HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

28. siječanj 2008.

JUGOSLAVENSKI I HRVATSKI KOMUNISTI NISU BILI ANTIFAŠISTI NEGO ANTISEMITI

Demanti netočnog navoda u izjavi predsjednika Republike Hrvatske, Stjepana Mesića, od 26. siječnja 2008. povodom Dana sjećanja na holokaust od 27. siječnja.

Sjećajući se zločinačkog pothvata ubojstva židovskog naroda u Europi od strane nacističkog režima, u Hrvatskom centru za istraživanje zločina komunizma pridružujemo se Židovskoj općini Zagreb i zajednici židovske populacije Republike Hrvatske u osudi genocida nad židovskim narodom, izražavajući sućut za žrtve i mučenike holokausta u Europi i na području Hrvatske u Drugom svjetskom ratu.

Iako smo i ranijih godina kao antifašistička i antikomunistička organizacija osuđivali zločine nad Židovima i prisjećali se Dana sjećanja na holokaust od 27. siječnja 1945. kada su oslobođeni mučenici holokausta u koncentracijskom logoru „Auschwitz“, većina medija u Republici Hrvatskoj sustavno cenzurira Hrvatski centar za istraživanje zočina komunizma tako da hrvatska javnost stjeće dojam kako je gotovo jedini u Hrvatskoj koji se prisjeća Dana sjećanja na holokaust antifašistički predsjednik Republike Stjepan Mesić. Također se naš Centar cenzurira i prešućuje kada je u pitanju antifašistički Dan pobjede u Europi od 9. svibnja 1945. koji također obilježavamo, kao i bleiburšku tragediju od 15. svibnja 1945. godine.

Netočan je Predsjednikov navod da su „...tešku ljagu hrvatskom imenu...“ koju je nanio ustaški režim sudjelujući u holokaustu, „... pomogli sprati samo hrvatski antifašisti“.

Upravo suprotno, hrvatski antifašisti, pod vodstvom KPH i Komunističke partije Jugoslavije i maršala Tita, počinili su brojčano više zločina nego ustaški režim, s jedne strane, a s druge strane su hrvatski i jugoslavenski antifašisti počinili 1945. genocid nad hrvatskim narodom („Bleiburg i Križni put“) tako da domaći antifašisti nisu nikakvu ljagu sprali nego su ljagu nanijeli hrvatskom narodu.

Pored toga je titoistički antifašistički režim bio antisemitski:

Podsjećamo da je titoistički režim srušio u Beogradu 1946./1947. jedinu preostalu sinagogu na Dorćolu, po službenom naređenju antifašističkih vlasti, kao što je po službenom naređenju antifašističkih vlasti srušena 1955. i sinagoga u Pančevu kod Beograda. Prema židovskim izvorima su u Vojovodini nakon Drugog svjetskog rata stradali i drugi židovski sakralni objekti. U niškoj sinagogi su Titovi antifašisti otvorili galeriju slika, a u Galeriji fresaka, u centru Beograda, je antifašistički režim maršala Tita „zaboravio“ postaviti spomen-ploču u spomen na povijesnu činjenicu da je velikosrpski četnički režim srušio 1941. sinagogu koja je na tome mjestu stajala. Bakarićev antifašistički režim u Zagrebu je pak namjerno propustio nakon rata na mjestu srušene sinagoge izgraditi i obnoviti zagrebačku sinagogu. Zato su hrvatski antifašisti temeljito oklevetali jedinog istinskog antifašista s hrvatskih prostora, zagrebačkog nadbiskupa i kardinala - blaženog dr. Alojzija Stepinca, žrtvu komunizma, koji je u Drugom svjetskom ratu spašavao hrvatske Židove pred nacističkim progonom, kao primjerice 8. prosinca 1943. kada je 60 stanara staračkog doma „Lavoslav Švarc“ preselio  na crkveno imanje Brezovicu kod Zagreba.

Nije, međutim, poznato, niti u povijesnim arhivima postoje dokumenti koji bi potvrdili da su jugoslavenski partizani i komunisti spašavali Židove tijekom rata u NDH ili u Srbiji.