HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

18. prosinac 2008.

                       APOLOGETI KRVNIKA TITA

Još se nije dogodilo (barem meni nije poznato) da je ijedan jedini politički dnevnik ili tjednik liberalne demokracije u zapadnom svijetu ikada branio ijednog masovnog zločinca, pogotovo ne pod izgovorom antifašizma. Međutim, vodeći komentator zagrebačkog Jutarnjeg lista, deklarirane novine liberalne demokracije u Hrvatskoj, g. Davor Butković, upravo je to učinio u svom komentaru koji je u Jutarnjem listu objavljen 14.12.2008. u članku pod naslovom „Trgu maršalu Titu ne treba mijenjati ime“.

Davor Butković ne odriče nekadašnjem doživotnom predsjedniku Jugoslavije, šefu jugoslavenske komunističke partije i diktatoru zločinački karakter njegove vladavine i odgovornost za „neke od najtežih zločina koji su se ikada dogodili na prostorima bivše države“, i nastavlja kritički u slijedećem tonu:

„(...) Sasvim je jasno da je Tito kao tvrdokorni komunist, bio okrutni diktator, koji se dubinski instinktivno bojao bilo kakve demokracije.

Sasvim je jasno da je Tito kao takav, najodgovorniji za bezbroj kršenja elementarnih ljudskih prava, koja su se događala u 45-godišnjoj povijesti bivše Jugoslavije.

Naposljetku, sasvim je jasno da Titova Jugoslavija nije imala nikakvu mogućnost da opstane: komunizam i prisilno nastale višenacionalne države u jednom su se povijesnom trenutku naprosto morale raspasti; neke mirno, a neke poput SFRJ, u brutalnom ratu.

Usprkos svemu tome, sasvim je jasno da se ime Trga maršala Tita nije smije mijenjati.

Tito je u SFRJ zaštitio Hrvate, i druge nesrpske narode, od velikosrpskog imperijalizma koji je dominirao prvom Jugoslavijom. Svi oni koji su jučer u Zagrebu tražili promjenu imena Titova trga trebali bi se stoga informirati o sadržaju famoznog Memoranduma Srpske akademije nauka i umetnosti koji je predstavljao ideološku osnovu za Miloševićeve ratove.

Tito je, nadalje, omogućio donošenje jugoslavenskog Ustava 1974. godine, koji je predstavljao pravnu podlogu za stjecanje hrvatske državne neovisnosti...“

U nastavku svoga komentara je Davor Butković argumentirao nužnost ostanka zagrebačkoga trga nazvan po maršalu Titu time što „Tito danas predstavlja hrvatsku antifašističku legitimaciju, što je ovoj zemlji još uvijek potrebno“, te demokratski prosvjed protiv imena zagrebačkoga trga nazvan po masovnom zločincu naziva „više folklorna nego politička manifestacija“. Naglasio je i da se promjeni imena Trgu maršala Tita „žestoko suprotstavio i sam Franjo Tuđman“.

Nakon ovakvoga obrazloženja zašto bi najljepši zagrebački trg trebao i nadalje, 18 godina nakon pada Berlinskog zida i sloma komunizma nositi ime po komunističkom diktatoru Josipu Brozu – Titu bi Davoru Butkoviću zaista trebalo biti najbolje da se nakon velikog ovogodišnjega skandala pod naslovom „Dragi Ivo“ povukao iz novinarstva.

Naime, skandal je izbio kada je hrvatska javnost saznala da se vodeći kolumnist i komentator novina bliskih vladi, koji bi poštivajući novinarsku etiku trebao ipak ostati objektivan i nepristran u kritici ili pohvali premijeru, naveliko družio s premijerom Republike Hrvatske, razmjenjujući s njim informacije u četiri oka, često preko sms-poruka. Tako se dogodilo sasvim slučajno da je zabunom počeo razumjenjivat poruke s jednim čovjekom koji nije bio premijer, i sasvim slučajno homoseksualac, dok je g. D. Butković bio uvjeren da razgovara s premijerom. Brzom rehabilitacijom od strane uredništva Jutarnjeg lista, Davor Butković se svojim komentarima brzo vratio u žižu medijske javnosti, i premašio samoga sebe, tvrdeći da je Tito zločinac ali da zaslužuje da se po njemu imenuje javni prostor.

