HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

10. veljače 2008.

“TITO – ZLOČINAC”

(Komentar dvostrukih prosvjeda u Zagrebu od 9. veljače)

ZAGREB - Građanskoj inicijativi “Krug za trg”, koja je u Zagrebu organizirala prosvjedni skup sa zahtjevom promjene naziva Trg maršala Tita u Kazališni trg, odazvalo se između 1000 i 2000 građana, što je respektabilno za jedno umrtvljeno, apatično, dezorijentirano, opljčkano i prevareno hrvatsko tranzicijsko društvo.

Organizatori anti-titoističkog prosvjeda, odnosno organizatorice na čelu sa gospođom Majom Runje inscenirale su performans s velikim okruglim crnim platnom, kao simbolom žrtava komunizuma/titoizma oko kojega se okupljaju građani u znak odavanja pijeteta žrtvama totalitarnog režima bivše komunističke Jugoslavije. Na skupu nije bilo fašističkih obilježja, osim ako netko stijeg Europske Unije i Republike Hrvatske drži fašističkim simbolima. Skup je bio miroljubiv, demokratski način izražavanja građanskog neposluha prema lokalnim i nacionalnim vlastima u Zagrebu koje se protive promjeni imena jednoga trga koji od 1946. nosi naziv po masovnom ubojici Josipu Brozu Titu, pod izgovorom da je Tito na prostoru bivše Jugoslavije predvodio antifašističke snage u Drugom svjetskom ratu, kako glasi službeno tumačenje predsjednika Mesića čiji je otac nosio nadimak “Tovariš”. Vlasti Republike Hrvatske su po tom pitanju nedosljedne jer i četnici su kao i partizani i komunisti bili “antifašisti”, naime, takav su im status priznavali antifašistički zapadni Saveznici, a i današnja demokratska Srbija i njen parlament nedavno su četnicima priznali antifašistički status tako da je misterij zašto u glavnom gradu Hrvatske nema I Trga đenerala Draže Mihajlovića koji se također, poput Tita zalagao za obnovu Jugoslavije, doduše, za razliku od svoga ratnoga saveznika, kako bi obnovio “Veliku” Srbiju, dok se maršal Tito zalagao za uspostavu komunizma u obnovljenoj Jugoslaviji, a tu uspostavu provodio je revolucijom, revolucionarno po uzoru na boljševike u Rusiji 1917. godine. Predstavnici vlasti u Hrvatskoj su i inače licemjerne te imaju dvostruka mjerila. Primjerice, predsjednik Republike Stjepan Mesić, i predsjednik vlade RH, Ivo Sanader, tretiraju simbol ustaškog pokreta kao totalitarni simbol, što je ispravno, ali crvenu zvijezdu petokraku ne tretiraju kao totalitarni simbol, što je neispravno tumačenje koje ne odgovara povijesnim činjenicama.

Prosvjed “Krug za trg” u Zagrebu mobilizirao je simpatizere masovnog ubojice i ratnog zločinca, maršala Tita, koji su, okupljeni oko Foruma mladih SDP-a, organizirali na isti dan i u isto vrijeme, 9. veljače 2008. u 11 sati kontra-prosvjed. Svojim sugrađanima koji su miroljubivo demonstrirali za uklanjanje naziva trga po nekadašnjem jugoslavenskom diktatoru i komunističkom ubojici, dobacivali su pozive “UBOJICE, UBOJICE”, a svoje su mišljenje manifestirali i dugačkim transparentom s natpisom “FAŠIZAM, NE HVALA”

Sutra, kada strani mediji budu izvještavali o prosvjednim skupovima od 9. veljače u Zagrebu, izvještavati će sljedeće: u Zagrebu se mala ali hrabra skupina antifašista suprotstavila miroljubivim sredstvima i metodama hrvatskim neofašistima koji imaju cilj rehabilitirati totalitarni ustaški režim iz Drugog svjetskog rata. S takvom viješću može se cijela Europa mobilizirati protiv Republike Hrvatske. Međutim, je li to uopće istina da su se antifašisti suprotstavili neofašistima?

