HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

14. kolovoz 2008.

PODJELA GRUZIJE PO RECEPTU PODJELE BIH

Postoje ljudi koje tuđa nevolja uopće ne zanima i koji okreću glavu od nje; ima i ljudi koji glede tih nevolja podižu veliku dreku tako da izgleda kao da oni nešto i poduzimaju u tom pogledu…

…Prvo se naziva ravnodušnost, drugo umirenje savjesti. Prvi i drugi su se na taj način oglasili u vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku i BiH, a tako će se oglasiti i u slučaju velikoruske agresije na Gruziju jer – na Zapadu ništa novo !

Na dan otvaranja olimpijskih igara u Pekingu apsolutistički vladar neokomunističke Rusije,  car „Vladimir Grozni“ (nadimak nije po Ivanu Groznom nego po uništenju glavnoga grada Čečenije - Groznom) obavijestio je svijet u stilu Adolfa Hitlera kako su ruske snage u „5 sati ujutro uzvratile udarac“ napadom na gruzijske pogranične službe. Zagrebački Jutarnji list je napadu Rusije na Gruziju dao naslov: „Ruski tenkovi ušli u Južnu Osetiju“; time se redakcija Jutarnjeg svrstala na stranu agresora jer Južna Osetija je politički teritorij nezavisne države Gruzije, a pobunjenici u toj gruzijskoj pokrajini su ruski džoker isto kao što su pobunjeni Srbi u Hrvatskoj i u BiH bili adut u rukavu Slobe „vožda“ i Kontaktne skupine sa Zapada i Istoka.

Sva hipokrizija neokomunističke Rusije vidi se u priči o „zaštiti pravoslavlja“. To je stara ruska politike još iz doba carevine ali koja ne drži vodu jer Gruzija je pravoslavna zemlja dok su njene pobunjeničke pokrajine Abhazija i Južna Osetija muslimanske. Sada više nema izgovora kao na primjeru Čečenije kada je službena Moskva pod izgovorom borbe protiv muslimanskog fundamentalizma uništila i okupirala ovu nezavisnu državu na Kavkazu, a nad njenim narodom izvršila genocid! Vladimir Putin je nakon početka napada na Gruziju najavio njenu podjelu! Hoće li se Bijela kuća u gruzijskoj krizi ponašati kao u „jugoslavenskoj krizi“ kada je srpskom vođi Slobodanu Miloševiću dala otvorene ruke za brzi obračun s Hrvatskom i Bosnom i Hercegovinom 1991. koji se zahvaljujući otporu žrtava velikosrpske agresije pretvorio u pat-poziciju, i u podjelu Republike Bosne i Hercegovine?

„Nitko vam više neće oduzeti vašu slobodu!“  (George W. Bush - Junior, Tbilisi, 2007. – Zagreb, 2008.)

Srećom, u Gruziji nije na vlasti Franjo Tuđman koji bi se s agresorom na svoju zemlju dogovarao o podjeli vlastita povijesnog teritorija. Predsjednik Gruzije, Mikhael Sakaschvili, obećao je oslobođenje okupiranog teritorija od strane pobunjenika i njihove produžene ruke u Moskvi, i hrabro krenuo u zaštitu nacionalnih interesa svojeg naroda. U Hrvatskoj se 1991. godine, međutim, prvi „hrvatski“ predsjednik s predsjednikom Srbije bio dogovorio o podjeli Bosne i Hercegovine, a vođa demokratske oporbe Dobroslav Paraga se tome suprotstavio, naoružao goloruki razoružani hrvatski narod i stao na branik Domovine. Liberalni Zapad je prešutno prešao preko Tuđmanovog krvavog obračuna s organizatorom hrvatsko-bosanske antivelikosrpske koalicije, i primijenio Kissingerovu zamisao o podjeli Bosne i Hercegovine, i razvaljivanju stoljetne granice civilizacije između Istoka i Zapada na Drini, te širenje orijentalnog utjecaja 400 km prema Zapadu u srce europske tvrđave Bosne i predziđe kršćanstva! „Lako“ za kršćanstvo koje se od strane neokapitalističke oligarhije tjera u zapadni Coloseum ali utjecaj neokomunističke Rusije preko velikosrpske ratne stečevine tzv. „Republike Srpske“ u Bosni ostati će trajan – za trajnu destabilizaciju zemalja Europske unije koje su tako i tako se same dovele u položaj poluovisnih zemalja od Rusije i njezinih energenata koje Moskva koristi kao batinu za ucjenu kao što State Department koristi politiku ljudskih prava Srba u Hrvatskoj kao batinu za ucjenu jedne male i hrabre zemlje koja se zahvaljujući malobrojnim patriotski svjesnim i antikomunisitičkim snagama drznula braniti protiv nacističke četničke kokarde i crvene zvijezde petokrake koje na Balkanu uživaju „antifašistički“ status, što bi bilo smiješno kad ne bi bilo tragično jer ipak su se Hrvati borili u nametnutom ratu 1991. protiv srpskog fašizma koji je u Drugom svjetskom ratu ostao neporažen – što je potvrdio i žrtva fašizma Elli Wiesel na otvaranju muzeja holokausta u New Yorku kada je ustvrdio da se Hitler u liku Slobodana Miloševića ponovo probudio na Balkanu!

