HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

28. rujan 2007.

PRESUDA KRVNICIMA S OVČARE – REZULTAT TUĐMANOVE POLITIKE !

Presuda međunarodnog kaznenog suda ICTY, za područje bivše Jugoslavije i Ruande, srbijanskim krvnicima s Ovčare 1991. niti malo ne iznenađuje nego predstavlja sustavni kontinuitet jedne politike koja je počela sa međunarodnom potporom Slobodanu Miloševiću sredinom osamdesetih godina 20. st. sa ciljem da nakon sloma komunizma britanski interesi nadvladaju njemačke interese u Srednjoj i Jugoistočnoj Europi, prostor koji u svijetu nosi pečat s natpisom “Balkan”.

Kada velikosrpski nacional-komunistički vođa Slobodan Milošević nije mogao zavladati Titovom Jugoslavijom, najviše zbog političkog otpora slovenskih reformiranih komunista, i prosvjeda kosovskih Albanaca, koji su imali potporu demokratske Savezne Republike Njemačke, britanski “establishment”usmjerio je Miloševića prema razbijanju SFR Jugoslavije i stvaranju “Velike” Srbije na račun Hrvatske i BIH.

Franjo Tuđman, očaran i impresioniran međunarodnom potporom koju je svesrpski “vožd” uživao za planove o podjeli Bosne i Hercegovine, pristao je na “deal” sa beogradskom čaršijom, i sam uvjeren da je podjela BIH pravo rješenje za rješavanje hrvatskog nacionalnog pitanja u Jugoslaviji. Stoga je Tuđman i odugovlačio sa proglašenjem hrvatske državne nezavisnosti i odcjepljenja od Jugoslavije i Srbije.

Zato je išao đonom i metcima na onu političku snagu u Hrvatskoj koja je bila mišljenja da se “Veliku” Srbiju mora zadržati istočno od Drine, i da je za budućnost pogubno dijeliti Bosnu i Hercegovinu i da se mora suzbiti velikosrpsku ideologiju, Miloševićevu politiku i agresiju, te dase mora utemeljiti antivelikosrpska koalicija, koju je Franjo Tuđman odbio.

Savez Hrvata s bosanskim muslimanima i kosovskim Albancima, uz potporu Bugarske, Albanije, i dijela demokratskog Zapada zadao bi poraz protuhrvatskom projektu “Velike” Srbije, bez obzira na stalnu potporu koju Beograd ima u Moskvi, Parizu i Londonu.

Zbog svega toga stradali su odTuđmanove diktature, instrumentalizirane iz dijela svijeta, Ante Paradžik i general Blaž Kraljević, te Dobroslav Paraga, stvaratelj anti-velikosrpske koalicije.

Kada je Franjo Tuđman pristao na instalaciju britanskog poretka u Republici Hrvatskoj i BIH potpisivanjem ugovora s međunarodnom zajednicom krajem 1991. o dolasku Unprofora u Hrvatsku i BIH, koji je u RH stao na crte razdvajanja između pobunjenih Srba i Republike Hrvatske, bio je krajnji čas za odbacivanje protuhrvatskog diktata  1992. godine, kada je predsjednik Hrvatske stranke prava D. Paraga pred hrvatski narod stavio alternativu oslobađanja okupiranih hrvatskih teritorija pod geslom

“Unprofor go home – sav narod u svoj dom”

 To je i bio razlog što je međunarodna zajednica blagoslovila Tuđmanovo krivotvorenje predsjedničkih i parlamentarnih izbora iz 1992. godine.

Drugu šansu su Hrvati imali slučajno, jer se slučajno promijenio odnos snaga u Sjedinjenim Američkim Državama kada je novi predsjednik početkom 1993. postao William (Bill) Jefferson Clinton, koji je bio prisiljen stvoriti anti-velikosrpsku koaliciju, čiji je rezultat “Oluja” i poraz pobunjenih Srba u Hrvatskoj, i bosanskih Srba, ali je velika Clintonova greška što nije dopustio nanošenje totalnog poraza bosanskim Srbima kao što su ga doživjeli pobunjeni Srbi u Republici Hrvatskoj.

Nevjerojatnu presudu za pokolj 264 Hrvata na Ovčari od 20. studenog 1991. od strane Miloševićeve soldateske objavilo je sudsko vijeće Haškog suda  27. rujna 2007.

Podsjetimo se, Haški sud  prihvatio je Franjo Tuđman, iako je sud imao ingerencije za područje cijele bivše Jugoslavije, a ne samo za srpske ratne zločince. Nadležnost Haškog suda za “Oluju” priznao je “Otac demokracije” Ivica Račan, a posljedice toga priznanja ispunio je “Spin-doktor” Ivo Sanader.

Dana 28. rujna 2007. hrvatski građani prosvjeduju na središnjem zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića protiv  presude Haškog suda u vezi srpskih zločinaca s Ovčare kod Vukovara, ali prosvjeduju i protiv hrvatske vlade, i to s pravom, i to je jedini razlog što Sanaderova vlada i predsjednik Mesić osuđuju tu  presudu kako bi eskivirali suodgovornost za nju, i gnjev naroda od čega se pred izbore, s pravom pribojavaju.

Đapićeva osuda Sanadera zbog sudske presude za Ovčaru nema veze s razumo i zdravom pameću, jer on je posljednji koji ima pravo kritizirati Sanadera ili bilo koga, budući da je 14 godina trojanski konj Tuđmanovoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici i njezinom udbaško-kosovskom kadru koji Republiku Hrvatsku vodi od 30. svibnnja 1990. godine!

Presuda za Ovčaru rezultat je Tuđmanove politike krivih Drina.