HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

03. ožujak 2008.

POD SANADEROM KRUPNI POČINITELJI NEMAJU NIKAKVOG STRAHA DA ĆE ODGOVARATI ZA SVOJE ZLOČINE!

Dana 27.2.2008. je redakcija “Jutarnjeg lista” objavila članak dopisnika Inoslava Beškera pod naslovom “Državnici o zločinu kao prstom u pekmez” u kojemu je kritici podvrgnuo predsjednika Republike, i predsjednika vlade, koji se ne mogu složiti oko toga je li treba ili ne treba procesuirati točno određene ratne zločince, i može se reći da je g. Bešker kritiku uputio na pravo mjesto jer to je mjesto s kojega se do danas odlučivalo koji će ratni zločinci biti procesuirani a koji ne. Predsjednik Republike je protiv procesuiranja odgovorniih pripadnika nekadašnjih partizanskih jedinica i Jugoslavenske armije, zapovjednika totalitarne jugokomunističke tajne policije OZNE, specijalnih odreda smrti KNOJA, zloglasne UDBE i komandanata koncentracijskih logora, jer drži da se radi o antifašistima koji su predvodili “Narodnooslobodilačku borbu” (NOB) pod mudrim i hrabrim vodstvom maršala Tita i Komunističke partije Jugoslavije. Predsjednik Republike pri tome nema ujednačene kriterije jer nije protiv procesuiranja hrvatskih branitelja, časnika i generala Hrvatske vojske iz Domovinskog rata i velikosrpske agresije, iako su i ovi bili antifašisti, boreći se protiv fašističke divlje zvijeri u liku Miloševićeve Srbije i titoističko-komunističke posrbljene JNA.

Očito da bi spasio od ustavne trodiobe vlasti što je ostalo, predsjednik vlade Sanader, je morao intervenirati i podsjetiti stanara s Pantovčaka kako je zločin ipak zločin, makar ga počinio pripadnik svetog jugokomunističkog antifašističkog pokreta. Međutim, kada se pogleda istini u oči, svi vodeći političari, hrvatski državnici (neki manje, neki više, iako nitko previše nadaren), dužnosnici i velike Hrvatine (dojučerašnji komunisti) namjerno su vršili pritisak na krim-policiju, državna odvjetništva i sudove da ipak od istrage, suđenja i osude poštede najveće među najvećim zločincima s ovih jugo-istočnih europskih prostora, neki veći čak i od zločinaca iz družbe balkanskog Hitlera - Slobodana Miloševića.

Njemački znanstvenik dr. Malte Olschewski u broju Euroazijskog magazina za veljaču 2008. tvrdi da na prostoru bivše Jugoslavije živi na slobodi preko 100 masovnih zločinaca iz Titovih jedinica koji su kalibra jednog Ratka Mladića. Pri tome navodi da je za najveća “Killing Field” u Europi odgovoran Josip Broz Tito, a navodi i generala Aleksandra Rankovića kao njegova asistenta u organiziranju ratnih zločina. Navodno jedan od njih, iako ga dr. Oleschewski nije osobno naveo, ali ga navodimo mi, jeste komandant vojne OZNE u Krapini, 1945., partizan i oficir Jugoslavenske armije, Stjepan Hršak, odgovoran za smrt 13 tisuća ratnih zarobljenika oružanih snaga NDH, 600 hrvatskih civila, i 21 svećenika i redovnika Rimokatoličke crkve, pobijeni svi u maceljskoj šumi, i sakriveni u 130 masovnih grobnica. Zapisničar OZNE Ivica Fizir, nekadašnji gradonačelnik Krapine s liste Hrvatske demokratske zajednice, u razgovoru za “Jutarnji list” od 17.12.2001. godine posvjedočio je da je za ratni zločin u Maclju iz svibnja i lipnja 1945. odgovoran njegov zapovjednik Stjepan Hršak. Nakon toga saznanja državno odvjetništvo nije poduzelo ništa po službenoj dužnosti nego je predsjednik Hrvatske stranke prava 1861. Dobroslav Paraga podnio 21.12.2001. kaznenu prijavu protiv Hršak Stjepana zbog osnovane sumnje da je počinio ratni zločin, navodeći i kojim je oružjem navodno osobno ubio svećenike i redovnike (pištolj marke “Walter”), kao i gdje se to trofejno oružje (dokazni materijal) može naći, naime u domu osnovano osumnjičenog na zagrebačkom Tuškancu koji se nalazi 100 m od još jedne masovne grobnice koja se pak nalazi isto toliko metara zračne linije od Banskih dvora i Pantovčaka. Od tada do danas se pravni status prijavljenog nije promijenio, još uvijek je samo osnovano osumnjičeni jer Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu tvrdi da je “evidentno kako je u Macelju počinjen 1945. ratni zločin, ali da nema svjedoka” (izjava Županijske državne odvjetnice u Zagrebu na tiskovnoj konferenciji, prenio “Novi list”, siječanj 2005.). Međutim, nije to baš tako, jer je 2001. i 2002. itd. bio živ Ivica Fizir, kao i mnogi drugi od kojih su i danas još živi neki svjedoci, kao na pr. svjedok ratnog zločina Titovih antifašista na Tuškancu u Zagrebu gdje je 1945. pobijeno oko 900 hrvatskih civila (u stvarnosti su zločin počinili komunisti, ali ako predsjednik Republike inzistira da su to bili antifašisti neka mu bude).

Glavni kočničar procesuiranja određenih partizanskih ratnih zločinaca je izgleda predsjednik Mesić koji se po tome ne razlikuje od prvog hrvatskog predsjednika Tuđmana, kao što su i svi dosadašnji premijeri na tome tragu, ali, izgleda kako je Glavni državni odvjetnik sada dobio iz Banskih dvora konačno zeleno svjetlo za procesuiranje nekih ratnih zločinaca iz 1945. godine jer je do sada žarko htio (možemo si mislit), a nije smio vršiti u cijelosti svoju dužnost, očito morajući slijediti namigivanja iz politike pa su tako unazad nekoliko godina nekažnjeni otišli s ovoga svijeta neki od onih preko 100 Titovih masovnih zločinaca čija lista sada kruži kao bauk Europom, i svi se u Europi čude zašto se Titovi masovni zločinci u Hrvatskoj i drugim nekadašnjim jugo-republikama nalaze pod zaštitom vlasti jer tamo, u Europi, vlada logika da je ratnom zločincu mjesto iza rešetaka a ne na slobodi.

Goran Jurišić

Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma