HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

01. srpanj 2008.

IRSKO NE ZNAČI STOP UČLANJENJU RH u EU !

Nakon što su svjesni Irci odbili na referendumu potvrditi Sporazum iz Lisabona kojim se sužava nacionalna suverenost i dovodi u opasnost brojčano male narode u Europskoj uniji, to je značilo i znači i danas STOP UČLANJENJU RH U EU sve dok Europska unija na stol ne stavi neki novi prijedlog sporazuma. Nakon što su svjesni Francuzi i Nizozemci odbili na referendumu prijedlog europskog ustava, Irsko NE je već drugi signal vladama zemalja članica EU da ne vode politiku u interesu naroda nego neku elitističku i separatističku politiku koja pogoduje krupnom kapitalu i ideologiji liberalizma ali ne i malom čovjeku te ide izravno na njegovu štetu i ugrožava mirnu i sigurnu budućnost. Francuski predsjednik je čak naglasio da bi proširenje EU u ovome trenutku značilo rušenje EU. Jesu li Sanader i Mesić rušitelji Europske unije? Po svemu sudeći – jesu!

Nakon irskoga NE je francuski predsjednik Sarkozy, koji je preuzeo predsjedništvo nad Europskom unijom od neuspješnog slovenskog predsjedništva, odmah priopćio da irsko NE znači STOP daljnjem proširenju EU na neodređeno vrijeme. Međutim, spin-doktori iz Banskih dvora i s Pantovčaka, Sanader i Mesić, odmah su išli u medijima opovrgnuti Sarkozya jer da ga se krivo interpretiralo, isto kao njemačku kancelarku Angelu Merkel. Noć prije preuzimanja predsjedništva je francuski predsjednik ponovio da irsko NE znači NE i da to znači STOP daljnjem proširenju EU, i NAGLASIO da se to odnosi i na Hrvatsku.

HSP1861. je odmah nakon irskog NE objavio da to znači NE ali vladajući HDZ je tvrdio da NE znači DA. Saborska oporba, ako ju se takvom uopće može nazvati, prije bi mogli reći saborski statisti, nisu se ni oglasili jer za SDP vrijedi ono što kaže „centralistički“ HDZ. O satelitima jednih i drugih u Hrvatskom saboru ne treba trošit ni riječi jer su te pomoćne stranke poput HSS, HSLS, HDSSB, IDS, pa zastupnik Đapić i sl. nusprodukt prve dvije navedene glave jednog te istog crvenog zmaja u hrvatskom pseudoparlamentu.

Odmah nakon irskog referenduma je irski premijer izjavio da drugog referenduma neće biti, a hrvatski premijer je izjavio da će biti drugog irskog referenduma i da nema zime za Hrvatsku (čitaj: Sanaderovu vladu nacionalne sramote, izdaje i katastrofe) glede šanse za učlanjenje u EU po voznom redu 2009., najkasnije 2010. godine, onako kako je dugobapski mangup dogovorio s drugim mangupima u Uniji, i pri tome i jedan i drugi glume reformu pravosuđa u Hrvatskoj i borbu protiv korupcije. Međutim,  Dobroslav Paraga je odavno poručio i Sanaderu i sličnim mangupima iz titoističkog ustroja Republike Hrvatske da je najraniji datum učlanjenja RH u EU 2015. godina, a realno 2030. godina. Međutim, balkanska elita svira i dalje svoje gusle i laže  hrvatsku javnost. Sjećamo se predizbornih obećanja HDZ-a iz 2002. godine da je ulazak Hrvatske u EU zajamčen za 2007. godinu (sjećamo se hadezeove tzv. jamstvene kartice). Kad je prošla baka s kolačima, onda je Herr „Zanada“ pomaknuo rok na 2009. godinu, a sada? A sada gospodine Sanader, što ćemo sada – nakon 8 godina uzaludnih i nikakvih reformi, nakon stotine milijuna potrošenih eura na nikada istinski provedene reforme, nakon tisuće i tisuće sati nerada hrvatske birokracije da ispuni rokove, nakon rezanja standarda hrvatskih građana radi prilagođavanja uvjetima Europske unije, NAKON ODUSTAJANJA od Zerpa i izručenja generala Gotovine radi početka pregovora o učlanjenju u Uniju...? S obzirom da u Hrvatskoj nema političke odgovornosti ni za što, psi laju a karavana prolazi. Samo pitanje kamo ide ta balkanska karavana na čelu sa Stipom i Ivom? Preko ruba provalije i u bezdan? Medijska javnost, novinari i urednici kao da su pali s Marsa. Ni pitanjca premijeru nakon irskog NE – a što sada i kako dalje? Možda umjesto EU nas titoljubac Mesić učlani u Rusku Federaciju jer tamo nema referenduma isto kao i u Hrvatskoj, demokracije ima samo na papiru, isto kao u Hrvatskoj, izborni proces se odvija isto kao u Hrvatskoj (protukandidata nema), nema medijske slobode, isto kao u Hrvatskoj, ali zato ima mafijaških ubojstava na tekućoj traci i napada na novinare, isto kao u Hrvatskoj, i zato ima političke korupcije i nerazjašnjenih političkih ubojstava isto kao u Hrvatskoj, i to na najvišoj razini, isto kao u Hrvatskoj. U biti, Hrvatska i Rusija – dvije kompatibilne zemlje s kompatibilnim eks-komunističkim vladarima i tajkunima-multimilijunašima dok je 99 posto naroda nasamareno, opljačkano i prevareno.

