HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

17. travanj 2008.

VELIKI PRAVAŠKI JUDA PROZIVA DOJUČERAŠNJE POLTRONE

Nakon što je udbaškim metodama eliminirao iz postupka kandidature za predsjednika sve svoje protukandidate, Anto Đapić je 12. travnja 2008. „izabran“ kao jedini kandidat za predsjednika stranke, nagrađen od stranačkih delegata nakon najvećeg izbornog poraza na nacionalnim parlamentarnim izborima u studenome 2007. godine sa još jednim mandatom za uništavanje stranke koja nosi pravaško ime, iako se već unazad 15 godina, otkad je Đapićev mentor Franjo Tuđman (HDZ) režimskim  nasiljem oteo tada demokratsku oporbenu Hrvatsku stranku prava od njenog članstva, ne radi o pravaškoj stranci.

Jedan od eliminiranih Đapićevih protukandidata, Pero Kovačević, donedavno još visoki dužnosnik i Đapićev intimus, nedavno je od Đapića isključen iz „Hrvatske stranke prava“. Svoje je isključenje komentirao, rekavši da mu je kandidatura za predsjednika stranke „spriječena staljinističkim metodama“, kao i da je iz Đapićeve sljedbe (čitaj: članstva „HSP) isključen sličnim metodama. Naravno, treba samo podsjetiti njega kao i sve druge iz Đapićeve sljedbe da revolucija ždere vlastitu djecu. Ipak je Đapić kriminalac većeg kalibra, a ne treba zaboraviti ni debelu zaštitu koju lažni magistar uživa od strane udbaško-kosovskog podzemlja u Republici Hrvatskoj kao nečasna osoba kojoj je objavljen dosije doušnika KOS-a.

Ne treba se žaliti ni Ruža Tomašić koja i dan danas prikriva nalogodavca Paradžikova ubojstva u vrhu nekadašnje Tuđmanove vlasti, i koja je bez imalo srama nakon političkog atentata i ubojstva pokojnog Paradžika zauzela potpredsjedničku dužnost u Hrvatskoj stranci prava, odnosno, sjela na mjesto ubijenog hrvatskog branitelja i prvomučenika borbe za hrvatsku državnu nezavisnost i slobodu. Na kraju ispada da su „JNA-pravaš“ Pero Kovačević i „Tuđmanova pravašica“ Ruža Tomašić po Đapićevom kriteriju izdali njegovu osobu i (otetu) Hrvatsku stranku prava?!

U moralnom smislu nema se pravo žaliti ni dvojac s kormilarom Tonči Tadić-Miroslav Rožić jer i njih su dvojica sudjelovali godinama u izigravanju hrvatske javnosti time što su svog nekadašnjeg šefa Đapića predstavljali kao legitimnog i legalnog predsjednika Hrvatske stranke prava iako obojica savršeno znaju da je HSP oteta od strane Tuđmanova režima, i da je Đapić uz pomoć vlasti i protivno statutu Hrvatske stranke prava i odluka Središnjeg odbora Hrvatske stranke prava instaliran na položaj njena predsjednika s kojega je Tuđman smijenio svog oponenta i najvećeg kritičara njegove politike dogovaranja sa Slobodanom Miloševićem o podjeli BiH, Dobroslava Paragu. Podsjetimo se, kada je već koncem 2006. bilo izvjesno da je Đapić počeo marginalizirati Miroslava Rožića, prilikom čega je lažni magistar smijenio s položaja zagrebačke organizacije otete Hrvatske stranke prava, pravog magistra, Rožić se posuo pepelom kao što nikada u politici RH nitko do tada nije učinio, i nastavio hvaliti Đapića.

Čak je izjavio da nikada u svom životu nije čuo da je netko (na neofašističkom zboru u Zagrebu, zvan „konvencija HSP“, u prosincu 2006.) održao takav fantastičan politički govor kao Anto Đapić, nazvavši to trabunjanje „povijesnim govorom“. Nemaju se, dakle, pravo žaliti Pero Kovačević, Ruža Tomašić, Tadić i Rožič kao i svi drugi koje je Đapić nedavno ušutkao zbog kritike koju su mu uputili nakon izbornog sloma lažnjaka „HSP-a“ na čelu sa Đapićem, kada je ta lažna oporbena, a u stvarnosti satelitska stranka, koja je 15 godina imala bezrezervnu i svu moguću logističku i medijsku te svaku drugu vrstu pomoći vlasti, spala sa osam saborskih zastupnika na jednog jedinog, i to na Đapića.