Javni prostor bi trebao biti lustriran od imena povijesnih ličnosti koje su opterećene zločinima, kriminalom! To je za jedno društvo koje je još od turskoga gospodstva patilo od bakšiša i teške korupcije jako važno da javnosti uzor ne budu kriminalci. Tito je neosporno de facto kriminalac, što priznaje i Davor Butković, ali se ograđuje od zahtjeva za lustracijom njegova povijesna imena iz javnog života Hrvatske, navodeći dvojbena obrazloženja koja bi se mogle shvatiti i kao iskazivanje nemorala, ovisno iz kojeg se kuta gleda, demokratskog ili boljševičkog.

Naime, jugoslavenski Ustav iz 1974. godine, za koji, usput rečeno, nije zaslužan boljševik Tito nego reformirani komunist Miko Tripalo, nije bio odlučujući na hrvatskom putu za nezavisnost jer je pravo naroda na samodređenje jamčila Povelja OUN. Nadalje, umjesto što Davor Butković demokratima ove zemlje koji zahtijevaju lustraciju javnog prostora u Hrvatskoj od totalitarnog naslijeđa „druga“ Tita drži lekcije, pozivajući ih da se bolje informiraju, trebao bi se Davor Butković bolje informirati jer kao jedan od vodećih interpretatora ideologije liberalne demokracije u Hrvatskoj nema pravo na neinformiranost.

Naime, Tito ne predstavlja hrvatsku antifašističku legitimaciju, osim u propagandi, jer Josip Broz – Tito nije bio antifašist nego boljševik. Boljševizam i njegovi simboli, poput crvene zvijezde petokrake, nisu simboli antifašizma jer iste nisu koristili zapadni Saveznici u WWII nego su se protiv fašizma i za demokraciju borili pod svojim nacionalnim simbolima, dok se Tito borio protiv fašizma za komunizam i protiv demokracije pod istim simbolima boljševizma koje je koristio i totalitarni SSSR.

Pored toga, zahtjev za promjenom trga nazvan po masovnom zločincu i komunističkom diktatoru je političke naravi, i nema ništa s folklorom nego je to pitanje, je li demokratsko društvo u Hrvatskoj snažnije od ostataka i recidiva totalitarnog titoizma ili će demokracija ustuknuti pred neoboljševizmom!?

Neovisna Hrvatska nije bila, niti postoji opasnost da bi postala neofašistička, ali ona nikada nije prestala biti boljševička jer su sve najvažnije položaje zauzeli bivši komunisti-titoisti, korumpirani još u vrijeme Titove Jugoslavije koji su svoje zločine i svoju korumpiranost prenijeli i u nova državna i lokalna tijela Republike Hrvatske jer su eks-komunisti odbili zakon o lustraciji kršitelja ljudskih prava iz doba jugoslavenskog socijalizma. Predstavnici vlasti koji većinom čine bivši komunisti, a ima u vlastima i predstavnika bivše jugslavenske komunističke tajne policije, kako oficira tako i doušnika, ne samo da su korumpirani nego su od komunista postali kapitalisti. Jedna ministrica u Sanaderovoj vladi je primjerice bivša komunsitica koja je danas milijunerka u eurima. Takvi nisu ni zainteresirani za procesuiranje nekih određenih kazneno prijavljenih komunističkih kriminalaca i partizanskih ratnih zločinaca. Tako bivši komunisti i aktualni korumpirani vladajući političari, uključujući i eks-komunističku oporbu u hrvatskom parlamentu, miniraju pravni poredak i pravnu državu.

U dobro informiranje spada i spoznaja da Memorandum od SANU predstavlja jedan nedovršeni nacrt koji je nastao nakon Titove smrti, i koji je završio na radnom stolu u kabinetu šefa srbijanske komunističke partije Slobodana Miloševića.

Tito nije u SFRJ zaštitio Hrvate nego je nad hrvatskim narodom de facto počinio 1945. ratne zločine, zločin genocida i zločine protiv čovječnosti. Tito nije Hrvate zaštito od velikosrpskog imperijalizma nego je 1944. godine u partizanske redove primio 99 posto predstavnika velikosrpske ideologije i imeprijalizma, četnika, i pozvao ih na sudjelovanje u komunističkom genocidu nad hrvatskim narodom, te je 1945. godine u ruke velikosrpskim imperijalistima predao hrvatsku povijesnu pokrajinu Srijem i grad Zemun na ušću Save u Dunav kraj Beograda.

