HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

20. rujan 2007.  

KADA ĆE U HRVATSKOJ DEMOKRATSKA REVOLUCIJA ZBACITI LAŽNI  PARLAMENTARIZAM?

Revolucija nije barikada, nego duševno stanje. Ovo duševno stanje ne nastaje u bilo koji čas:

kao voće, ima svoje doba.                               

                                                                                            Ortega y Gasset

Ima definicija revolucije koje kažu: to je pokret protiv institucije, tj. protiv ustaljenog poretka i njegovih političkih oblika.

Po tome bi revolucija, na svakome području, značila duboki prekid s postojećim stanjem, rušenje toga stanja i izgrađivanje nečega novoga.

Ono što se u Hrvatskoj događalo početkom devedesetih bio je rat koji od službenih hrvatskih vlasti nikada nije bio proglašen.

No bila je to i revolucija jer se hrvatski narod tada jasno izjasnio i za demokratsko uređenje svoje države, dakle rušenje dotadašnjeg komunističkog poretka.

Tadašnji ustanak naroda pokazao je da je narod dosegnuo stupanj zrelosti u kojem je odlučio zbaciti srpskog gospodara, izgraditi vlastite demokratske zakone unutrašnjeg života, te povezati se sa drugim narodima prema svojim potrebama.

Uspjeh revolucije procjenjuje se po promjenama koje uspije nametnuti.

 Trebala bi donijeti slobodu jer i nastaje iz težnje naroda da bude slobodan.

No u pravilu ne donosi uvjek slobodu.

Hrvatima je njihova borba donijela političku slobodu, no do pravog oslobođenja i promjena nije došlo. Promijenio se samo vodstveni element koji je djelovao, i još djeluje, na isti način kako je djelovao i onaj prije oslobođenja, uz neznatne osobne promjene.

Tako se tim ratom i tom revolucijom nije ništa drugo postiglo do formalno nepravilne promjene nositelja vlasti. Drugim riječima, oslobođena Hrvatska nije postala i slobodna Hrvatska.

Srpsku diktaturu zamijenile su naše vlastite, pa tako danas imamo situaciju da svoje vlastite vlasti narod doživljava kao novi teror a ne zadovoljenje svojih političkih i ekonomskih težnji.

Nije se samo kod nas događalo da nakon jedne diktature dođe do druge.

Ima mnogo takvih slučajeva.

Nakon što je srušila carevu diktaturu, boljševička revolucija u Rusiji podpala je pod diktaturu, prvo Lenjina a potom Staljina. Sama današnja Rusija nalazi se pod loše zakamufliranom Putinovom diktaturom.

Poljska je nakon propasti Austro-Ugarske podpala pod diktaturu Pilsudskog.

Mađarska je prošla krvave diktature Bele Kuna a i danas oskudijeva u pravoj demokraciji.

Francuska revolucija srušila je feudalnu diktaturu da bi Robespierr, te poslije Napoleon zaveli vlastite diktature. Tek je revolucija 1870 godine našla ljude koji se usuđuju biti slobodni.

Vrijeme prevrata u Francuskoj trajalo je osamdeset godina do konačne slobode.

Kad bi težnja za slobodom toliko potrajala u Hrvatskoj, tek bi djeca djece naše djece ostvarila naše današnje težnje.

Borba za slobodu traje otkad je vijeka i čovjeka.

Ta borba može biti raznolika,. Može se voditi demokratskim a može i nedemokratskim putem.

Evo kako su na to gledale mirotvorne i umne naše glave Ante Starčević i Stjepan Radić:

« Ne samo katolicizam, nego svaka vjera, svaka crkva, svatko razuman jest i mora biti proti prevrata, pa i tako, tim svim usprkos, bijaše i sva je prilika da će još biti krvavih prevrata, jer gdje ne ide pravnim, tu ide nepravnim putem.» - Starčević

«Mi Hrvati znademo i to da u politici ne koriste ništa suze i molitve, nego da tu treba žive, organizirane snage, da tu treba stalne nepopustljive volje, mnogo iskustva i razboritosti, a do potrebe i čvrstih željeznih mišica» - Radić

Narodi zapadne Europe već dugo ne znaju za prevrate, oni svoju slobodu ostvaruju demokratskim putem, na redovnim ili prijevremenim izborima.

Kod njih se promjena vladavine rješava lagodnije jer su intelektualno življi, demokratski zreliji, demokraciju razumiju i shvaćaju i usuđuju se biti slobodni.

Nema kod njih loma i nasilja kao u sredinama koje su, po tom pitanju, zaostale.

Poštenim pristupom i djelovanjem većinom rade na korist sebi i zajednici.

Kritiziraju, traže odgovornost, traže da svi budu jednaki pred zakonom, bore se za svoja prava,  po potrebi idu i na ulicu iskazati svoje nezadovoljstvo prosvjedujući.

Drukčije rečeno slobodu ostvaruju « na suho « bez krvavih prevrata.

Hrvati trebaju dobro voditi računa o tome, da li smo u cjelini narod zaostao, nerazvijen, jednouman, diktatorskog kroja ili smo narod razvijen, raznovrstan, raznolik, različitih shvaćanja i pogleda tj. demokratskog kroja.

Za demokraciju je svojstveno pravilo da ni jedna vlast i ni jedna politička ustanova nije nepromjenjiva.

Kad bi bilo drukčije onda bi priroda nositelja vlasti bila nadnaravne naravi, a to nije.

Ta teza vladala je Europom od osnivanja prvog hrama caru Oktavijanu Augustu u Lyonu godine 10 p. Kr. pa sve do boljševičke revolucije.

Danas kad se na vlast dolazi prijevarom, lažima, obmanama, lažnim obećanjima,bilo bi jako neumjesno reći ili misliti kako je nekom takvom nositelju vlasti ta vlast dana od Boga.

Takvima je vlast dana od svakoga samo od Boga ne.

Uostalom vidi o tome: Prorok Samuel-1 Sam 8,7-22

Nepravedne i nasilne vlasti i vladare treba bez grižnje savjesti i straha pred Bogom smjenjivati, jer oni niti su u službi narodu niti Bogu.

Oni se služe Bogom i narodom, a da jesu u njihovoj službi onda bi i « vladali « sukladno tome.

Vidi Lk 22,24-26

                                                                              OMRČEN, MIRKO