                       MESIĆEVI PRISTAŠE – (NEMORALNI) CRVENI FAŠISTI

Po mišljenju predsjednika Mesića bi to bila istina. Međutim, govori li predsjednik Mesić istinu ili laže kad tvrdi da cilj prosvjednog skupa Krug za trg nije Tito nego udarac antifašizmu?

Predsjednik Mesić nosi na svojoj nozi lanac s kuglom teške optužbe da je bio doušnik komunističke tajne policije, i te optužbe do danas nije opovrgnuo. Predsjednik Mesić je političar koji je do sada pjevao komunističke i ustaške pjesme, koji je Srbima poručivao da mogu napustiti Hrvatsku samo s opankama, i koji je hrvatske Srbe uzimao u zaštitu, a pod zadnje se zalagao i za uvođenje srpskog ćirilićnog pisma kao pisma javne uporabe u Hrvatskoj gdje niti 0,1 posto stanovništva ne želi ćirilicu jer već blizu 1000 godina pišu na latinici. Predsjednik Mesić je u najmanju ruku KONTROVERZNA  politička ličnost, teško opeterećena jugokomunističkim totalitarnim razmišljanjem, kojoj se ne bi trebalo davati povjerenje niti povjerovati njegovim tumačenjima prošlosti Drugog svjetskog rata na prostoru Hrvatske. Mesić, jedna u biti tragična i frustrirana politička figura, nije vjerodostojan izvor za tumačenje aktualne politike niti povijesti.

U Uredu predsjednika Republike Hrvatske zaposlio je kao svoje savjetnike redom osobe koje su za vrijeme komunizam bile visoki oficiri komunističke tajne službe i političke policije, uključujući i minstri Titove Jugoslavije u vrijeme njenog raspada kada su se takvi zalagali za uvođenje embarga na izvoz oružja u SFRJ koji je u vrijeme velikosrpske agresije Miloševićeva režima na Hrvatsku pogodio samo razoružanu Hrvatsku. Jedan od Mesićevih savjetnika je i sin od jednoga udbaša i titoista koji se nalazi na tjeralici Interpola zbog optužbe za sudjelovanje u ubojstvu na njemačkom tlu za vrijeme Hladnog rata. Mesić je jedan tipični komunistički blefer koji je vješto usvojio trikove lukave staljinističke propagande po kojoj se dobro pretvara u zlo, a zlo u dobro. Tako i njegovi fanatični pristaše i tako zvani antifašistički jurišnici jurišaju u Hrvatskoj na demokratski orijentirane građane, nazivajući ih “fašistima” dok su jedini fašisti u cijeloj pričli upravo Mesićevi ideološki pristaše, i to crveni fašisti.

                                                       PRISTRANOST MEDIJA U RH

Izvješćivanje većine medija u RH sa prosvjednih skupova od 9. veljače je pristrano, u korist malobrojne skupine tako zvanih “antifašista” koji uopće nisu antifašisti nego ekstremni ljevičari-titoisti. “Večernji list”, primjerice, piše: “Jedva izbjegnut sukob zbog Trga maršala Tita”. Naslov sugerira kako je opasno prosvjedovati za ili protiv ukidanja naziva toga zagrebačkog trga, što je apsolutno neistiniti prikaz s mjesta događaja, i grubo gaženje novinarske etike objektivnog izvještavanja jer svjedočanstva sa prosvjeda svjedoče suprotno: nikakvog, ni najmanjeg incidenta nije bilo između dvije skupine prosvjednika koje su jedna od druge bile udaljene najmanje 30 metara zračne linije, i između kojih se nalazio kordon specijalne policije. Simpatizera nekadašnjeg jugoslavenskog diktatora bilo je svega i najviše do 200 (dvije stotine), dakle, 10 puta manje nego onih prosvjednika koji su na osnovi rezolucije Vijeća Europe 1481 o osudi zločina totalitarnog režima komunističke partije zahtijevali lustraciju javnog prostora od nekadašnjeg generalnog sekretara politbiroa Centralnog komitete aKomunističke partije Jugoslavije, Josipa Broza Tita, kojega je na taj položaj postavio (oktroirao) “Otac naroda” i komunistički tiranin, “antifašist” Josif Džugašvili STALJIN čiji je Josip Broz bio i njegov doušnik za Balkan i agent Kominterne, što sve piše u sovjetskim dokumentima pohranjeni u arhivima u Moskvi koji su u posljednjih nekoliko godina objavljeni u svjetskoj i domaćoj javnosti. Objavljeni su i jugoslavenski dokumenti nekadašnjeg Titova režima o titoističkim zločinima, kao i o ratnim zločinima Titovih partizana u Drugom svjetskom ratu i poraću, ali predsjednik Mesić i njegovi ljevičarski fanatici ne priznaju povijesne činjenice, naprotiv, otvoreno ih krivotvore bez imalo srama, i relativiziraju zločine, rugajući se istovremeno žrtvama titoističkog komunizma, i negirajući genocid koji su jugoslavenski komunisti počinili 1945. nad hrvatskim narodom. Koalicijska vlada na čelu s predsjednikm vlade Sanaderom (HDZ), oportunistički šuti i stoji po strani dok predsjednik Mesić i njegovi fanatici preko medija optužuju europsku inicijativu hrvatskih građana za uklanjanjem ostataka totalitarizma iz javnog život Hrvatske “fašističkim”. Umjesto “katolika” Sanadera anti-titoiste u zaštitu uzima Hrvatska biskupska konferencija, te onda Mesić licemjerno predbacuje Crkvi što se miješa u politički život zemlje.

