HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

18. veljače 2008.

VITOMIR BEGOVIĆ SINONIM ZA KRIMINALNU KORUPCIJU SINDIKALNOG VODSTVA U HRVATSKOJ!

Nekada su siromašni mladići igrali nogomet a bogatuni su ih gledali i plaćali. Sada bogati igraju nogomet a sirotinja ih gleda, i trebala bi ih još i plaćati. Tako se barem mogu protumačiti brojne utakmice u kojima igraju dobro situirani ministri, poslodavci, državni zaposlenici, estradne zvijezde, i to u humanitarne svrhe, navodno.

Drugi plaćaju karte da bi gledali nabrojane vikend- nogometaše otromboljenih pivskih i gemištarskih trbuha, tankih nogu i usopjela pretila daha. U čemu je uživanje i jednih i drugih još nije nitko uspio objasniti, osim da ovi novobogaćeni u gaćama žele i nogometom govoriti o nečemu što im je očito važno u društvenom sjaju koji si stvaraju. Tako je trebalo biti i u nedjelju u Karlovcu gdje je bulumenta saborskih zastupnika, državnih tajnika i sindikalista, predvođenih potpredsjednikom Vlade Damirom Polančecom igrala mali nogomet a sirotinja je trebala kupovati karte za fond Karlovačke banke za pomoć Odjelu za djecu karlovačke Bolnice na Švarči.

Ali, jao, jao, prodate su tek 192 karte, prihod je bio 1920 kuna a to nije bilo ništa prema troškovima priredbe koje je imala Karlovačka banka, u pogonu Školske športske dvorane, silnom dolasku novinara koji su to pratili, domjenku i švedskom stolu, troškovima vožnje automobilima od Zagreba i nazad. Ipak, banka je naravno u fond kojim želi sakupiti milijun kuna sama doplatila 200 tisuća kuna pa i ono sakupljeno od prodanih karata, pa je sve naizgled uspjelo.

Inače, tu blamažu uglednicima koji su željeli igrati nogomet a da im drugi plješću, zamislio je ni manje ni više nego dugogodišnji predstojnik Ureda Vlade Republike Hrvatske za socijalno partnerstvo Vitomir Begović.

Znan je u Karlovcu po tome što ja bio nekoliko mjeseci profesionalni predsjednik Nogometnog kluba “Karlovac” 1982. godine kada mu je bio istekao profesionalni mandat u tadašnjem Savezu socijalističke omladine Karlovca. Trgovačka tvrtka Tehnomerkur iz koje je otišao u omladinske profesionalce ponudila mu je povrat na staro radno mjesto, iza pulta jedne trgovine. Bio je Tehnomerkur istrajan u tome pa su Vitomiru tadašnji crveni moćnici za utjehu ponudili bavljenje nogometom.

No, Begović je zatim postao profesionalni sindikalist u Gradskom sindikalnom vijeću Karlovca, a zatim i u centrali Samostalnih sindikata u Zagrebu, i to bio sve do 2001. godine kada je za Račanove Vlade postao to što je i sada, predstojnik vladina Ureda za socijalno partnerstvo. Šok radnika u Karlovcu bio je golem, a nakon toga i prezir.

Uspjelo mu je zadržati taj položaj i u dvije Sanaderove vlade. Time je Begović nastavio snažan trend da profesionalni sindikalisti odlaze raditi u državnu službu ili pod okrilje moćnih političkih stranaka. Dakako, to se naziva i izdajom radnika, ili služenjem bogatome, ali tko mari za radnike i njihova prava.

Inače, tamo sada već i daleke 1998. godine za jednog prosvjeda protiv Tuđmanove (straho)vladavine Vitomir je organizirao i bacanje kokoši na policajce koji su radnicima priječili pristup zagrebačkom Trgu bana Josipa Jelačića. I policija se tome čudila, jer kokoši zaista nikome nisu ništa krive. U Karlovcu mu pak nije uspjelo nikada sakupiti više od 300 radnika na radničkim prosvjedima protiv tajkunizacije, to jest dijeljenja otkaza radnicima u privatiziranim i opljačkanim tvornicama. Eto sada mu je na mali nogomet koji je inicirao došlo svega 192 ljudi.

Inače je na malom nogometu bez obzira tko igra i po dvije tisuće ljudi s plaćenim ulaznicima i od po 20 kuna. U gradu koji grca od nezaposlenosti 10-ak tisuća ljudi, razorenog gospodarstva i prepunog komunalnih skandala očito je taj nedjeljni nogomet bio previše u strpljenju prema onima koji obespravljene i osiromašene vuku za nos.

I tako Vitomir Begović i dalje traži socijalni sklad po uredima Vlade u Zagrebu a Ivo Sanader mu i dalje vjeruje, a Damir Polančec imao je na licu mjesta priliku vidjeti koliko to stvarno vrijedi. Inače, kada Vitomir Begović odvede pred radnike Polančeca i slične, zvižduci im ne ginu. Sklada nema, baš kao ni posla ni plaća.

Ipak, pohvala Karlovačkoj banci na trudu, a onih milijun kuna ionako će sama sakupiti za Bolnicu. Moglo je biti i jeftinije da nisu imali posla s Vitomirom Begovićem jer sindikalni prebjezi-pokvarenjaci, očito je da su samo za jednokratnu upotrebu SDP-a, HDZ-a i sličnih.

 Mladen Muić, prof., Karlovac