HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

 

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

 

15 listopad 2008.

 

 KOLUMNIST JUTARNJEG LISTA OPRAVDAVA UŠUTKAVANJE I PROGONE ANTE PARADŽIKA I STUDENTSKIH VOĐA IZ 1971. GODINE

 

Kolumnist „Jutarnjeg lista“, Ante Tomić, pišući panegirik o pokojnom Vici Vukovu, obrušio se filipikama kolektivno na demokratske protagoniste Hrvatskog proljeća koje su jugoslavenski boljševici nakon sjednice komunističke partije u Karađorđevu 1971. ušutkali raznoraznim metodama kakve su se uobičajno primjenjivale u totalitarnim socijalističkim zemljama, od Sovjetskog Saveza preko Etiopije, Angole, Kube, Sjeverne Koreje i Kine do Jugoslavije. Vici Vukovu je maršal Tito zabranio javne nastupe i pjevanje, a prvooptuženom u političkim sudskim procesima Brunu Bušiću je zabranio slobodu i oduzeo mu život.

 

Gospodin A. Tomić osramotio je svoj intelektualni status i nanio ljagu hrvatskom novinarstvu kad je u „Jutarnjem listu“ od 01.10.2008. i članku pod naslovom „Vicino domoljublje nikoga nije vrijeđalo“ napisao da, kad su početkom devedesetih „napokon progovorili nekadašnji studentski vođe, shvatio sam da im je komunistička vlast zabranom javnog nastupa zapravo bila učinila uslugu“. Tako Ante Tomić relativizira komunističke zločine i nedemokratski režim diktatora Josipa Broza – Tita. Tako Ante Tomić vrijeđa žrtve komunizma.

 

Uz zabranu slobode javne riječi i verbalni delikt izvitoperenog bivšeg jugoslavenskog pravosuđa išla je cijela paleta zabrana: oduzimanje građanskih prava, oduzimanje putne isprave, huškačko etiketiranje i  stigmatizacija od strane komunističkog tiska, denuncijacija i praćenje od strane udbaških doušnika i tajne službe, oduzimanje prava na rad i na život bez straha i još puno toga više, opisano u Povelji OUN čiji je Titova Jugoslavija bila suosnivač i članica kršeći svaki članak Povelje o ljudskim pravima. Zanimljivo je da se revni kritičar hrvatskog nacionalnog pitanja obračunava s domoljubima isto kao svojedobno totalitarni boljševici Vladimir Bakarić, komunistički ideolozi Stipe Šuvar i Ivica Račan i komunistički diktator Josip Broz – Tito. Isti rječnik, iste metode.

 

Da nije bilo Vice Vukova i još dvojice, trojice normalnih, dok su drugi navodno idijoti, kako kaže Ante Tomić, i  naglasio da je nacionalno pitanje smatrao potpuno blesavim. Međutim, blesav je bio Ante Tomić ako nije shvaćao nužno nacionalno pitanje koje je postavljeno u jednom netolerantnom, agresivnom, militarističkom, anti-pluralističkom i jednoumnom jugoslavenskom društvu koje je hrvatski narod stavilo u obespravljeni položaj. Kad god i gdje god je neki narod obespravljen, oni kojima je stalo do pravde, postavljaju nacionalno pitanje. Vrijeđajuće je i da A. Tomić uspoređuje Vicu Vukova s Vladimirom Nazorom koji je za svoje kolege književnike, ukoliko nisu bili u protunarodnom „Narodno-oslobodilačkom ratu“ na strani komunista, zahtijevao smrtne kazne. Vrijeđajuće je i kad A. Tomić ne postavlja pitanje po kojem to moralnom pravu su bivši jugoslavenski komunisti uopće odlučivali tko je dobar a tko loš dečko. Svaki komunist je bio član totalitarne komunističke partije, i svaki je komunist gori od bilo kojeg nacionalista-domoljuba. Komunizam je negacija svega osim komunizma.

 

Biti nacionalist po definiciji znači težiti stvaranju vlastite nacionalne države, a ne negaciju druge nacije što se pak zove šovinizmom. Koga je to npr. negirao nekadašnji studentski vođa Hrvatskog proljeća Ante Paradžik početkom devedesetih kada su ga bivši komunisti ubili? Negirao je jedino Jugoslaviju i anti-demokraciju, uključujući lažni jugoslavenski „antifašizam“. I on bi po kolektivnoj optužbi Ante Tomića trebao biti idijot, i jugokomunisti su mu navodno s pravom zabranili nakon 1971. javne nastupe, zatvorili ga zbog verbalnog delikta u zatvoru, oduzeli mu putovnicu, lišili ga prava na rad, stavljali ga nakon zatvora u kućni pritvor, lagali o njemu i klevetali ga, kako to komunisti već rade po metodi lenjinističke propagande. Ante Paradžik je rekao da želi da hrvatski narod živi u miru sa svim drugim narodima dok ga je Ante Tomić post mortem oklevetao jer mu komunistički vrag ne da mira.

 

Naravno da nisu bez vraga stihovi u pjesmi Vice Vukova: „To je tvoja zemlja, tu sagradi dom“, samo što komunisti nisu domoljubima dozvolili da u svojoj zemlji izgrade svoj dom, ali zato su oni gradili zatvore i logore za domoljube u njihovoj okupiranoj i porobljenoj domovini. Sjećamo se jugoslavenskog logora na Golom otoku koji je zatvoren, koje li ono godine gospodine Tomiću, prije ili nakon Olimpijade u Sarajevu? Je li komunistička vlast učinila uslugu političkim zatvorenicima savjesti kada ih je otpremila na Goli otok, taj jugoslavenski Dachau?

Goran Jurišić,  voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma.