HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

24. siječanj 2008.

NENADARENI DRŽAVNIK I NADARENI POTKAZIVAČ! 

“Lider propale kvazidesnice na Maldivima u Indijskom oceanu”. Kada bi to bio naslov u novinama zapadnog tiska, vjerojatno bi čitateljstvo odmah zaključilo da je predstavnik propale kvazidesnice u bijegu pred zakonom, jer možda nije platio porez, ili zato što je razotkriveno kazneno djelo krivotvorenja magisterija, ili zbog političke korupcije, zbog pronevjere stranačkog novca, ili zato što su novinari objavili njegov dosije komunističke tajne službe. Na Zapadu bi predsjednik stranke koja je doživjela totalni izborni debakl već u izbornoj noći podnio neopozivu ostavku. Na Zapadu bi doušnik koji je radio za neprijateljsku i totalitarnu tajnu službu bio optužen za špijunažu i veleizdaju. U Sjedinjenim Američkim Državama bi Anto Đapić završio na električnom stolcu, ili na doživotnoj robiji. U nekoj zemlji zapadne demokracije bi Anto Đapić bio lustriran iz politike, i odgovarao bi pred istražiteljima FBI-a dok bi mu državni odvjetnik pisao debelu optužnicu. U Hrvatskoj Anto Đapić s ulice ide na kavu s glavnim državnim odvjetnikom Republike Hrvatske. Međutim, Republika Hrvatska nije demokratska zemlja i pravna država. Mesićeva Hrvatska je po slobodi medija, poštivanju ljudskih prava, stupnju demokracije i poštivanju pravne države ispod razine Albanije. U biti, Mesićeva Hrvatska identična je s Tuđmanovom Hrvatskom.

Kada bi u Francuskoj njezin predsjednik predložio da se pored latinice uvede arapsko pismo, javnost mu to ne bi oprostila, što znači da bi njegov predsjednički reizbor bio ravan mogućnosti da na vrbi rodi grožđe. U Hrvatskoj je dijametralno suprotna situacija. Što je šef države energičnije angažiran u izdaji nacionalnih interesa, to ima veću potporu birača koje izdaje s osmijehom na licu, i uz kavicu. U Hrvatskoj premijeru pomaže u njegovu reizboru činjenica što ima brojne afere, na Zapadu ne bi takav preživio ijednu aferu koju su imali Sanaderovi ministri, od afere Jugoslavena Vukelića i „Brodosplita“, do afere „Verona“, „Satovi“, „Kornati“, „Kiro-prosviro“, „Žužul & rodijaci“.

Trenutna premijerova afera zove se „Jagodnjak“, ali ovaj puta big brother instant-mediji nisu stvorili aferu jer ipak se radi samo o hrvatskoj djeci koju velikosrpski ravnatelj jedne škole u Jagodnjaku tjera na prisilnu nastavu na ćirilici, u zemlji gdje je službeno pismo latinica, i hrvatski jezik u javnoj uporabi. Ali, tko poštuje Ustav? Predsjednik vlade Republike Hrvatske ne poštuje Ustav, inače bi njegov ministar obrazovanja već podnio kaznenu prijavu protiv šovinističkog ravnatelja u Jagodnjaku kojega bi u isto vrijeme nečasno otpustio iz javne službe, s doživotnom zabranom upravljanja bilo kojom školom u Hrvatskoj. Predsjednik Mesić i Sanader su prvaci u kršenju Ustava Republike Hrvatske, i miješanja u „neovisno“ hrvatsko sudstvo i pravni sustav.

Đurđa Adlešić, čija je bespotrebna stranka HSLS osvojila jedan mandat više od predstavnika romske zajednice,  Memedija, koji je sigurno više cijenjeni političar od bivše doušnice SZUP-a iz Bjelovara, nositeljica je dužnosti potpredsjednice vlade za unutarnju politiku. Međutim, nismo Đurđu Adlešč vidjeli u Jagodnjaku, ili u Osijeku da daje potporu roditeljima hrvatskih učenika koji prosvjeduju zbog sustavnog kršenja ljudskih prava njihove djece zbog terora srpskom ćirilicom. Naravno, nismo vidjeli ni Đapića u Osijeku jer se „gospodin“ trenutno odmara na Maldivima gdje liječi rane od svog povijesnog izbornog poraza, za kojeg je preglup da bi shvatio zašto mu se je dogodio.

Nismo vidjeli niti jednu udrugu za zaštitu ljudskih prava da osuđuje srpski šovinizam u Jagodnjaku. Nismo čuli Milorada Pupovca iz Srpske demokratske samostalne stranke da je prosvjedovao protiv srbizacije hrvatske većine. Gospodin duhovni nasljednik Pribićevićeve Srpske samostalne stranke i „Srbobrana“ će sutra možda već kukati što danas nije branio hrvatske nacionalne interese.

„Normalno je da Srbi sudjeluju u hrvatskim vlastima, kaže Mesić. Zašto bi bilo normalno u jednoj zemlji u kojoj je trećina srpske nacionalne manjine sudjelovala u oružanoj pobuni? Njemačka ima dansku nacionalnu manjinu, službeno priznatu, ali ne sjećamo se nekog danskog potpredsjednika vlade Savezne Republike Njemačke, ili danskog suca njemačkog ustavnog i vrhovnog suda, ili potpredsjednika Bundestaga iz reda nacionalne manjine.

Mesićevo srbovanje, i Đapićevo ljetovanje (na Maldivima) nose jednu te istu poruku hrvatskim građanima: budete li i dalje trpili protuhrvatsku politiku, politiku protiv zdrave pameti, politiku rušenja pravne države, izdaju nacionalnih interesa i kriminalne radnje državnih i lokalnih dužnosnika i službenika, ne samo da će vam djeca učiti ćirilicu u Jagodnjaku nego diljem Hrvatske, a uz Lijepu našu, ne sumnjamo da će Mesić uskoro predložiti i povratak „Hej Slaveni“. Uostalom Mesićev zaštitnik Vladimir Putin vratio je sovjetsku himnu, zašto ne bi Mesić jugoslavensku?

Obojica su ideološki ekstremisti, Mesić na ljevici, Đapić na lažnoj desnici (ekstremna desnica koju je stvorila udbaška i titoistička ekstremna ljevica u Republici Hrvatskoj). Obojica su varalice i drugorazredni glumci. Imaju jedino sreću što je publika u  teatru gluplja od  obojice licemjera. Četnici barem imaju konzekventni stav, njih dvojica su konzekventni jedino u prijevari i izdaji. 

Tko je slijedeći koga će Mesić prevarit, a Đapić izdat? Stjepan Mesić je nenadareni državnik, a Anto Đapić nadareni izdajnik. Obojica čine kariku udbaške ruke koja prikriva ubojice Ante Paradžika. Obojica čine marionetsku kariku u lancu zločinačke organizacije koja vlada kroz institucije i strukture Republike Hrvatske.