HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

07. veljače 2008.

NAJAVLJENI POZIV HRVATSKOJ ZA PRISTUPANJE NATO SAVEZU SIGURNO NEĆE BITI REZULTAT PROVEDBE DEMOKRATSKIH I GOSPODARSKI REFORMI NITI ODRAZ VOLJE HRVATSKOG NARODA!

Izvjesni Bruce Jackson izjavio je i objavio u američkim medijima  ovaj tjedan „da Hrvatska u usporedbi sa državama južne Europe danas ima najimpresivniji gospodarski učinak i da bi Hrvatska trebala biti ponosna na ono što je ostvarila“. Odmah se postavlja pitanje od koga je i koliki je taj Jackson primio novčani ček za ovakve nebulozne izjave koje nikakve veze sa hrvatskom stvarnošću nemaju, ali imaju sa stvaranjem lažne klime u kojoj bi se Hrvatsku trebalo pošto poto uvaliti u Nato savez bez izjašnjavanja njezinih vlastitih građana da li su spremni ući u taj vojni savez ili nisu.

 Sasvim je pritom nevažno što se lokalne udbaško-komunističke frakcije oličene u HDZ-u/Šeks/ i SDP-u/Mimica/ izruguju sa ozbiljnim ljudima, potezanjem lažne dileme je li za izglasavanje pristupanja u Nato savez dovoljna prosta-kvalificirana ili dvotrećinska većina u Saboru, kada taj šuplji i sramotan Sabor ionako ne odlučuje ni o čemu, jer su Hrvatsku njezine marionete već odavno izručile bjelosvjetskim mešetarima i trgovcima malim narodima, zajedno sa njezinim  slabašnim vojnim potencijalom kao topovskim mesom u velikim svjetskim odmjeravanjima i preraspodjeli energenata i prirodnih bogatstava između velikih sila.

 Ukoliko na Nato summitu u Bukureštu Zagreb i dobije poziv za učlanjenje, razlog tome sigurno neće biti taj što je Sanaderova vlada ispunila i približno pretpristupne kriterije, već goli pragmatizam i interesne sfere u koje prije mogućeg učlanjenja Ukrajine i Gruzije treba svrstati Hrvatsku, dok se Albanija i Makedonija natječu sa svojim korumpiranim ekskomunističkim vladama tko će se brže prodati novim gospodarima nakon služenja Moskvi, Pekingu ili Beogradu.

 Nepredvidivi razvoj događaja na Kosovu uoči proglašenja takozvane nadzirane neovisnosti hrani Sanaderovu sklonost  blefiranju kroz papagajski ponavljane izjave  da je njegova vlada ispunila Natove standarde. Naravno da nije ispunila,  osim ukoliko se pod tim standardima računa slanje hrvatske vojske u mogući srpsko-albanski sukob ili dodatne postrojbe za Afganistan, Irak itd.

 Utoliko je kratkovidna politika širenja Nato saveza na regiju u kojoj odmah može preko lokalnog, biti uvučen u regionalni pa čak i globalni ratni sukob.

 Osim toga, male članice Nato saveza sigurno se neće moći opirati naredbama o slanju njihovih vojnika u oružane sukobe, za razliku od Francuske, Njemačke ili Italije.

 Svojedobno je Sanader  dao velika obećanja hrvatskim građanima o brzom  ulasku Hrvatske u Nato 2006. godine a sada forsira ulazak u organizaciju Nato za 2008. godinu bez da je njegova vlada ispunila bitne demokratske standarde prema vlastitom narodu i građanima Republike Hrvatske. Zato se većina u Hrvatskoj  boji poteza koje čini Sanader, jer javnost ne zna što je stvarni interes naroda ulaskom u Nato savez a što je interes vladajućih struktura.

 U toj neizvjesnosti, Sanader odbija raspisati referendum o ulasku Republike Hrvatske u Nato jer se boji da bi većina bila protiv ulaska, a za što su  premijer i njegova vlada glavni krivci.Umjesto referenduma, kao u svakoj banana republici, Sanader nudi namještene i kupljene ankete o rastu popularnosti Nato saveza među građanima. Da ti građani imaju malo više ponosa i samopoštovanja tražili bi odavno ostavku prevarantske vlade, a ne joj povjeravali još jedan mandat.  

Naime, Republika Hrvatska nije doživjela istinsku demokraciju. Premrežena je starim vojno policijskim obavještajnim  kadrovima iz razdoblja komunističke strahovlade, od kojih su mnogi i danas na brojnim dužnostima i represivnom politikom brane svoje nezaslužene privilegije.

 Na vrlo istaknutim funkcijama  nalaze se i sada visoki oficiri bivše jugoslavenske tajne komunističke policije i njihovi najbliži rođaci a sam predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić godinama je surađivao sa kontraobavještajnom službom jugoslavenske narodne armije. On je kao i premijer Sanader okružen ljudima koji su bili suradnici komunističkih jugoslavenskih tajnih službi. Danas oni drže stvarnu vlast u Republici Hrvatskoj. Teško je vjerovati da sadašnjoj strukturi u Nato savezu  odgovaraju prekaljeni jugoudbaši i ubojice u hrvatskoj vladajućoj neokomunističkoj nomenklaturi, ali  sigurno nije slučajno na čelo Odbora za obavještajne poslove Nato u Bruxellesu od početka ove godine zasjeo Mađar, kojeg je obučavao sovjetski KGB ranih osamdesetih godina.

