HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

18. studeni 2008.

OBAMINA POLITIKA PREMA EUROPSKOM           BURETU    BARUTA!

Nedavno je politički dnevnik Washington Times detektirao Sanaderovu vladu kao žarište političke korupcije i pljačke dok je sam premijer imenovan kao sumnjiv političar koji se osobno obogatio otkad je svoje privatne interese postavio ispred javnih interesa svoje zemlje. Radi se o glavnom vanjskopolitičkom partneru Busheve administracije u Hrvatskoj.

Još prilikom stupanja na vlast 2003.  Washington Times  je donio kritiku Sanadera s porukom da to nije političar koji će na Balkanu donijeti pozitivne promjene i stabilnost.  Američki novinari, odlično obaviješteni o našim prilikama ili bolje rečeno neprilikama, svojom ispravnom kritikom koja je upućena na pravu adresu, naime na Bijelu kuću, nisu polučili efekt koji se očekuje od takvih inače razornih članaka vodećih dnevnika koji su bliski vlastima.

Tako ni Republikanskoj stranci SAD bliski  Washington Times nije s kritikom Sanadera uključio alarm u Bijeloj kući, naprotiv, ispalo je da ako je ocjena američkog dnevnika o Sanaderu gora, to je ovaj bolju prođu imao u Bushevoj administraciji. Razlog je više nego proziran: Sanader je taj koji Pentagonu izručuje HV kao na pladnju za bačvu bez dna zvana Afganistan, šalje hrvatske vojnike i časnike kao bijelo roblje na strana i daleka svjetska ratišta, ali ponajmanje radi deklariranih humanitarnih akcija. Tuđmanov nasljednik Sanader, koji se spin-doktorskom propagandom voli prati od nacionalizma iako je duboko umočen u Tuđmanov nacional-komunizam, šalje hrvatsku vojsku u unaprijed izgubljene Staljingradske bitke. Korumpirana Sanaderova vlada služi kao marioneta stranim interesima, jer potpisom na ugovor o pristupanju Republike Hrvatske u NATO jamči nehrvatskim interesima dugoročni priljev topovskog mesa. Zato niti jedan kritički članak nekog američkog dnevnika u posljednjih pet godina nije imao ama baš nikakav impakt na nekritički odnos Bijele kuće prema jednoj skroz naskroz korumpiranoj vladi u Banskim dvorima. Međutim, kada u mjesecu travnju 2009. godine Hrvatska postane članica Natopakta, prestaje razlog Sanaderova postojanja na političkoj sceni močvarnoga dna Europe, kako je londonski The Economist ispravno opisao situaciju u kojoj se Hrvatska nalazi, a što je potvrđeno dokazanom pljačkom u ekonomiji naše zemlje i mafijaškim ubojstvima kojima je okupiran glavni grad Hrvatske.

Obamina politika prema Zapadnom Balkanu? Put prema stabilnosti ili novom Sarajevu 1914.?

Nova američka administracija pod predsjednikom Barackom Obamom, kada bude stupila na vlast nakon inauguracije u Washingtonu D.C. 20. siječnja 2009. godine, trebala bi prekinuti tradicionalnu potporu State Departmenta ovdašnjim politički korumpiranim i ideološki kompromitiranim garniturama koje se temelje na utjecaju bivše komunističke tajne policije i njenih udbaških doušnika i oficira od kojih se neki nalaze kao osumnjičenici za teško kazneno djelo državnog terorizma i na tjeralicama Interpola.

Demokratska stranka SAD i njen izabrani predsjednički kandidat Barack Obama, koji je na vlast došao na načelima o ljudskim pravima i načelima američkih očeva demokracije Abrahama Lincolna i Johna Fitzgeralda Kennedya ne bi si smjela dopustiti luksuz da ponovi pogrešku Clintonove administracije koja je preko veleposlanika korupcionaša Williama Montgomerya poduprla komunističku oporbu na čelu s Račanom, umjesto demokratsku oporbu i nekorumpiranu alternativu koju je predstavljao Dobroslav Paraga.

