HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

05. travanj 2008.

JESU LI HRVATI POGAZILI OBEĆANJE DATO PAPI AGATONU DA NEĆE NAPADATI I OSVAJATI TUĐE ZEMLJE I NARODE?! – I. dio

Prema svemu što je predsjednik SAD-a George Bush mlađi u nepuna 24 sata javno izjavio u Zagrebu, on izgleda kao da ne zna ili ne želi znati u kakvu je hrvatsku stvarnost zapravo  došao. Govoriti za američke medije jutros  „da je u Hrvatskoj na djelu zrela demokracija izgrađena na ruševinama diktature“ može samo netko tko je grubo obmanut i neinformiran ili netko kome je interes širiti i propagirati neistine o zemlji kao što je Hrvatska radi svojih vlastitih interesa.

Ovakav razvoj predvidjeli smo u našem listu prije dva mjeseca kada smo u članku od 07.veljače ustvrdili da „ukoliko na NATO summitu u Bukureštu Zagreb i dobije poziv za učlanjenje, razlog tome sigurno neće biti taj što je Sanaderova vlada ispunila i približno pretpristupne kriterije, već goli pragmatizam i interesne sfere u koje prije mogućeg učlanjenja Ukrajine i Gruzije treba svrstati Hrvatsku, dok se Albanija i Makedonija natječu sa svojim korumpiranim ekskomunističkim vladama tko će se brže prodati novim gospodarima nakon služenja Moskvi, Pekingu ili Beogradu.“  

Razlog za poziv Hrvatskoj svodi se, nažalost, premda to nije popularno pisati, na ucjenjivanje velikih članica NATO saveza radi slanja dodatnih kontigenata vojske u Afganistan, Irak i na druga ratišta, jer logika je da kada može mala Hrvatska udvostručiti broj svojih vojnika u Afganistanu, moraju onda i veliki učiniti slično. Osim, neopravdanih pohvala hrvatskoj demokraciji, koja je zakržljala i desetljećima udaljena od izrečenih pohvala Busha, hvalisanje i posjet Hrvatskoj ima cijenu i u slanju novih kontigenata hrvatske vojske u skladu sa NATO potrebama i interesima. O tajnim pregovorima rijetko se kada sazna, ali nisu neosnovana nagađanja da je jedan od razloga posjeta Busha Zagrebu i kupnja američkih borbenih i izviđačkih vojnih zrakoplova i drugog oružja iz NATO arsenala.

Našoj balkanskoj vladajućoj klateži savršeno odgovara ovo besprizorno muljanje i ulagivanje, jer što su njima životi hrvatskih vojnika nego bezvrijedni statistički broj, kada su u pitanju njihove stolice, neprovođenje borbe protiv korupcije i neuvođenje demokracije u Hrvatsku. Važno je da oni imaju svog privatnog Srbina u vladi, pa mogu dalje varati i krasti, uz blagoslov predsjednika SAD-a i vršiti pritisak na EU da ih također bez ispunjenja bilo kakvih kriterija moraju primiti u svoje društvo, pa će onda Hrvatska kao nečiji trojanski konj malo pomalo razarati demokratske institucije EU-a, također po zadatku koji će stizati preko Atlantika.

Zanimljive su i izjave nekih američkih novinara date ovih dana u Zagrebu „da im nije jasno i da čak uopće ne znaju koja je stvarna svrha posjeta američkog predsjednika Hrvatskoj“, koja, po njima  nije ni po čemu ni strateški ni regionalno značajna sila.

Nisu samo američki dopisnici u dilemi već su izgleda i sami osnivači NATO saveza u dilemi oko svrhe njihovog daljnjeg postojanja kao vojnog saveza koji je stvoren kao protuteža do zuba naoružanom ekspanzionističkom Sovjetskom Savezu.  Danas su mnoge članice bivšeg Varšavskog pakta postale članice NATO pakta, uz napomenu da se Istočni blok nije raspao zbog vojne snage ili intervencije NATO saveza, koji je prvi put intervenirao tek radi okončanja rata u BIH 1995. godine, nego kao rezultat unutarnjeg urušavanja i odlučnosti porobljenih naroda da uz gospodarske i diplomatske pritiske sa Zapada  sruše komunističke jednostranačke diktature u svojim zemljama.

NATO je nadživio svoju vlastitu  korisnost i svrhu i trebao je biti raspušten nakon pada Berlinskog zida i kolapsa Sovjetskog Saveza. NATO vojne i obrambene potencijale treba za Europsku uniju preuzeti ona sama i stvoriti vlastite interventne snage, da ih ne bi prekomorski susjed više dovodio pred gotov čin kao u slučaju Afganistana ili Iraka.  SAD više nema razloga uplitati se na područje koje je zona odgovornosti EU-a, jer se sada SAD doživljava kao svjetski žandar koji želi dominirati nad Europskom unijom i izazivati sukobe unutar nje(slučaj Kosova), ili razdor između Europske unije i Rusije.

SAD bi se trebao se povući iz NATO saveza što je brže moguće. SAD trebaju poštenije koristiti novac svojih poreznih obveznika nego uspostavljati hegemoniju nad EU-om i davati joj  pseudo-vojničku zaštitu koja EU više ne treba, osim radi uspostave kontrole nad njom samom.

U Bukureštu je jasno izašlo na vidjelo da je puno više štete od daljnjeg proširenja NATO-a nego koristi. Ne slažu se sa proširenjem niti glavni NATO osnivači, jer se time izravno  potpomaže jačanje ruske autoritarne vladavine Putina i Medvedova, kojima je okruživanje Rusije putem članstva Ukrajine i Gruzije a nakon priznanja neovisnosti Kosova, idealan alibi za novu utrku u naoružavanju i zastrašivanje svojih susjeda.

Osim toga, Bush koji je na odlasku „zaboravlja“ da je širenje NATO saveza bez kriterija,  za koje već sada nema konsenzus unutar dosadašnjih članica, jalov i vrlo rizičan posao, jer nove članice mogu još više blokirati NATO iznutra a taj proces je već na djelu(odbijanje članstva za Makedoniju i poziva za Ukrajinu i Gruziju).

Gubljenjem svih kriterija kod slanja poziva i primanja Albanije i Hrvatske za članstvo(nerazvijena demokracija, visoka korupcija, komunističke strukture na vlasti, lažirane ankete za pristup savezu umjesto referenduma i drugo), NATO kao da se je odrekao svojih temeljnih principa zapisanih u osnivačkoj povelji iz 1949. godine, pa sastanak u Bukureštu može značiti uvod u kraj NATO saveza, koji u nedostatku stvarne svrhe postojanje, osim kao vojne sile koja   hoće upravljati svijetom i izvoziti okupaciju, već odavno nije vojno obrambeni savez.