Sanader je Hrvatsku doveo u slijepu ulicu u koju su zemlju skrenuli još 2000. godine crveni dinosauri Račan i Mesić, nakon što ju je Franjo Tuđman bio doveo na rub ponora i sankcija zbog kosovske krize iz 1999. godine kada je zbog Martinbroda htio zaratit s Natopaktom, i kada su SAD prijetile Zagrebu sankcijama i rušenjem mosta preko Dunava ako Tuđman ne prestane svog saveznika Slobu Miloševića, koji se nalazio pod sankcijama, opskrbljivati s naftom. Zato takvom predsjedniku Sanader podiže spomenike?! I ne samo njemu nego i Gojku Šušku, pa zašto odmah ne i Mladenu Naletiliću „Tuti“ i Mati Bobanu? (Vrpce bi mogao rezati Mate Granić.) Pročitajmo, kako je u biti sve počelo, i s kim, tako da ne možemo sutra tvrditi da nismo znali –

                                   Tuđman na vlast došao urotom:

Kako bi KOS JNA mogao ostvariti svoje interese (eventualno očuvanje Jugoslavije i parazitske JNA, te preslagivanje unutarnjih granica SFRJ), za prvog predsjednika Hrvatske demokratske zajednice (HDZ) nije godine 1989. izabran bivši komunist i disident Marko Veselica, nego bivši komunist i disident Franjo Tuđman, za što se pobrinuo šef hrvatske Udbe Josip Manolić. Novinar Josip Šentija, prvi direktor Hrvatske izvještajne novinske agencije i savjetnik predsjednika Republike Hrvatske Franje Tuđmana, posvjedočio je u svojim memoarima, objavljeni u knjizi „Ako Hrvatske bude“, da je Franjo Tuđman prijevarom došao na čelo Hrvatske demokratske zajednice.

U noći sa 1. na 2. ožujka 2008. je nekadašnji bliski suradnik Franje Tuđmana iz Manolićeva kruga, Slavko Degoricija, gostujući u televizijskoj emisiji „Noćna mora“ posvjedočio pred urednikom i voditeljem emisije, Željkom Malnarom o načinu (metodi) dolaska Franje Tuđmana na tron Hrvatske demokratske zajednice. Degoricija je izjavio kako je postojala procjena Tuđmanovih suradnika o tome da bi na javnoj skupštini Hrvatske demokratske zajednice za njenog prvoga predsjednika mogao od strane delegata Hrvatske demokratske zajednice biti izabran karizmatični dr. Marko Veselica. Zbog toga je Josip Manolić sa svojim jakim vezama u tajnoj službi isposlovao u tadašnjem Sekretarijatu unutarnjih poslova Socijalističke Republike Hrvatske, u Zagrebu, zabranu održavanja izborne skupštine Hrvatske demokratske zajednice u hotelu „Panorama“ u Zagrebu. U hrvatskoj javnosti je ispalo kao da su zločesti komunisti zabranili pokušaj ustroja jedne nekomunističke stranke, alternative Savez komunista Hrvatske, a u stvarnosti je to bio unaprijed isplanirani udbaški trik zavaravanja javnosti. Tako je Franjo Tuđman urotom došao na čelo Hrvatske demokratske zajednice i svojevrsnim automatizmom i na čelo Socijalističke Republike Hrvatske, s obzirom da je nakon 45 godina komunizma bilo jasno da će na prvim višestranačkim izborima pobijediti ona politička stranka koja će hrvatskoj javnosti biti predstavljena kao antikomunistička hrvatska rodoljubna opcija, a to je u percepciji javnosti i većine biračkoga tijela bila Hrvatska demokratska zajednica, ta po svemu sudeći, a na osnovi povijesnih činjenica, urotnička organizacija koju su vodili partizanski prvoborci među kojima je bilo i ratnih zločinaca i oficira totalitarne jugokomunističke tajne policije i tajne službe, bivši komunisti i disidenti komunizma, nekadašnji staljinisti i aktualni titoisti, ljudi s jakim vezama u udbaškom podzemlju i u jugoslavenskoj tajnoj službi u Zagrebu i Beogradu.

Urota Franje Tuđmana je započela kada je kao disident komunizma i nekadašnji politički zatvorenik od jugokomunističkog režima u Zagrebu dobio uslugom visokopozicioniranog aparatčika u vladajućoj komunističkoj partiji, inače postolara, Mike Špiljka, jugoslavenski „pasoš“ kako bi mogao otputovati na Zapad i među hrvatskom emigracijom vrbovati pristaše i sakupljati novčanu pomoć za svoju predizbornu kampanju. U vrijeme kada nitko od hrvatskih disidenata i političkih zatvorenika nije mogao od boljševičkog režima dobiti putnu ispravu za legalni odlazak u inozemstvo (političkim osuđenicima je uvijek bila oduzeta i putna isprava), Franjo Tuđman je bio taj kojemu je vraćena putna isprava.

