DUGO TOPLO LJETO – U HRVATSKOJ NIŠTA NOVO!

 

 

U Hrvatskoj, nakon velikih vrućina, zemlju je zapljusnuo val novih poskupljenja i to baš kada se ministar financija i premijer ne mogu nahvaliti od proračunskih viškova i rebalansa proračuna, jer «bogata» država ne zna kud bi s novcima. U zemlji velike laži djeca tajkuna ponovno, poput svojih lopovskih očeva i kuma predsjednika, ubijaju u skupocjenim limuzinama sirotinjsku djecu, te nakon toga, u pravilu kada se bura stiša, bivaju nagrađeni putovanjima oko svijeta dok sredina ne zaboravi na lokalne siledžije i vandale a usput će nastupiti i zastara gonjenja. Neki licemjerniji za nagradu čak odlaze i na višegodišnja studijska putovanja u inozemstvo. Dotle kumovi putem hrvatske udbomafije utječu na odugovlačenje i ometanje istrage, podmićivanje radi neizdavanja tjeralica pa se nakon nekoliko godina te ubojice za volanom vrate a da za njih i ne znate do nekog novog skandala ili kakvog sportskog natjecanja, kada gle čuda, učini vam se kao da ste čuli neko poznato ime i tek vam nakon dugog vremena sine «pa to je onaj manijak iz crne kronike». Pitate sami sebe gdje je bio, otkuda se je nacrtao, je li bio možda u zatvoru, kako za njega sve ove godine niste čuli, napokon se pomirite sa grubom istinom da je dotični nestao na više godina i sada se vratio bez kazne, a u ponekim slučajevima još ga i slave koa lokalnu sportsku ili nogometnu zvijezdu.

 

Ima takvih primjera jako puno, ali u od Boga otpisanoj zemlji i narodu kakav je hrvatski, takvima niti dlaka ne nedostaje sa tjemena, već nastavljaju istu ili još goru rabotu. Ovih dana je otkriveno da je prije 15 godina zataškana prometna nesreća u kojoj je tuđmanovskom režimu blizak čovjek usmrtio ženu, čija je kćer odrasla u domu za nezbrinutu djecu kod časnih sestara i sada već nakon njezinog upisa na studij, otkriveno je da dotični nije uopće odgovarao za pogibiju njezine majke, jer ga je takozvana Služba za za zaštitu ustavnog poretka, odnosno Tuđmanova zločinačka Udba, zaštitila od sudskog gonjenja, premda je ženu pregazio  mrtav pijan.

 

Uz HDZ-ovu Kosoricu, koja je porijeklom iz Bučja, središta velikosrpske pobune u zapadnoj Slavoniji, najviše se usprotivio objavi registra branitelja, od kojih je daleko više od polovice lažnjaka, najglasnija Đapićeva truba u Saboru, Kovačević, inače oficir JNA i takozvani bezbjednjak iz JNA , jer se tobože brine da ne bi tko od njegovih srbijanskih sunarodnjaka imao izravne posljedice ili da mu u Srbiji ne bi stradala rodbina kada tamošnje vlasti saznaju da je dotični Srbin bio hrvatski branitelj. Lažnih li sofizama jugooficirčine, koji je bio  koautor Kosovskog bezbjednjačkog priručnika i osamdesetih godina važio kao Miloševićev kadar u Zagrebačkoj armijskoj oblasti. Brinu njega, ne njegovi rođaci u Srbiji već razotkrivanje tko je on i njemu slični a ponajviše kolika je enormna količina lažnih branitelja putem KOS-a uvaljena hrvatskom narodu i državi kao teret za financiranje, pa tko pokrene to pitanje može ostati bez glave a tko ne pokrene to pitanje biti će krivac za dugoročni financijski  slom hrvatske države i naroda.

 

Poručuje jugooficirčina iz lažne stranke prava u Sabora da tobože treba osnovati agenciju za oduzimanje otete imovine, jer dobro zna Kovačević da od toga nema ništa, jer se neće dati sami od sebe razvlastiti oni čiji je on vjerni sluga i zahvaljujući kojima on uopće postoji u politici. Neka radije objasni zašto su ga neki dužnosnici ogorčeni njegovim manipulacijama u Ministarstvu branitelja gdje je odrađivao svoju ulogu po zadatku htjeli usmrtiti, te je morao jako dobro paziti na koja vrata je ulazio i izlazio iz svoje kancelarije. Umjesto toga nonsensa druga Kovačevića,  treba osnovati ministarstvo nacionalne sigurnosti koje će razotkriti i uhititi sve kosovce i udbaše kao i beogradske kvislinge koji su na vlasti i u opoziciji u Hrvatskoj a koji su izdavali hrvatski narod i državu do 1990. godine kao i do dana današnjeg.

