. ukida obvezni vojni rok, valjda, da bi Hrvatska mogla goloruka i razoružana biti sutra sredstvo u rukama moćnih a beskrupulozni Sanader pri tom će uvjeravati hrvatske naivce da je to sve za njihovo dobro.

 

Drugovi Mesić i Sanader ušutkali su svaku relevantnu opoziciju u Hrvatskoj tako da pravo javnosti imaju isključivo HDZ i SDP kao dvije frakcije bvišeg Saveza komunista Jugoslavije i njihovi beskorisni sateliti s  lijevog i desnog kanalizacijskog odvoda.

 

Mesić se u laž i kriminal do te mjere uvalio da za svoje usluge koristi  teške političke kriminalce uključujući i Udbine ubojice i njihove sinove. Sve ga to još uvijek ništa ne košta osim tu i tamo Zagorčevih prozivki kao i prozivki rashodovanih tvrdolinijaških tuđmanovaca.  Međutim, kako se približava dan D za Mesića, kada će se u Beču razotkriti u kakvoj je točno misiji bio ubojičin sin, Mesić sve više striže nakostriješenim obrvama, napada i pljuje vlastitu televiziju kojoj je on kumovao da joj za ravnatelja dovede stari udbaški jugo kadar Sutlića, pa se čini da je posrijedi frakcijski rat udbaša.  

 

Osim toga, izgleda, da je ipak nešto radio protiv Sanadera, pokušavajući mu iskopati jamu u korist Čačić-Pusić dvojca izgubljenog u nepošteno zarađenim profitima i sukobima interesa. Do opljačkanog novca Mesiću sigurno nikada nije stalo jer je odmah na početku mandata otklonio svaku moguću inozemnu pomoć oko pronalaska novca, vjerojatno, jer bi istraga pokucala i na njegova vrata.

 

Do koje mjere je takozvana hrvatska politička elita nemoralna i nenormalna izbija ovih dana i na suđenju Ademi – Norac, na kojem su nekadašnji moćnici a sada svjedoci dobili «amneziju» mozga sve u namjeri da prebace krivicu na optužene i da otklone od sebe svaku moguću sumnju. Od 1991. godine i nadalje, ti isti  dokazuju da uopće nisu branili i stvorili ovu državu, već da su udbaškom namještaljkom zamjenili Račanov Centralni komitet  da bi nastavili obnašati nedemokratsku i nelegitimnu vlast za korist sebe i svoje partije kao zločinačke organizacije, a sve koji bi im se suprotstavljali bezobzirno su likvidirali.

 

Nedoraslog Tuđmana, u stvarnosti  Miloševićevu marionetu, su instalirali kao tobožnjeg ljevičarskog nacionalistu da bi lakše nepismene mase prevarili što im je i uspjelo uz pomoć nadbiskupa Kuharića. No, kada je uistinu zapucalo, dobronamjerni i hrabri su krenuli u obranu, dok ih je vlast smatrala opasnim neprijateljima-fašistima, koje treba ili eliminirati ili korumpirati nezasluženim privlegijama. Sramotno je gledati kako pristrano i neuvjerljivo pojedini lažni svjedoci žele svu krivicu prebaciti na leđa jednog čovjeka, kojeg ranije nisu niti spominjali kada se je trebalo hvaliti uspjehom operacije Medački džep 1993 godine.

 

Ova današnja vladajuća nomenklatura koja vlada bez ikakvog legitimiteta vlasti, zacementirala je izborni sustav po kojem su došli na vlast 2000. i 2003. godine i koji  2007. godine  onemogućuje bilo kakve stvarne promjene, jer će se na predstojećim lopovskim izborima ponovno glasovati za takozvane stranačke liste a ne za optimalne kandidate. Vlast pritom želi lažnim optužbama onih koji ne vide smisao izlaska na takve izbore, učiniti iste odgovornima da se ništa neće promjeniti, odnosno, da će njihove glasove dobiti oni protiv kojih bi glasovali da su izašli na izbore. To čine isključivo da bi pred svijetom mogli dokazivati da su legalno izabrani. U Hrvatskoj je zapravo na vlasti ostao komunistički delegatski izborni sustav koji onemogućuju stvarnu smjenu postojeće vlastodržačke elite ili njezinog alter ega u kvazi oporbi, te se to stanje može promjeniti ili na ulici ili masovnim neizlaskom na izbore sve  do rušenja sadašnje ili buduće vlasti u Banskim dvorima i na Pantovčaku.

 

Valjalo bi stalno svima ponavljati – hrvatska vlast je nelegitimna vlast i mora odstupiti. Osim svega, Sanaderova klika nije ispunila najvažnija izborna obećanja i zato mora otići. Uoči blagdana velikog starozavjetnog proroka svetog Ilije, zaštitnika Bosne, možemo sam uzviknuti da Ilijine munje zagrme i sažežu zlotvore ovoga naraštaja.