|
HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj
http:
www.hrvatsko-pravo.hr http:
www.hrvatsko-pravo.com
12. siječanj 2008.
ROKOVI ZA PRISTUP HRVATSKE U EU POSTAJU SVE NEREALNIJI!
Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice, Ivo Sanader, u cijelosti je opravdao ocjenu zapadnoga tiska uoči posljednjih parlamentarnih izbora u Hrvatskoj kada je u jednom vodećem dnevniku u zemlji zapadne demokracije prozvan “najvećim lažljivcem u Istočnoj Europi”.
Sanader ima problem davanja lažnih predizbornih obećanja, i to temeljnih predizbornih obećanja, ali ujedno i ludu sreću što ga veći dio hrvatskih birači zbog toga na izborima ne kažnjava nego nagrađuje još jednim četverogodišnjem povjerenjem kojim njih i cijelu zemlju lažnim obećanjima vodi u propast. U predizbornoj kampanji 2003. godine je čvrstorukaški šef Hrvatske demokratske zajednice čvrsto obećao ulazak Hrvatske u Europsku Uniju 2007. godine. Za vrijeme prošlog mandata predsjedavanja hrvatskom vladom morao se korigirati i hrvatsku javnost spin-doktorski, znači, medijskim manipulacijama preparirati i pripremiti za vijest o tome da će se pristupanje Hrvatske u punopravno članstvo Europske Unije dogoditi tek 2009. godine. Pri tome je hrvatskoj javnosti čvrsto obećao da će Hrvati sudjelovati 2009. u izborima za Europski parlament. Na kraju ispada da je Sanader neprestano lagao hrvatsku javnost jer ga upravo na dan konstituiranja de facto protuustavnog 6. saziva Hrvatskog sabora demantirao glasnogovornik Europskog parlamenta, g. Hannes Swoboda, najavivši 2011. godinu kao najraniju godinu pristupanja RH u članstvo EU, pri čemu je na svjetlo dana izašla još jedna strašna istina, naime, Sanader je odavno znao da će Hrvatska moći najranije pristupiti Uniji tek 2011. godine, ali je to spin-doktor iz Banskih dvora zatajio pred hrvatskim narodom. Naime, predstavnik Europskog parlamenta je naglasio da ulazak Hrvatske u EU godine 2011. nije jednostrani plan Europske Unije nego da je navedeni datum pristupanja Hrvatske usuglašen s Hrvatskom odnosno drugim riječima s predsjednikom vlade Republike Hrvatske, dr. Ivom Sanaderom, i njegovim čvrstim koalicijskim partnerom, predsjednikom Republike Stjepanom Mesićem. Kada se k tome zbroji medijski razotkriveno usuglašavanje Sanadera i njegova slovenskog kolege Janeza Janše oko umjetno i planski dogovorenog izazivanja incidenata u Savudrijskoj vali dobije se jasnija slika balkansko-čaršijske politike Banskih dvora i Pantovčaka.