Na čelu Tuđmanove urote stajali su visoki oznaški i udbaški oficiri koji su se po uzoru na srpske zavjereničke oficire iz terorističke organizacije „Crne ruke“ popeli na vlast metodom urote protiv hrvatskog naroda, i koji su se na vlasti održavali velikim lažima, ucjenama, objedama nad političkim protivnicima i neistomišljenicima, izbornim prijavarama, političkim atentatima i ubojstvima ili likvidacijama oporbenih političara, tajnim dogovorima za vrijeme rata o podjeli Bosne i Herecegovine s velikosrpskim agresorom na Hrvatsku, te pronevjerom najvećeg dijela od oko dvije milijarde američkih dolara odnosno novca hrvatskih iseljenika koji je bio namijenjen isključivo za nabavu oružja u svrhu obrane Hrvatske protiv agresije JNA i srpskih pobunjenika u uvjetima međunarodnoga embarga, te su urotnici pronevjereni novac u mafijaškom stilu „oprali“ u inozemnim bankama i vratili u Hrvatsku gdje su kroz pljačkašku zakonitu privatizaciju pokupovali najvrjednije dijelove hrvatskog narodnog gospodarstva tako da su nekadašnji komunisti postali ratni profiteri odnosno preko noći su titoistički licemjeri, prevaranti, lopovi i zločinci postali krupni kapitalisti koji su kontrolirali medije, korumpiranu kriptokomunističku opoziciju i političare iz vladajuće stranke HDZ koje su često ucjenjivali na osnovi njihovih dosijea doušnika nekadašnjih jugoslavenskih komunističkih tajnih službi i političke policije, zatim, kontrolirali su gospodarstvo (koje je poslije prodano, nekada i u bescjenje, stranim kapitalistima i vlasnicima krupnog kapitala iz kruga zapadnog liberalnog ustroja), uništili višestranački sustav i hrvatsku pravnu državu, širili teško totalitarno naslijeđe titoizma i kult ličnosti Josipa Broza Tita, odgovornog za genocid nad hrvatskim narodom 1945. godine.

U vrijeme tranzicije iz komunizma u demokraciju bivši su komunisti na čelu s Franjom Tuđmanom i njegovim saveznicima u kriptokomunističkoj opoziciji okupljeni oko komunističkog ideologa Ivice Račana proživjeli tranziciju bez da ih je hrvatskog pravosuđe kaznilo zbog kršenja ljudskih prava u bivšoj Titovoj Jugoslaviji jer su živjeli pod zaštitom urotnika koji su se rotacijom smjenjivali na vlasti, prvo HDZ, zatim SDP i opet HDZ, i tako u krug. Bivši komunisti u stvarnosti nisu nakon sloma komunizma ni jednoga trenutka pali s vlasti i temeljito su hrvatsku političku scenu kroz izborne namještaljke i državni teror nad nekomunističkim demokratskim političarima i njihovim strankama očistili od oporbe i legalne i legitimne konzervativne i demokratske pravaške desnice, tako da je jedini čimbenik u Hrvatskoj ostala ljevica ili preciznije rečeno ekstremna titoistička ili staljinistička ljevica koja je urotom protiv hrvatskog naroda i došla na puškama i bajunetama na vlast u Hrvatskoj 1945. godine koju je prigrabila i više nije ispuštala iz zločinačke ruke. Kako bi stvorila privid demokracije i političkog stranačkog natjecanja, vladajuća staljinistička ljevica, obučena u hrvatsko ruho kao vuk pred Crvenkapicom, stvorila je umjetnu ekstremnu desnicu kako bi sebe postavila u politički centar. Na tako zvanom desnom i lijevom centru hrvatske politike stajala je u stvarnosti ekstremna titoistička ljevica pod čijom su zaštitom živjeli i uživali privilegije nekadašnji partizanski prvoborci i ratni zločinci, bivši komunisti i ratni profiteri, kradljivci i lopovi, lažljivci koji su se u javosti predstavljali kao pobornici demokracije i ljudskih prava iako su potkopovali demokraciju, ljudska prava i slobodu medija dok su se istovremeno predstavljali kao liberalni proeuropski orijentirani političari koji su, međutim, svakim trenutkom svoga postojanja bojkotirali uspostavu funkcionirajuće hrvatske pravne države, i laž pretvarali u istinu a istinu u laž. Isto stanje ostalo je i nakon Tuđmana jer nakon Tita je ostao Tito. I tako smo dočekali 2008. godinu i STOP daljnjem proširenju EU! Ostaje nam sada NATO i hrvatski obol u ratovima u Iraku, Afganistanu i sutra u Iranu  - svigdje tamo gdje svjetski šerif pošalje hrabrog hrvatskog vojnika čiju su djecu i roditelje Tuđman, Račan, Mesić i Sanader učinili gologuzim Hrvatima, bez nacionalnog dostojanstva, i bez budućnosti!