|
HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj
http:
www.hrvatsko-pravo.hr http:
www.hrvatsko-pravo.com
13. travanj 2008.
OD NIXONA I TITA DO BUSHA I MESIĆA ILI TEROR LAŽNIH OBEĆANJA NAD HRVATSKOM!
Kmica
A ja još-djevojka..... Mlađahna….. Moji su putevi…škola..potom studij…..do kojega se stizalo starinskom četvorkom koja je jezdila pored hotela u izgradnji- budućeg Intercontinentala.....
Nastojala sam opravdati povjerenje-mojih najbližih.. ,noseći plavi indeks u torbici iz Trsta..,nabadajući potpeticama i…sandalama istoga tona ,nabavljenih u onoj strogo određenoj granici—od prenosivih 20 000 lira------koje su ionako za mene i…..moje vršnjakinje-bile pristojna-suma---/pripadale smo ondašnjem tzv. srednjem recimo-gradskom sloju zagrebačke populacije/,-----Skromne ,/ po svačem/---
Jutra su započinjala svjetlošću oko Katedrale—dok se sa Griča još lijepo vidio njezin crkveni sat.. Bilo je to prije famozne preinake Jezuitskog samostana i…bolesne dogradnje ljubičaste zgradurine i kojekakvih… radova--poradi kojih su neki prilazi G. gradu –bili dugo –zatvoreni ---
Konačno -mi nismo time –puno –gubile,jer smo se držali savjeta –starijih..,izbjegavajući nesigurne prolaze oko –Zakmardijevih stuba, odnosno podno Griča , koji su bili-u pretproljetno vrijeme puni muških-nastranih-spodoba---, koje su nam kvarile pogled na ... rascvjetane bijele akacije/koje smo čak konzumirale,zajedno sa prašinom ../...
U torbicama smo ionako uvijek … imale –malo čokolade... . Pa polako-doma .,uz Mesničku..ili Radićevu ulicu—najkasnije do deset ili jedanaest sati /navečer/… Iza toga pošten svijet nema što tražiti po cesti--- I --bez komentara –/ mlade dame/
-Uspinjača takaj više ne –v o z i-!-
-Sve u svoje -vrijeme !!!
Onda je to –vrijeme-kao došlo...
Na našim su se putevima -pojavili tzv. Hofiranti..
Zadržale smo naravno-naše djevojačke navike-druženja…
Dobile smo –kao mušku zaštitu-i..pratnju-do naših adresa,ali je vrijeme boravka-vani-ostalo –isto...
Najkasnije-do jedanaest-i..kvit---!
I kao što rekoh---bje još ugodno-vani- Vjetrić je milovao lišće gričkih platanica..,dok su satovi na obližnjem Hidrometerološkom zavodu mehanički vukli svoj pojam vremena---
Gričke su klupe po običaju -dale svoje gostoprimstvo..generaciji-koja je već odavno-izašla iz njegovog pješčanika,,.onoga kraj tri ljuljačke----
Slušale su ,usput ,pričice..vrlo slične -jedna drugoj----dok je Mjesečeva tajna bila ..
poluotkrivena..,Apollom 11…
Tu i….tamo još je žmirkalo po koje svjetlo najbližih kuća.
Električne su svjetiljke bile –ciljano-razbijane-/diskrecije-radi/.... --Svaki je njihov popravak rezultirao –istom-konačnicom..
Te sam se večeri-eto uklopila ..i….ja u spomenutu –atmosferu,slušajući pričice moga pripovjedača —O mjestu -najlipšega mora. na svitu,jako zgodnih dečki,,bonaca, hotela Luna .i-- tome sličnog... I to sve-ugodnim tenorom—onako između sna i..jave---- Odjednom -pišteći glas -Lične karte !
Pokažite!!!
Ukazala se potom neka prikaza sa baterijom! Doživjeh šok..,a što bih –drugo.
Tim više što je baterijsku svjetiljku –stavio ispod –brade… --
Moja je pratnja imala-/ličnu-ondašnju kartu-kod sebe/..ali ja -nisam-
Konačno –bila sam na svom –teritoriju,tridesetak metara od mog/ djevojačkog gnijezda/.
Refleksivno sam se –usprotivila-takvom-doslovno-prepadu iz mraka.
Negodovala…, a potom je taj Fantom –izustio- da vrši samo svoju-dužnost i..pritom osvijetlio neku svoju značku..ili papir—više ne znam…jer je moja svijest išla retrospekcijom preko bagrema—..i…onih nakaza koje plaše male curice….iznad Donjega parka… .Usred bijela dana...
Onda su me obojica-kao dopratili-do moga ---- “Haustora”, / koji je već bio zaključan/..
Pribrano sam otvorila vrata.,.dokazavši-da sam ja tu—pa ako treba-idem po taj –sporni –dokument.
Neznanac je odmahnuo rukom—potom se počešao oko –uha i—nestao –prema-Vranicanijevoj livadi.
Moj me Vitez potom – hrabro poljubio u –čelo . A ja sam –okrenula -bravu---dva puta—što inače-nisam radila--- Barem –ne do tada-------- Sutradan sam saznala…da je ta provjera—bila --vjerojatno –zbog Predsjednika--- Američkog—kojega je Zagreb-čekao--- Od tada je prošlo podosta godina…
Moj pratilac je čak neko vrijeme..bio i—moj muž..
A onda se po ne znam koji puta –zaljubio— - Slučajno sam saznala – /naravno , zadnja/da je slab na –žene koje prave..i pišu-recepte— Za -slastice,torte..i –tome slično..a sve na bazi –čitaj-želea--- Pa sve izgleda slađe kada --njih dvoje skupa sabere tih zajedničkih- /sto ..i ..četrnaest/ zemaljskih godina-- Čak zna ….cijepiti voćke..i..to jako stručno..Da o poklonjenim sadnicama --i-ne govorim Ne znam –kako se samo brani od povremene agresivnosti / mog bivšeg Viteza/, kada mu -loše krene.....recimo -dan...
I da Vam -priznam---nije me –ni –briga.
Onaj bagrem na Griču još cvjeta na svome –mjestu.
Torbe iz Trsta -više ne nosim…
Čak sam smanjila-i..čokoladu.
Od voća dobijem-žgaravicu—/kao i od sjećanja na moje -vjenčanje/--
T u --..i…tamo kupim ratluk-/strogo industrijski..pakiran /, da ne prožderem u mislima onaj rahatlukum iz svog i njegovog zajedničkog frižidera / koji sam povremeno otkrivala nakon posjeta te slatke djevojke od pedesetak godina/---
Bolje i..to—nego da ih –otkrijem/ u kmici-sobe/-npr..
Da mogu zadržati -satove---/one blizu ondašnjeg doma--/-okrenula bih bravu i..tri puta. Ili skliznula u prvu-katakombu--
Koga je zapravo –predstavljao onaj Fantom tobožnjeg osiguranja--!?-
Posramili bi ….i…Šeherezadu…otevši joj priču Čudaci…..
Tisuću…i jedna noć –ponovno –nad aparatima Hidrometerološkog zavoda…
Podsvijest me vuče u svaštariju ručne torbe..
Samo provjeravam -gdje mi je –osobna karta----
Dolazi predsjednik---!!!! Čuješ…!!!
|
Bje
to ljeta 1970. 
Gdje
su nestali svi ti –koji su davali /lažna-obećanja/?!