 

Također treba oduzeti otetu Hrvatsku stranku prava od drugova ala Kovačević, Đapić i sl. jer to i nije politička stranka već svojevrsna zločinačka organizacija, koja pored ostalog u stilu neofašista, tuče i prebija svoje disidente a državni odvjetnik Bajić ne samo da u vezi toga ne reagira već prima Đapića na kavu, što će mu se gadno osvetiti prije ili poslije. 

 

Mesiću je laž najbolji brat i sestra pa upravo on danas praktično optužuje državnog odvjetnika Bajića da ga je nagovorio i uvukao u pregovore sa odbjeglim Zagorcem, iako iz sve raspoložive dokumentacije proizlazi da je Mesić tražio suglasnost Bajića za svoje tajne pregovore sa Zagorcem iza leđa Sanaderu ne bi li ga kompromitirao i srušio sa vlasti u tijeku izborne kampanje za dva mjeseca. Mesić je duboko umješan u kršenje zakona i Ustava RH ali i narušavanje trodiobe vlasti, pa je njegov opoziv nuždan u demokratskoj državi, ali to nije Hrvatska.

 

Mesić je ovih dana bio i neformalni pokrovitelj lažnog ustanka Titovih četnika u Srbu, koji protuzakonito i dalje slave takozvani Dan ustanka 27. srpnja 1941. a ne priznaju kao državni blagdan 22. lipanj 1941. kao takozvani Dan antifašističke borbe. Zanimljivo, sva tri srpska zastupnika proslavljala su ovaj drugi lažnjak datum, premda bi kao zastupnici trebali priznavati onaj prvi lažnjak datum od 22. lipnja 1941. godine. U svemu  već nabrojanom, to je gotovo potpuno nevažno jednako kao što izgleda prozirno i jadno na koji način Sanader uz pomoć Janše želi umjetnim podgrijavanjem hrvatsko slovenskog spora oko granice povećati značajan pad popularnosti njegove HDZ partije, kojoj sve prognoze nagovješćuju brzi silazak sa vlasti. Pao je Schussel, pao je Stoiber pa što ne bi korumpirani doktor izokretanja i nositelj skupocjenih satova čija djeca preko noći postaju novootkrivene zvijezde, no ranije za njih nitko nikada nije čuo niti je imao razloga čuti ili obraćati pažnju. Za kćer bivšeg saborskog predsjednika, opernu pjevačicu nitko od šire javnosti u Hrvatskoj nije znao da postoji dok tata trgovac nije isplivao na površinu. No, kada je potonuo, ugasla je zvijeda i kćeri operne dive. Hrvatska je uistinu blažena zemlja ako se blaženstvom mogu zvati nepotizam i korupcija.  

 

Uz akciju Oluja gotovo nitko više ne spominje dva zloglasna datuma u novijoj hrvatskoj prošlosti: 03. kolovoza 1991. godine osnovana je takozvana vlada nacionalnog jedinstva iz koje su bili isključeni predstavnici tada najvažnije oporbene stranke - Hrvatske stranke prava, koja je dala najveći doprinos od oporbenih stranaka u ratu i obrani od agresije na Republiku Hrvatsku i kasnije BIH. To isključenje nije bilo nimalo slučajno, jer je Tuđman odlučio poubijati vodstvo Hrvatske stranke prava i ovu potčiniti svojoj kontroli što je gotovo u potpunosti i učinio. Drugi fatalan datum je 02. kolovoza 1992. godine, kada je Tuđman krivotvorio predsjedničke i parlamentarne izbore na štetu Hrvatske stranke prava, da ne bi morao djeliti vlast sa HSP-om i da bi mogao nastaviti samoubilačku politiku dogovornog rata na štetu Hrvatske i BIH. U tom smislu, tjedan dana nakon pokradenih izbora na štetu HSP-a i hrvatskog naroda, Tuđman je naredio ubojstvo i likvidaciju HOS-a i generala Blaža Kraljevića u Hercegovini. To prokletstvo ukleti usudbenik ponio je sa sobom u grob a posljedice plaća i danas narod koji je pristao da bude varan za vlastitu propast.