HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

28. veljače 2008.

PUNOLJETNOST IZVORNOG HSP-A I STARČEVIĆEVA OBLJETNICA ILI KAKO SU HRVATI ODBACILI PRAVAŠKU BAŠTINU!

Što bi utemeljitelj Stranke prava Ante Starčević na 112. obljetnicu svoje smrti savjetovao današnjem hrvatskom čovjeku, koji je ponovno razapet između potrebe za očuvanjem svojeg identiteta, jezika i nacionalnog opstanka i protudemokratskog diktata za ulazak u međunarodne asocijacije i integracije.

Starčević bi kao dosljedan i nepotkupljiv politički tribun svjestan tisućljetne hrvatske baštine sigurno zahtijevao očuvanje hrvatskog nacionalnog i državnog suvereniteta i bogatstva i ne klečanje pred bilo kakvim ucjenama i danajskim poklonima.

Starčević bi zahtijevao prosvjećivanje i provođenje znanosti života kao način napretka hrvatskog društva i naroda u cjelini. Starčević, koji je imao povjerenje u vlastiti narod, nikada se ne bi složio da se o sudbinskim odlukama za taj narod odlučuje bez naroda samog, odnosno bez referenduma o svim bitnim i životnim odlukama koje se tiču svih.  Starčević se nikada ne bi pomirio sa slikom današnje nedemokratske Hrvatske, duhovno zapuštene, gospodarski opljačkane, vojno ponižene, državno nemoćne koja postaje idealan plijen za svoje povijesne protivnike i dušmane, koji je kane zaskočiti na spavanju.

Starčević se ne bi nikada složio sa diobom hrvatskog vojnog suvereniteta i sigurnosti niti sa prvim susjedom a kamoli sa dalekim NATO-om, koji ne samo da ne bi spriječio agresiju Beograda na Republiku Hrvatsku, kako je to nedavno lansirao doktor izvrtanja Ivo Sanader, već ju je ohrabrio uvođenjem embarga protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine. 

Na 112. obljetnicu završetka ovozemaljskog života i djelovanja Oca domovine, njegove mudre izreke opominju hrvatske naraštaje do danas, kada ih se najmanje čuje i kada potpora za takve stavove kod mlađeg naraštaja gotovo da i ne postoji, premda misao „da nitko neće dati slobodu narodu koji sam hoće biti sužnjem“ ostaje zauvijek  kao upozorenje da se sloboda ne dariva i da narod koji bira vođe kojima se dade prevariti i koji kada se dokopaju vlasti za mišljenje narod i ne pitaju, već nemilosrdno gaze predizborna obećanja, dakle, da takav narod jest ropski a ne slobodan narod.

Na nesreću, u hrvatskom je narodu prevladao ropski nad slobodarskim značajem te danas briga za narodno dobro ne samo da nije vrlina već je postala predmet ocrnjivanja i izrugivanja, a Stranka prava,  obnovljena 25. veljače 1990. godine ,  na dan svoje punoljetnosti je obezglavljena, njezini lideri i članstvo protjerano iz javnosti i pod administrativnom zabranom, gore nego u doba diktature kralja Aleksandra Karađorđevića, dok je austrougarsko sužanjstvo o kojem je svjedočio Ante Starčević bilo raj na zemlji u odnosu na današnju zločinačku jugoboljševičku represiju aktualnih takozvanih hrvatskih vlasti protiv Starčevićeve stranke pod imenom HSP 1861.

Progon Stranke prava uvijek je označavao i progon  Hrvatske, a nestanak Stranke prava  nagovještava i nestanak Hrvatske kao države hrvatskog naroda i stvaranje takozvane titoističko-mesićevsko-sanaderovske „ovnojske“ Hrvatske kao države podijeljenog suvereniteta i anacionalne države građana, umjesto nacionalne hrvatske države.

Progon i totalna cenzura nad HSP 1861. posljedica su silnog straha od istine koju svjedoči i HSP 1861., odnosno, da je Hrvatska zemlja velike laži, da je „car gospodar“ goli sluga stranih interesa, da jugoudbaši i njihovi eksponenti drže sve konce vlasti u Hrvatskoj, u vojsci, sigurnosnim službama, na HTV-u, u kulturi, novinskim redakcijama(slučaj izmišljenih podvaljenih ili skroz izokrenutih članaka i intervjua autora Davora Butkovića-novinara suradnika jugoudbe).

Aktualna kamarila na vlasti, čija je glavna religija vjera u vlastite laži, upravo zavodi novi oblik cenzure nad jalovom i nikakvom oporbom izmjenama saborskog poslovnika, jer se pribojava jamranja čak i kada dolazi od jalovine, a nekmoli od HSP 1861. Zabrana iznošenja istine jedna je od glavnih oznaka svih nedemokratskih vlasti, pa tako i hrvatskog režima.

Zato je bilo kakva pohvala izvana o navodnom napretku Hrvatske obična patka iza koje se skrivaju sasvim drugi interesi. Nedemokratska zemlja, golemi vanjski dug, nefunkcioniranje pravne države. Neka Hrvatima bude kako im bude, glavno da mi ostvarimo svoje geopolitičke, vojne i trgovinske interese.

Hrvatska vlast odavno je rasprodala financijsku i monetarnu suverenost a sada je na cilju da rasproda vojnu i državnu suverenost, premda se „gubitkom suverenosti gubi sve“- A. Starčević i unatoč činjenici da se istinska demokracija i sloboda mogu u suvremenom svijetu izgrađivati i sačuvati samo kroz postojanje nacionalnih država.

Nikakvo čudo da je narod koji se oglušio na upozorenja Oca domovine, najdosljednijeg zagovornika punog hrvatskog suvereniteta i na njegovu Stranku prava, izgubio instinkt samoodržanja, demografski nestaje, postaje apatičan, na dnevnom redu ima suicid branitelja , masovni egzodus mladih i školovanih iz Hrvatske, koja je već dugo postala useljenička zemlja za strance a iseljenička za vlastiti narod. Je li na pomolu Finis Croatiae ili povratak izvornom pravaštvu ?!