Međutim, Đapić ne sjedi sam u Hrvatskom saboru jer uz njega su njegovi zaštitnici iz redova Hrvatske demokratske zajednice, prije svih Vladimir Šeks, i Đapićev zagovornik Andrija Hebrang. Oteto – prokleto! Tako bi se mogla komentirati politička sudbina onih koji su od Đapića nedavno dobili nogu u zadnjicu. Zar su nešto drugo mogli očekivati od Đapića koji je, sve što je u politici ostvario, ostvario prevarom, varanjem i laganjem, te krađom (otuđenjem)?

Ironija sudbine je da je veliki pravaški izdajnik Đapić na svom „dernek saboru“, na kojemu se nepoštenima poput sebe obratio cmizdrenjem (to valjda priliči pravašu) i izmoljakao još jedan predsjednički stranački mandat, kao Jude prozvao svoje dojučerašnje saveznike i stranačke prijatelje. Izdajica proziva otjerane! To se samo u hrvatskoj poltiici događa jer ne postoji pravna država, a kada bi postojala, ne bi bilo prozivke jer bi cijela ta sljedba „gulila“ kaznu u zatvoru.

SDP i HNS + ĐAPIĆ=JUGOUDBAŠKA KOALICIJA

Vrlo lako se može testirati tko je za pravnu državu u Hrvatskoj, a tko nije. Socijaldemokratska partija, primjerice, nije za pravnu državu (osim na riječima) jer je opet, po drugi, odnosno treći put (prvi put u Račanovo vrijeme – Velika Gorica, drugi put tzv. tehnička podrška u Slavonskom Brodu, i treći puta sada u Osijeku) koalirala sa Đapićem, iako Milanovićeve drugarice i drugovi savršeno znaju da je Tuđmanova vlast 28. rujna 1993. otela Hrvatsku stranku prava i otimačinu provukla kroz sve pravosudne institucije RH, fingirajući hrvatskoj javnosti pravno postupanje iako je sve, i doslovno sve što se u predmetu „HSP“ događalo bilo protivno Ustavu RH i zakonu o višestranačkom sustavu koji je pregažen. Koalicijom SDP-HSP-HNS su i Zoran Milanović, i Vesna Pusić dokazali svoje anti-europejstvo, i anti-demokratsko opredjeljenje jer podržavaju nepravdu i gaženje ustava i zakona Republike Hrvatske. Sto puta su bili u pravu svi oni, a napose obespravljeni pravaši odnosno izopćeno članstvo otete Hrvatske stranke prava, koji su tvrdili da socijaldemokrati nisu socijaldemokrati, i da liberali i narodnjaci nisu narodnjaci i liberali nego bivši komunisti i jugo-nostalgičari sa čvrstom poveznicom titoizma, u sprezi s predsjednikom Republike, Mesićem, koji je također dokazao svoj anti-demokratizam i činjenicu da ne poštuje načela pravne države, jer inače bi svi oni valjda se zalagali da se još uvijek sudski aktualni predmet „HSP“ riješi pravno a ne politički kako su to „rješavali“ Franjo Tuđman i Ivica Račan.  Sanader je i na predmetu „HSP“ dokazao da je oportunist koji se okreće na vjetru kao pijetao, te je još 2003. i poslije imao čvrstu namjeru koalirati sa Đapićem i HDZ s otetom HSP, ali ga je u tome spriječila činjenica što je Đapić za demokratski svijet opravdano jedan neofašistički političar i antisemit. Praktički je EU uložila veto na vladu HDZ-a u kojoj bi participirao osobno Anto Đapić ili oteti HSP.

Socijalistička internacionala je praktički pokojnog Račana ispljuskala zbog koalicije sa Đapićevim neofašistima u Velikoj Gorici. Podsjetimo se, vodeći mediji u RH, od HRT-a do Jutarnjeg lista i Večernjeg lista i neki drugi davali su Đapiću godinama platformu za afirmaciju i jačanje u politici, iako su savršeno znali da je antisemit, i da je sve do 2003. vodio neoustašku a ne pravašku politiku!

Međutim, svima njima, kao i HDZ-u i SDP-u, je uništavanje pravaštva kroz lažnjaka Đapića bilo dobrodošlo jer je bivšim komunistima pravaštvo jedini zasun koji ih sprječava u pljački i izdaji Hrvatske. No, naplata računa za zločin nad pravašima i ostavštini Oca domovine Ante Starčevića doći će na naplatu kad-tad, na ovaj ili onaj način, u životu svakog od sudionika zločinačke organizacije koja je uništila HSP i bolju budućnost hrvatskih građana!