MURDERERS FOR THE WRITING-DESK- MILOŠEVIĆ, TUĐMAN, KARADŽIĆ, KRAJIŠNIK

HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

24. srpanj 2008.

UBOJICE HRVATSKIH DISIDENATA I POLITIČARA POD ZAŠTITOM HRVATSKOG DRŽAVNOG VRHA

MURDERERS FOR THE WRITING-DESK- MILOŠEVIĆ, TUĐMAN, KARADŽIĆ, KRAJIŠNIK Dok se čitav svijet licemjerno zgraža i čudom čudi nad razotkrivanjem i uhićenjem još jednog krvnikovog šegrta crnog Radovana Karadžića, koji je kriv samo zato što nije dovoljno uspješno i brzo obavio domaću zadaću, naši domaći ocoubojice i sinoubojice bezbrižno odmaraju ne hajući nimalo što se njemački sudovi opterećuju sa jugoslavenskim prljavim vešom kojeg uspješno sakrivaju od izbjeljivanja, Sanaderova i Mesićeva vlast, čiji su oni zapravo eksponenti.

Na kraju, budući da se ponekad ubojice same vraćaju na mjesto zločina, ne samo u holivudskim filmovima, dođu pokatkad jedan drugoga glave, kao što je pokazalo i nedavno suđenje Udbinim egzekutorima u Muenchenu, na kojem se je u ulozi krunskog svjedoka pojavio ni više ni manje nego Udbin profesionalni egzekutor Sindičić opran od krivice, odgovoran za ubojstvo obitelji Ševo, za što je očigledno postojala suglasnost ne samo jugoslavenskih i njemačkih već i drugih zapadnih tajnih službi. Zato je dosije o Sindičiču naprosto iščeznuo sa lica zemlje pod providnim obrazloženjem talijanskih pravosudnih vlasti da je spis svojedobno uništila poplava u venecijanskom tužiteljstvu i na sudu.

Pojedinačna ubojstva poput hrvatskog disidenta Ernesta Brajdera, hrvatskog novinara Brune Bušića, komunističkog disidenta Stjepana Đurekovića, potpredsjednika HSP-a Ante Paradžika, komandosa Mire Barešića, generala HOS-a Blaža Kraljevića i dr. jer su ostala nekažnjena a ubojice pod zaštitom Tuđmanove i tobožnje hrvatske vlasti, bili su priprema za masovna klanja i ubojstva 1991-1995 u pravednom ratu Hrvatske i BIH za nezavisnost.

Naime, udbaške ubojice Mustač, Perković i drugi su itekako imali motiva instalirati svoj HDZ i svog okrvavljenog generala Tuđmana koji će im pružati zaštitu kao protuuslugu, a kasnije da bi se zadržali potpuno na vlasti u dogovoru sa svojim gazdama u Beogradu, krenuli su u planirano i dogovoreno dijeljenje Bosne i Hercegovine, što nije moglo proteći bez rijeka krvi.

Koliko god je velikosrpska i jugoslavenska zločinačka vrhuška na čelu sa Kadijevićem i Miloćevićem kriva za masovne zločine, za njima nimalo ne zaostaju njihovi inozemni sponzori i arbitri ali niti Miloševićev hrvatski alter ego Tuđman, koji je ne samo prihvatio krvoproliće kao način održavanja vlasti već se je sa Miloševićem i Radovanom Karadžićem sastajao i planirao zajedničke političke i krvave vojne akcije.

Stoga se službena Hrvatska nema što puno veseliti nad uhićenjem ratnog zločinca Karadžića jer je suučesništvo njezinog državnog vrha ne samo očigledno nego je i omogućilo ovakvo rasplamsavanje rata i zločina genocida koji su počinili Milošević i Karadžić.

Hrvatska, zahvaljujući Tuđmanu i HDZ-u, Račanu i SDP-u, Šariniću, Vukojeviću, Valentiću, Greguriću i drugima. nije u tome paklenom krvavom lancu i zločinima niti danas niti jučer nimalo nedužna.