HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

26. rujan 2007.

Milan Bandić gori od beskorisnog:

GROUND ZERO U CENTRU ZAGREBA !

Hrvatska i ne treba biti u ratu s Al-Kaidom – ima ona svoje, domaće “talibane”, i to najkasnije od 1945. godine.

Usred Zagreba urušila se, kao iz čistog mira, jedna cijela ulica, i u sedamnaest metara duboku provaliju povukla za sobom dvije obiteljske kuće. Samo sreća je u pitanju što nitko nije poginuo (u međuvremenu pucaju zidovi na okolnim zgradama). Doslovno je nastao “Grand Zero” usred Zagreba, a kako je krenulo, Zagreb će, za razliku od grada New Yorka, imati nekoliko svojih “Grand Zeroa”, iako se nitko od Hrvata nije zamjerio gospodinu s dugom bradom, niti je HV stacionirana blizu muslimanskih svetišta. Stanovnici pogođenog područja u Zagrebu svjedoče da je na mjestu urušavanja ulice prije tekao potok koji je uslijed socijalističke izgradnje ala Bandić jednostavno zatrpan. To se zove silovanje prirode, i priroda, uvijek u povijesti jača od bahatog i sebičnog čovjeka, vraća milo za drago.

Zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji sve više sliči liku “Milana Blentona”, krenuo je prvo žestoko po gemištima, pa ga je uočio i Reuters kao “pijanog zagrebačkog gradonačelnika”, a ne samo savjestan mladi policijski prometnik koji ga je zaustavio, provjerio i udaljio iz prometa kako ne bi na cesti nekoga ubio, i zatim od ovoga društva dobio otkaz, pa nakon nekoliko godina vraćen u službu, doživljavajući žestoki mobbing nekih svojih nekolegijalnih kolega.

Kvalifikacija kao Reutersova dovoljna je u nekoj zapadnoj uljuđenoj i demokratskoj zemlji za trajnu diskvalifikaciju političara iz politike. Ali ne i u Hrvatskoj, čije su vlasti od 1990. do danas nebrojeno puta dokazale da nisu zapadne niti uljuđene, a još manje demokratske.

“Grand Zero” usred Zagreba valjda je i nekim zatucanim purgerima koji su Bandića dizali u nebesa posljednji znak da s Milanom nešto nije u redu. Najlakše je, naime, kreditima otvoriti bezbroj gradilišta po gradu, bez pravih stručnih kriteraja i uz stalno izigravanje i mijenjanje generalnog urbanističkog plana grada Zagreba. Građevinske dozvole Bandićevo poglavarstvo izdaje po čudnim kriterijima, naoko po zakonu, a šuška se da veze i vezice igraju u biti glavnu ulogu u tome smije li neki tajkun ili neka jača tvrtka graditi ili ne. Povod urušavanju cijele ulice u Zagrebu je gradnja podzemne garaže za HEP, a uzrok je vladavina bivših komunista, koji su još u vrijeme njihove omiljene Titove Jugoslavije bili korumpirani, a kamoli sada kada je “sve isto, samo NJEGA više nema”.

Drug Milan , kao i drugi “Milani” prije njega, ostavio je usred Zagreba dva spomenika na uspomenu kako je Tito klao Hrvate. Jedan je spomenik Trg maršala Tita, drugi je spomenik “gradonačelniku” Holjevcu - partizanu koji je 12. svibnja 1945. vodio u “oslobođenom” Zagrebu sastanak zagrebačkih komunista na kojemu je odlučeno o “čišćenju” Zagreba od svih nepartizanskih i anti-komunističkih “elemenata”. (O tome postoje dokumenti nekadašnje Komunističke partije Hrvatske.) Mogao je i bilo koji predsjednik Republike, i premijer RH donijeti uredbu sa zakonskom snagom o ukidanju Trga maršala Tita, ali u tom bi se slučaju diralo u totalitarni partizanski poredak, a to je “grijeh” u “demokraciji” Republike Hrvatske.

Uz “Grand Zero” Zagreb pogađa još jedna “čudna” pojava, a to je masovno trovanje Zagrepčana zagađenom vodom. Kako bi uvjerio Zagrepčane u suprotno, Milan popije čašu te zagađene vode, a pri tome ništa ne riskira, jer ju je popio jednom, a Zagrepčani takvu vodu piju godinama, i izloženi su povećanom riziku od oboljenja od raka. Baš su se usrećili, Zagreb i njegov hercegovačko partizanski Milan .