HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

  http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

01. rujan 2007.

NAKON TRAGEDIJE NA KORNATIMA SANADER ĆE IZGUBITI IZBORE I VLAST!

  SANADEROVI GRIJESI PREMA OCU , ŽRTVAMA KOMUNIZMA I HRVATSKIM VATROGASCIMA!

Cijelo ljeto 2007. obilježeno je neprestanim požarima duž cijelog dijela hrvatske jadranske obale, od Konavala i Dubrovnika, preko Mljeta i Hvara, Kornata i Velebita do Istre. Podsjetimo se, šuma i raslinje na Mljetu i oko Dubrovnika više ne postoji. Dalmacija je postala gola kao u vrijeme dok su Mletci sjekli gustu šumu po dalmatinskim otocima za gradnju svoje trgovačke i ratne mornarice s kojom su hrvatsku Dalmaciju držali 400 godina pod okupacijom.

Tragedija pogibije hrvatskih vatrogasaca na arhipelagu nacionalnog parka Kornati dolazi kao zloguka najava da cijela Hrvatska i svi Hrvati mogu doživjeti tužnu sudbinu svojih sunarodnjaka iz dobrovoljnih vatrogasnih društava sa Murtera i iz Šibenika. Jer, osim što je požar možda podmetnut, vatrogasci nisu samo stradali zbog promjene smjera vjetra, nego i zbog ljudskoga nemara onih koji su ih tamo poslali gasiti požar koji je zahvatio, ne šumu nego visoku travu za ispašu onih istih kornatskih ovaca koje su ljetos skapavale od žeđi. (Odgovorni su prije svih za ovu tragediju premijer i predsjednik Republike!) NEMAR će Hrvatsku stajati i u političkom pogledu visoku, možda najvišu cijenu u bliskoj budućnosti. Kako?

Narod koji prvo na oltar domovine položi živote tisuće hrvatskih dragovoljaca i bojovnika u borbi i obrani od velikosrpske agresije, kako bi Republika Hrvatska postala neovisna, slobodna i samostalna, a koji onda i ne primijeti da ga njegovo navodno demokratski izabrano vodstvo protuustavno učlanjuje u balkansku političko-ekonomsku asocijaciju, izgorjeti će kao njegovi vatrogasci – zbog NEMARA!

Narod koji zaboravi na svoje žrtve komunizma - da li zbog NEMARA(?) - izgorjeti će poput svojih vatrogasaca - i pepeo toga naroda će nestati u anonimnosti kao što je u anonimnosti nestalo pola milijuna hrvatskih žrtava jugoslavenskog komunizma (titoizma ili komunističkog antifašizma), koji su ubijeni na pravdi Boga kao protivnici jugoslavenske države i marksističke ideologije – komunizma.

Narod koji, bez obzira na medijsku cenzuru, i nevidljivu alternativu, zaboravlja na svoje hrvatske branitelje, i koji uvijek nanovo bira iste, kozmetički preobražene komuniste – zaslužio je možda da izgori tako da mu neće biti ni traga ni glasa.

Sanaderov otac bio vojnik NDH, a njegov sin podupire jugokomunističke antifašiste !?

Predstavnici naroda, kao Ivo Sanader, čiji je otac bio vojnik oružanih snaga Nezavisne Države Hrvatske, i ustaša, a koji ni prstom ne mrdne da za svoga oca i njegove 1945. pobijene drugove i obitelji žrtava komunizma u Hrvatskoj pokrene makar i jedan konkretan i javni potez u smjeru rasvjetljavanja zločina komunizma, i koji ni jednim političkim potezom kao čelnik Republike Hrvatske ne pridonosi povijesnoj istini o zločinima komunizma, nego hvali Tita (“…nije ni Tito sve loše radio”, Ivo Sanader u Hrvatskom saboru, 2006.), nije ništa drugo nego veliki obmanjivač i oportunist. Uostalom, zar nije  na splitskoj rivi trubio protiv ljevice, a danas ga ljevica hvali na sva usta, dok liberalni demokrati odnosno, pardon, bivši komunisti koji se danas tako samo zovu, ne mogu susprezati suze radosnice što su se od 2000. do 2003. prevarili u Sanaderu misleći da dolazi novi tako zvani hrvatski nacionalist u liku Franje Tuđmana, iako ni Franjo Tuđman nije bio nacionalist nego komunist, a nacionalist nije ni Sanader. Komunist doduše isto nije ali je prijatelj komunista, t.j. onih koji su njegova oca namjeravali ubiti! Sanader je, međutim, prije svega OPORTUNIST! U hrvatskoj povijesti su poznati oportunisti, primjerice, Ante Trumbić, Fran Supilo i Stjepan Radić, a to su političari koji su hrvatski narod odveli preko ruba ponora u katastrofu zvana Kraljevina Jugoslavija. Sa Sanaderom smo trenutno na Balkanu gdje ćemo vjerojatno i ostati ako će na vlasti ostati garnitura koju personificiraju Sanader ( Đapić, i Đurđa Adlešić i Ljubo Jurčić i Milanovićev SDP kao i Vesna Pusić i dr.)