                                                                            ZLOČIN JE ZLOČIN

Zločin bi trebao biti zločin, ali ne i za licemjernog Mesića i šefa socijaldemokratske partije Zorana Milanovića čiji omladinci, bez kućnog odgoja i znanja lažu o svojim sugrađanima i izmišljaju optužbe za fašizam, što je najlakša diskvalifikacija kojom se eliminira neistomišljenik. Demokratski orijentiranim građanima i političkim snagama bivši komunisti nalijepe etiketu “fašista” i time je stvar riješena, a komunisti i komunsitički doušnici ostaju u percepciji javnosti i medija antifašisti, liberali i predvodnci borbe za građanska prava, i što je najveći apsurd, od Europe bivaju tako i prihvaćeni svih ovih godina, od vremena politkomesara Franje Tuđmana do šefa CK SKH Ivice Račana koji je u Europi dobio status socijademokrata iako je za vrijeme jugoslavenskog komunizma mrzio socijaldemokraciju kao kugu, odnosno kao što je Tito mrzio socijaldemokraciju, i cijelog života se Tito borio protiv socijaldemokratskog pokreta, što je uostalom karakteristika boljševika koji su socijaldemokrate mrzili više nego liberale. Istina je da se predsjednik Mesić i njegovi pristaše, ne da se ponašaju na rubu incidenta, nego se lažno predstavljalju, krivotvore povijest odnosno bave se povijesnim revizionizmom, lažno optužuju, kleveću, i predstavljalju se kao žrtve iako je istina da su oni ti koji provociraju, difamiraju i cjelokupno hrvatsku javnost blamiraju.

Pismo  Margelovog instituta predsjedniku Mesiću u kojemu se izražava zabrinutost zbog inicijative promjene Titova trga, te što se navodi da su Titovi suradnici bili Židovi, pa da je to argument u prilog zahtjevu da se Trg maršala Tita ne promijeni, je nevjerojatan i netočan : upravo je Titov navodni antifašistički, a u stvarnosti staljinistički režim dao srušiti nekoliko židovskih sinagoga u poslijertnoj Jugoslaviji, a član politbiroa Ck KPJ, srbijanski Židov Moša Pijade nikada nije išta poduzeo za spas Židova od nacističkog progona u Drugom svjetskom ratu, i osim što je bio boljševik, bio je 1915. i član zavjereničke velikosrpske terorističke organizacije Crna ruka, i formalno novinar beogradskog glasila te organizacije, “Pijemont”. Titova Jugolslavija se aktivno borila protiv uspostave Države Izrael 1948: godine, šaljući dobrovoljačke oružane jugoslavenske brigade u Palestinu, boreći se protiv preživjelih mučenika holokausta koji su 1948. uspostavili izraelsku državu. U svakom slučaju, 9. veljača je  možda nagovještaj ponovnog buđenja hrvatske javnosti i dekomunizacije hrvatskog društva!