 Jedan od važnih ljudi jugoslavenske i hrvatske Udbe jest i Zdravko Mustač, odgovoran  i za ubojstvo Ernesta Brajdera, koji je 1980. godine ubijen u zagrebačkom istražnom zatvoru radi skupljanja potpisa na peticiju za amnestiju političkih zatvorenika  bivše Jugoslavije, a onda je ondašnji načelnik tajne policije za grad Zagreb inscenirao njegovo samoubojstvo bacanjem kroz prozor četvrtog kata jednog stana u Zagrebu.

 Premda je Kongres USA 1989. zatražio istragu o tom zločinu od jugoslavenske vlade a 1998. godine nagovijestio isti zahtjev prema  hrvatskoj vladi, danas je Zdravko Mustač savjetnik u jednoj poslovnoj banci u Zagrebu i istovremeno savjetnik  predsjednika Mesića i Sanadera za pitanja sigurnosti zajedno sa zloglasnim Josipom Perkovićem, koji je ubijao političke disidente iz bivše Jugoslavije na Zapadu i za kojim je i danas raspisana na zahtjev SR Njemačke Interpolova tjeralica, ali on se još i sada nalazi u uredu predsjednika Mesića kao njegov neformalni savjetnik za nacionalnu sigurnost zajedno sa svojim sinom Sašom. Njegov nećak ovih dana kandidira se za ravnatelja Vojno obavještajne agencije RH.

 Izvršitelj masovnog ubojstva i ratnog zločina nad hrvatskim generalom Blažom Kraljevićem Ivan Andabak uživa i dalje punu zaštitu i generalski čin od Sanaderove vlade, premda je zločin nad generalom Kraljevićem i njegovom pratnjom i uveo Hrvatsku u sukob sa bosanskohercegovačkim Hrvatima i Bošnjacima i pred Haški tribunal za ratne zločine. Dapače, Andabak je nedavno  oslobođen optužbe za šverc 600 kilograma kokaina, radi čega bi u demokratskim zemljama dobio električnu stolicu ili doživotni zatvor bez prava na pomilovanje.

 Premijer Sanader ima za svoje najbliže suradnike osobe poput Vladimira Šeksa koji je bio komunistički javni tužitelj sa vrlo zabrinjavajućim dosijeom, što Sanaderu nije smetalo da Šeksa postavi zadnje četiri godine za predsjednika hrvatskog parlamenta. Njega je na mjestu predsjednika Sabora naslijedio dugogodišnji partijski sekretar Metkovića koji je sudjelovao u progonu i zabrani Hrvatskog proljeća i Matice hrvatske 1971. godine, Luka Bebić. U koaliciju sa premijerom Sanaderom svečano je pristupio 24.12.2007. godine i Šemso Tanković koji je kao parlamentarni zastupnik 18. kolovoza 2006. godine javno okrivio američke Židove da su organizirali teroristički  napad na New York 11. rujna 2001. godine.

 Osim toga, hrvatska vlada  ne provodi nikakve vjerodostojne reforme u pravosuđu i gospodarstvu. Korupcija u sudstvu i politici je smrtna bolest Hrvatske, pa se postavlja opravdano pitanje kakve je to kriterije Hrvatska ispunila za članstvo u NATO, osim dobrih želja da bude primljena.

 Niz ministara u vladi premijera Sanadera postali su preko noći super bogataši zahvaljujući činjenici da su svojim tvrtkama namještali poslove goleme vrijednosti u građevinarstvu, brodogradnji i cestogradnji. Premijer Sanader uhvaćen je prošle godine da ima samo u ručnim satovima više od 200 tisuća EUR vrijednosti, a te satove nije prijavio u imovinskoj kartici. Ministrica zaštite okoliša Marina Matulović Dropulić zaradila je kao ministrica samo prošle godine više od 3 milijuna EUR na dionicama tvrtke kojoj je namještala unosne poslove, a Anto Djapic, donedavni gradonačelnik Osijeka, tajni agent vladajućeg HDZ-a „obogatio se“ u zadnje dvije godine najmanje za milijun i pol EUR putem korupcije, pa je u svojem bezobrazluku platio tuđim novcem čak snimanje filma o sebi samom da bi uvjerio ljude u inozemstvu da on nije više antisemit i neoustaški ekstremist. Ministru Kalmeti uhićen je i optužen osobni vozač radi reketa poduzetnika.

 Vlada premijera Sanadera i Državno odvjetništvo nisu pokrenuli do danas protiv navedenih nikakvu istragu zbog sumnje u korupciju. Pravosuđe je u cjelini prožeto korupcijom, dok ministrica pravosuđa Lovrin krije imovinske kartice sudaca, od kojih su se mnogi i premnogi  obogatili na jedan jedini način: primanjem mita i prodavanjem sudskih presuda.

 Uza sve nabrojano, premijer Sanader nije izvršio niti povratak oduzete konfiscirane imovine  nasljednicima ubijenih i protjeranih žrtava nacističke i komunističke represije, dok istodobno izdvaja golema proračunska sredstva za izgradnju stanova i naselja povratnicima, od koji su mnogi sudjelovali u oružanoj agresiji na RH.

 U svezi ekonomskih sloboda Hrvatska iz godine u godinu sve više nazaduje i ove je godine na 113. mjestu a prošle godine je bila na 109 mjestu na ljestvici Wall Street Journala i zaklade Heritage.

 I na kraju, parlamentarni izbori održani 25.11.2007. godine bili su protuustavni jer Ustav Republike Hrvatske zabranjuje da se izborni zakoni smiju mijenjati u izbornoj godini kao što je ovdje bio slučaj, pa je i sama nova vlast neustavna.

Ne predstavlja li jedna duboko  korumpirana i nedemokratska vlast veću opasnost za sustav demokratskih vrijednosti i sigurnost NATO saveza, od koristi koje bi obrambeni savez mogao od takve članice imati?