  Osim što je za namjernu nebrigu oko privođenja počinitelja partizanskih i komunističkih ratnih zločinaca i zločinaca protiv čovječnosti kriv Franjo Tuđman i njegova garnitura premijera, od Mesića, (mračnog) Manolića, Valentića preko Šarinića do Gregurića i njegova zeta Mateše, te (M)Račana, Sanader ima poput Franje Tuđmana veće grijehe čak i od jednog Manolića ili Račana, jer za Manolića i Račana se znalo da su to nereformirani jugoslavenski boljševici, dok se Franjo Tuđman predstavljao hrvatskoj javnosti kao preobraćeni sveti Pavle. Dok je, međutim, Franji Tuđmanu njegov otac također bio partizanski prvoborac kao i on, dakle, sa spomenicom iz 1941., otac Ive Sanadera bio je ustaša, dakle vojnik koji se borio protiv Jugoslavije i komunizma. Od Sanadera se u najmanju ruku očekivalo moralno-političko rasvjetljavanje zločina komunizma ako ne već pravosudno kažnjavanje još podosta živih partizanskih zločinaca. Od Sanadera se očekivalo barem uklanjanje sramotnoga nazivlja Trga maršala Tita, i imenovanje jednog reprezentativnog trga u glavnom gradu Republike Hrvatske Trgom žrtava komunizma, ali ni to! Od Sanadera se barem očekivalo da će hrvatska vlada zatražiti od službene Ljubljanje povratak posmrtnih ostataka svojih 1945. od titoista ubijenih djedova, očeva i sinova, ili prihvatiti slovenski prijedlog o istome iz doba Račanove vladavine, međutim, Sanader se nalazi u kohabitaciji i koaliciji sa komunistima.

Ni riječ kritike od strane Sanadera prema predsjedniku Republike Mesiću i njegovom boljševičkom „birou“ na Pantovčaku. Umjesto da rehabilitira žrtve komunizma, Sanader šuti kad god Mesić žrtve komunizma naziva pogrdnim riječima, i kad nekulturno kaže da su  zaslužile smrt jer da je u bleiburškom zbijegu navodno bilo podosta zločinaca. (Otkud Mesić zna da je među njima bilo podosta zločinaca, da li je taj mudrac sa Pantovčaka vršio kakvo istraživanje o tome ili se oslonio na neko znanstveno istraživanje?) Ni riječi od Sanadera u vezi tjeralice Interpola za Josipom Perkovićem i njegovom statusu na slobodi u Zagrebu dok ga u Njemačkoj traže zbog jugoslavenskog državnog terorizma, a njegov sin  Aleksandar Saša k tome još radi u „birou“ kao savjetnik za nacionalnu nesigurnost (čitaj: za uništavanje hrvatske nacionalne sigurnosti, i pretvaranje hrvatskog naroda u nezaštićeni narod !!!)

Ni riječi od Sanadera o komunističkim i partizanskim masovnim ubojicama koji i danas žive niti koju stotinu metara zračne udaljenosti od Banskih dvora gdje Sanader grije svoju nezasluženu fotelju. Sanaderov najuži suradnik Vladimir Šeks vodi politiku renesanse titoizma, i cijela garnitura tih samoumišljenih i bahatih hadezeovaca, koja se pravi da su antikomunisti, a u stvarnosti su bagra kakvu je samo i mogao stvoriti izvitopereni partizanski zločinački sustav koji je počinio i zločin prisile tako da danas neki ustaški sinovi u većoj mjeri štite partizane nego kad su isti ti banditi bili zaštićeni na vlasti, i kada su proganjali njihove očeve!

Svi, pa tako i neki sinovi ustaša, kriju se danas iza tobože antifašizma koji u Republici Hrvatskoj nije ništa drugo nego maska za (kripto)komunizam. Antifašizam je u RH sredstvo za rehabilitaciju komunizma, a Ivo Sanader je najrevniji instrument te nedopustive rehabilitacije, jer titoizam je bio i jeste zločinački sustav, zločinačka ideologija! Svejedno, neće taj zločinački poredak u Republici Hrvatskoj moći spasiti ni 100 Šeksa i 1000 Sanadera jer prije će hrvatski narod nestati nego će ikada postati antifašistički po modelu bravara i zločinca „maršala“ Tita!

Sanadera će Hrvati  pamtiti po njegovim djelima, a ne po riječima, a njegovih djela nema nigdje! Pješčani sat je istekao, četiri godine premijerskoga mandata su prošle, a Sanader ni jedno djelo o zaštiti žrtava komunizma i progonu komunističkih zločinaca ne može iznijeti na svjetlo dana! Niti jedno! Narode, zapamti to, jer narod koji ne pamti osuđen je na propast !