Do grla korumpirana vladajuća politika u Zagrebu, na balkanskom buretu baruta, s neuralgičnom genocidnom  Republikom Srpskom u neposrednom „komšiluku“ i njenim ruskim nuklearnim ruskim zaleđem može sutra u bezdan povući ne samo Hrvatsku nego i njenog saveznika SAD.

Kada međunarodnu politiku vodi korumpirana svita na relaciji Zagreb – Sarajevo – Beograd, čiji su kadrovi duboko povezani s bivšim komunističkim tajnim službama, onda mafijaški odnosi koji vladaju na Balkanu mogu sutra u svjetski konflikt odvesti  SAD i Europsku uniju s Rusijom, a Kosovo i „Republika Srpska“ mogu poslužiti kao detonator i casus belli novih i još krvavijih neprilika nego što su bili prošli zastupnički ratovi i velikosrpska agresija. Slobodan Milošević i Franjo Tuđman tipični su primjeri kako korumpirani političari nisu čimbenik mira nego izvor i žarište gadnih neprilika. Stoga bi nova Obamina administracija trebala voditi računa o tome da barem njezin hrvatski saveznik zajedno s Kosovom postane zdrav, a ne da trule jabuke izazovu takvu nepriliku ili što bi Amerikanci rekli „trubble“, da predsjednik Barack Obama bude osim Afganistana, Iraka i Bliskog istoka imao za gasiti još i potencijalni balkanski požar.

Gospoda u State Departmentu trebaju već jednom prestati širiti famu o navodno pogubnim nacionalističkim snagama na Balkanu, nego pogledati istini u oči i priznati da su sve nevolje na prostorima Jugo-Istočne Europe izazvali korumpirani marksisti i doušnici nekadašnje jugoslavenske komunističke tajne policije. Zašto je u cijeloj nekadašnjoj Istočnoj Europi, i zemljama koje su se ne svojom krivnjom nego zapadnom kratkovidnom politikom našli pod staljinističkom čizmom i Titovom diktaturom, uništena antikomunistička demokratska alternativa, umjesto koje su vlast zajahale kriptokomunističke korumpirane tako zvane „liberalne“ garniture, odgovor može dati State Department.

Ako Baracku Obami i demokratskoj kongresnoj većini bude bilo stalo do ljudskih prava onda će čeličnu metlu za čišćenje korumpiranoga balkanskog taloga u Hrvatskoj dati u ruke šerifu koji će Divlji zapad na Zapadnom balkanu zamijeniti pravnom državom u skladu s načelima standarda Sjevernoatlantskog saveza NATO, a to znači udijeliti Sanaderovoj vladi  crveni karton, sudsko rasvjetljavanje političkih ubojstva u Hrvatskoj iz devedesetih, pravno poništenje  administrativnog otimanja nekoć demokratske Hrvatske stranke prava, uvođenje demokratskoga izbornog zakona i izbornih pravila kao na Zapadu, te ukidanje cenzure, i doslovno nametanje slobode medija i otvaranje medijskog prostora žrtvama Tuđmanove diktature.

Svaka druga politika State Departmenta prema Balkanu biti će iluzija koja je već jednom dovela do balkanskih ratova kao uvoda u svjetski rat i seriju ratova početkom devedesetih iza kojih je uslijedio 11. rujan.

Samo će površni promatrač izgubiti iz vida da su mudžahedinska braća po oružju onih koji su ratovali u Afganistanu ratovali i u Bosni devedesetih. Uzrok ratu u Bosni leži u korumpiranim nacional-komunistima oko Slobodana Miloševića i njegova partnera Franje Tuđmana čiji kadrovi danas u šaci drže Republiku Hrvatsku. Pa ukoliko se State Department i dalje bude kockao sa stabilnošću na Jugo-Istoku Europe,  njegovi će dosadašnji balkanski favoriti stvoriti za Bijelu kuću nevolje koje ni najveći stratezi američke vanjske politike i nacionalne sigurnosti nisu ni sanjali.