Iako je predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić, de facto i de iure protuustavno raspisao izbore za Hrvatski sabor koji su održani u studenome 2007. godine, jer je dosadašnji predsjednik Hrvatskog sabora, Vladimir Šeks, u koaliciji sa saborskim zastupnicima mijenjao izborna pravila iako zakon hrvatskog Ustava izričito zabranjuje mijenjanje pravila ustavnog izbornog zakona o izborima godinu dana pred održavanje izbora, na Trgu svetoga Marka ništa novo. Naime, Udba je čvrsto u svojim rukama zadržala vodeće položaje u partiji i državi, kao u Rankovićeva vremena. Umjesto Šeksa hrvatskim parlamentom će u sljedećem četverogodišnjem mandatu vedriti i oblačiti notorni zatiratelj demokracije i slobode, nekadašnji “drug”, LUKA BEBIĆ, koji je 1972. u ćeliji komunistilčke partije u Metkoviću ultimativno zahtijevao nasilni prekid kulturnog rada ogranka Matice Hrvatske u Metkoviću, i obračun s predstavnicima te najstarije i ugledne hrvatske kulturne i nacionalne ustanove. Luka Bebić je i do sada bio poznat po odavanju počasti jugoslavenskim boljševicima kada je u sramotnom 5. sazivu Hrvatskog sabora kao potpredsjednik parlamenta polagao spomen-vijenac na grobu predsjednika komunističke skupštine ZAVNOH, Vladimira Nazora, koji je 1944. u Šibeniku potpisao akt o osnivanju rasističkog i revolucionarnog suda za obračun s hrvatskim narodom, a ostao je u povijesti upamćen i po zahtijevanjima za totalnim obračunom s hrvatskom inteligencijom, te je ovaj partizanski “humanist” za svoje hrvatske kolegice i kolege pisce, koji nisu bili članovi jugokomunističkog pokreta “NOP”, zahtijevao smrtne kazne, veličajući Staljina i Tita !!! Sve donedavno je Luka Bebić, inače, u medijima najavljivao svoj odlazak iz politike u mirovinu. Toliko o tome koliko vrijedi riječ vladajućih političara.
Po ustavnom položaju je predsjednik Hrvaskog sabora, Luka Bebić, zamjenik predsjednika Republike u slučaju da predsjednik Republike bude iz bilo kojeg razloga nesposoban obavljati svoju dužnost, tako da vodstvo hrvatske države ostaje i u tom slučaju u rukama bivših antiHrvata i komunista. U uvodnom govoru novi je predsjednik Sabora naglasio besmislicu kako je Hrvatski sabor kroz povijest uvijek bio mjesto gdje su se donosile najvažnije odluke za budućnost hrvatskog naroda, ali u pozitivnim smislu kako je unaprijed pisani govor bio intoniran, tako da promatrač stječe dojam da je, primjerice, i Hrvatsko-Ugarska nagodba iz 1968. godine, koju je potvrdio Strossmayerov Hrvatski sabor, jedno od fantastičnih djela (ugnjetavanog) hrvatskog parlamenta i Hrvata.
Nad konstituirajuću sjednicu Hrvatskog sabora nadvila se tamna sjena sprovoda mlade Triljanke iz Cetinske krajine, Kristine Šušnjare, mučki ubijena u “slobodnoj” i “demokratskoj” Hrvatskoj, u “pravnoj državi”, u kojoj je prošlo ljeto život za Sanaderovu i Mesićevu udbašku vlast dalo 12 mladih hrvatskih vatrogasaca iz Tisnog i Šibenika, ali upravo u kninsko-šibenskoj Županiji su birači, ako je vjerovati izbornim rezultatima, nagradili Hrvatsku demokratsku zajednicu i Ivu Sanadera izbornom pobjedom što su tako fantastično organizirali hrvatsko društvo da u rutinskoj vatrogasnoj operaciji izgine cvijet hrvatske mladosti zbog gorućeg niskog raslinja na Kornatu, dakle, zbog ničega. Prisjetimo se, zbog te tragedije niti jedan vladajući političar u Hrvatskoj nije dao ostavku, čak niti iz moralnih razloga, tako nije ni ministar unutarnjih poslova Ivica Kirin (HDZ), u čijoj je ingerenciji hrvatsko vatrogastvo, odstupio s položaja, nego tek zbog Božićnog lova na divlje svinje s haaškim optuženikom, generalom Markačem, jer deviza oportunista iz HDZ-a glasi: “Drž’mo se položaja pod svaku cijenu!”, umjesto one narodne “Drž’te lopova!” Niti u predstojećem Sanaderovom mandatu ne treba od tipičnih oportunista u politici očekivati bilo kakvu političku i moralnu odgovornost zbog bilo koje negativne pojave koja će se u hrvatskoj politici dogoditi.
Protekli izbori unijeli su i novost u hrvatski politički život, zapravo, već viđenu politiku s početka 20. stoljeća da o hrvatskoj politici odlučuju Srbi. Tako će tri zastupnika srpske nacionalne manjine odlučivati u Hrvatskom saboru o mogućem padu vlade Republike Hrvatske, tako da nam ne trebaju strane vojne intervencije, atentati stranih obavještajnih službi itd., jer postoji efikasni mehanizam kojim se to može tako napraviti da u slučaju međunarodne krize Hrvatska šaptom padne u nekontrolirani kaos, kao 1918. godine kada je predsjednik Hrvatskog sabora bio predstavnik srpske nacionalne manjine u Hrvatskoj, a vođa vodeće vladajuće stranke, Hrvatsko-srpske koalicije, bio također Srbin, a k tome još i konfident beogradske vlade, Svetozar Pribićević iz Srpske samostalne stranke. Sada imamo Pupovčevu Srpsku demokratsku samostalnu stranku u vladi Republike Hrvatske, za početak s s jednim članom. Reći će netko, pa u Srbiji je predsjednik parlamenta pripadnik hrvatske nacionalne manjine, što je točno, ali tamo Hrvat Dulić radi u velikosrpskom interesu, kao nedavno prilikom potpisivanja međunarodnog ugovora između parlamenata Srbije i tzv. “Republike Srpske” o međusobnoj suradnji, o stvaranju zajedničke energetske politike dvije zemlje, uz čvrsto obećanje kriptočetnika Milorada Dodika (tako zvani premijer u vladi tako zvane “RS”) da će “Republika Srpska uvijek biti faktor mira i stabilnosti u regiji”. Ne zna se tko više laže, hrvatski spin-doktor ili srpski spin-doktor. Podsjećamo, prošle je godine međunarodni sud ICY u odbačenoj tužbi BiH protiv Republike Srbije zbog genocida ustvrdio da se „Republika Srpska temelji na genocidu, počinjenom u Srebrenici“.
Šećer konstituirajuće sjednice Hrvatskog sabora dolazi na kraju: šefica liberala odnosno kriptokomunista iz HNS-a, Vesna Pusić, zbog osobne je taštine, statusa i privilegija, isprovocirala raskol u hrvatskoj ljevici inzistiranjem na saborskom potpredsjedničkom mjestu koje zahtijeva sa svojih sedam zastupnika saborske manjine nasuprot 56 opozicijskih zastupnika Milanovićeve Socijaldemokratske partije. Zoki je gospođi Pusić udijelio pravu lekciju kada ju je podsjetio da jedna stranka sa sedam zastupnika ne može za sebe zahtijevati jedno od dva položaja potpredsjednika Hrvatskog sabora jer da to nije u skladu s demokratskom većinom, osim ako za liberale iz Pusićkine stranke ne glasuju liberali iz Hrvatske demokratske zajednice, dakle, također kriptokomunisti.
6. saziv Hrvatskog sabora poslao je i sljedeću simboličnu poruku da se ne misli prekinuti sa politikom održavanja temelja totalitarnog titoizma u Republici Hrvatskoj. Naime, na konstituirajućoj saborskoj sjednici sudjelovao je, primjerice, disident Socijaldemokratke partije Mate Arlović, o kojemu je „Nacional“ objavio 2001. doušnički dosje KOS-a, kao i o Anti Đapiću koji je, srećom, doživio potpuni izborni fijasko, osvojivši od najavljenih „15 do 20“ samo jedan saborski mandat. Zanimljivo je da Mate Arlović nije na prošlim izborima bio kandidat za saborskog zastupnika, znači, nije saborski zastupnik, ali je svejedno u počasnim redovima sudjelovao na na plenarnoj konstituirajućoj sjednici Hrvatskog sabora od 11. siječnja 2008. godine, na dan kada je godine 1972. počeo progon demokratski orijentiranih predstavnika Hrvatskog proljeća, i progon hrvatske mladeži od strane totalitarnog jugoslavenskog pravosuđa po zapovijedi zločinca Josipa Broza Tita, što je, naravno, Luka Bebić „zaboravio“ spomenuti prilikom inauguracije na mjesto predsjednika Hrvatskog sabora.
|
