HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

24. prosinac 2008.

BOŽIĆNO SVJETLO U HRVATSKOJ PUSTINJI!

Hrvatska stranka prava 1861. svim svojim članovima, katoličkim vjernicima, vjernicima ostalih kršćanskih denominacija i svim ljudima dobre volje želi sretan i blagoslovljen Božić, 2008. godine.

Blagdan radosti i svjetlo Božića prizivaju iznova u našu sumornu stvarnost nužnost gledanja istine u oči koja koliko god bila tamna i tragična nije konačna i zauvijek dana. Štogod lokalni i globalni silnici činili protiv čovjeka i njegovih neotuđivih prava, njihova moć i riječi nisu zadnji i konačni svršetak za sve one koji vjeruju u Isusovu poruku iz Betlehema.

U teškim vremenima Božja riječ dolazi još jasnije do izražaja nego u blagodatima i bogatstvu jer kada čovjek izda čovjeka ili vlast izda i okrene leđa čovjeku i narodu, Bog, one koji u Njega vjeruju nikada ne napušta. Zato je židovskom narodu slao kroz tisućljeća svoje proroke i svete ljude da ga usmjeravaju i opominju, a rođenjem Isusa Krista poslao je poruku cijelom čovječanstvu jer ga je po svojem Sinu uzdigao do božanske naravi.

Čovjek ukoliko ne želi biti gluh i slijep za istinu ima trajni oslonac u Isusu koji je dokazao pred cijelom poviješću da se silnih i moćnih nepravednih vladara ljudi ne samo ne trebaju bojati, već im se valja suprotstaviti na evanđeoskim načelima koja nikada ne zastarijevaju.

Božić je i hrvatskim vjernicima poziv da se ne klanjaju lažnim idolima, da ne slijede pozive neiskrenih i korumpiranih vukova zamaskiranih slatkorječivim lažnim obećanjima, pa im dopuštaju činiti što god ih je volja jer ih je narod izabrao, ali im nije dao pravo da o sudbinskim pitanjima vjerskih istina, takozvanog antidiskriminacijskog zakona, prava na život i obitelj, gospodarskog sustava i razgranate korupcije, ulaska u vojno političke unije odlučuju mimo i bez njegovog pristanka.

Taj vjernički narod odavno ne ispunjava svoju dužnost da onemogući domaću spregu vlasti i opozicije koja mu radi o glavi, jer njihov neviđeni model osiromašenja cijelog naroda u interesu vladajućih struktura, doveo je Hrvatsku na jedno od najgorih mjesta u Europi i šire.

Je li moguće da se vjernički narod udružio sa svojim upropastiteljima i na taj način pretvorio betlehemsku poruku i svjetlost u ispraznu dekoraciju božićnog obilja ispražnjenog od Istine koju taj veliki blagdan sa sobom donosi. Isusove opominjuće riječi židovskim ženama da ne plaču nad njim nego nad sobom i vlastitom djecom itekako danas vrijede za naš naraštaj.

Ljudi u pravilu idu linijom manjeg otpora i kažu da se ne bave politikom, ali zapravo bježe od vlastite odgovornosti za dramatično stanje u kojem se nalazi cijeli narod i država, koji više nemaju niti jasnih putokaza u sadašnjosti niti izgleda u budućnosti.

U ozračju božićne radosti zbog spoznaje da Bog nije čovjeka prepustio njemu samom, nužna je iskrena molitva i nada da sadašnje tragično stanje neće završiti sa nestankom hrvatskog identiteta i prosperiteta i odlaskom hrvatskog naroda u povijesne čitanke do sredine ovog stoljeća, već da će vjernički dio tog naroda probuđen Božićem suočiti se sa izazovom preuzimanja povijesne odgovornosti da vlastiti i konačni poraz spriječi dok ne bude kasno.