Tito nije ni druge nesprske narode zaštito od velikosrpskog imperijalizma nego je svom srpskom pomoćniku i šefu jugoslavenske komunističke tajne policije Aleksandru Rankoviću dozvolio nevjerojatno veliku količinu iživljavanja nad kosovskim Albancima od kojih je od 1945. do 1966. preko 300 tisuća dao deportirati u Tursku iako to nisu Turci nego autohtoni Europljani.

Da je Davor Butković bolje informiran onda bi znao da postoje govori „druga“ Tita u kojem se on žestoko obrušio na Ustav iz 1974. godine, opominjući drugove jugoslavenske komuniste da je to početak raspada Jugoslavije, i da JNA i tajna policija moraju biti jako budne da to spriječe! Na primjeru Vukovara iz 1991. vidi se da su se JNA, Udba i KOS potrudili u izvršenju Titove zapovijedi koja je stara koliko i jugoslavenski Ustav iz 1974. godine. Usput rečeno, predsjednik komisije Europske zajednice, g. Badinter, koji je ocjenjivao hrvatsko razdruživanje i osamostaljivanje od SFRJ, ustvrdio je da jugoslavenski Ustav iz 1974. nije igrao ulogu u hrvatskom osamostaljenju nego da se SFR Jugoslavija naprosto raspala. Uz to, kao što sam naveo, hrvatski narod je po Povelji OUN imao pravo na samoodređenje do otcjepljenja.

Iako je povodom obljetnice smrti prvog predsjednika Republike Hrvatske na međunarodni dan ljudskih prava od 10. prosinca njegov strastveni kritičar Davor Butković kao papagaj ponavljao teze da je Franjo Tuđman najzaslužniji za hrvatsko osamostaljenje, povijesna je istina da se Franjo Tuđman u svom programu, kao i Tito, opredijelio protiv hrvatske samostalnosti i umjesto prava naroda na samoopredjeljenje izabrao model jugoslavenske konfederacije, isto kao i Tuđmanov uzor Josip Broz – Tito. Zagrebački tjednik u kojemu je g. D. Butković ranije komentirao politiku u Hrvatskoj, „Globus“, istaknuo je upravo program Hrvatske stranke prava koju je predvodio Dobroslav Paraga kao jedini program hrvatske nezavisnosti koji je Hrvatska u to vrijeme imala, a g. D. Paraga konzekventno, bez obzira na osobne posljedice po njega samoga, provodio u djelo, čime je upravo taj hrvatski demokratski političar, a ne kočničar demokracije Franjo Tuđman, najzaslužniji, u tadašnjim okolnostima velikosrpske agresije, što je Hrvatska uopće postala samostalna i neovisna od SFR Jugoslavije i Srbije, čime je poništen samovoljni nedemokratski akt jugoslavenskih i velikosrpskih ideologa iz 1918. godine.

Biti će zanimljivo kad mišljenje Davora Butkovića o Titu kao zaslužnom zločincu dopre do ušiju i očiju njegovih kolega komentatora u liberalno-demokratskom tisku na Zapadu, od dnevnika The New York Times, Süddeutsche Zeitung do The Economista. Ne sumnjam da će se produbiti mišljenje o močvarnom dnu po kojemu vladajuća korumpirana eks-komunistička titoistička garnitura vodi Republiku Hrvatsku na putu do euroatlantskih integracija. Komentar Davora Butkovića o nužnosti očuvanja kulta ličnosti zločinca Tita u svakom slučaju predstavlja dno dna liberalno-demokratskog novinarstva u Hrvatskoj.  

Apologet kulta ličnosti maršala Tita, Davor Butković, premašio je svojim komentarom i protivljenjem zahtjevu  za promjenom imena zagrebačkog trga nazvan po komunističkom diktatoru Titu sve rekorde kontradikcije, i osramotio je liberalnu demokraciju, isto kao što su jugoslavenski boljševici/titoisti osramotili antifašizam, i hrvatskom narodu nanijeli ljagu.

Goran Jurišić, prof.