Sada će i Sanader potvrditi da je marioneta jer aktualna nestalna članica Vijeća sigurnosti OUN, Republika Hrvatska, neće zatražiti raspravu i osudu agresora na Gruziju.

Drugi „hrvatski“ predsjednik, Stjepan Mesić, nedavno odlikovan visokim ruskim državnim odličjem, zadnji je koji će osuditi ruski napad na Gruziju jer „Stipe“ spada u predstavnike i nasljednike one obavještajne strukture koju je SSSR još za vrijeme Drugog svjetskog rata instalirao na Balkanu. Vodeći agenti Komunističke internacionale (Kominterne) i sovjetske tajne službe NKVD bili su ujedno i vodeći teroristi u balkanskoj sekciji komunističke partije i jugoslavenskom politbirou njena Centralnog komiteta na čelu s doušnikom sovjetske tajne policije Josipom Brozom – Titom. Titova desna ruka Ivan Krajačić – Stevo bio je također agent zloglasnog NKVD-a koji je 1940. likvidirao oko 30 tisuća poljskih ratnih zarobljenika. Krajačićev pomoćnik bio je Mesićev „prijatelj“ i drug Josip Manolić koji je u svom udbaškom programu vodio alfa i omegu jugoslavenske Udbe u Hrvatskoj, Josipa Perkovića od križanja u Sesvetama kraj Zagreba gdje je ubijen Ante Paradžik do Kruševa kraj Mostara gdje je ubijen general Blaž Kraljević – obojica organizatori otpora velikosrpskoj agresiji i protivnici podjele Bosne i Hercegovine. KGB se dobro pobrinuo za svoje pozicije na Balkanu, posebno u Zagrebu! Dok je Sloba Milošević bio čovjek Zapada, Franjo Tuđman i njegov nasljednik Mesić su kadrovi Moskve. Ne treba zaboraviti da je prva stanica Franji Tuđmanu nakon pada Vukovara bila upravo Moskva!

 „Taj Sloba ima muda“ (Franjo Tuđman)

Tuđmanovi dogovori s agresorom na Hrvatsku...

 Tuđmanov savjetnik i emisar Hrvoje Šarinić u razgovoru za „Jutarnji list“ od 9. kolovoza 2008. prešutio je na 16. obljetnicu atentata i ratnog zločina mučko ubojstvo generala Blaža Kraljevića i osam stožernih časnika HOS-a koji je organizirao Tuđmanov režim kojemu je i on služio, radi podjele Bosne i Hercegovine, ali je zato potvrdio Tuđmanove čvrste veze sa Slobodanom Miloševićem kojemu se ovaj divio, a to je Francek arhaično partizanski izrazio riječima „Taj Sloba ima muda“. Bez ikakvog srama i moralne odgovornosti Šarinić u tom razgovoru u članku pod naslovom „Nisam ni pjevao ni rakijao sa Srbima“ priznaje kako je u Tuđmanovo ime, a time i u ime Republike Hrvatske, unaprijed obavijestio predstavnika agresora Slobodana Miloševića o predstojećoj „Oluji“, i to pod prozirnim izgovorom da se ispipa Miloševićev puls odnosno hoće li ili neće intervenirati u slučaju hrvatske oslobodilačke akcije na okupiranom hrvatskom teritoriju. To bi bilo isto kao da je predsjednik Roosevelt poslao nekog teklića u Berlin da Hitlera unaprijed obavijesti o predstojećoj invaziji u Normandiji kako bi se ispitalo hoće li „Führer“ intervenirati ili će ostati miran!? Također, Šarinić potvrđuje čvrste dogovore između Franje Tuđmana i Slobodana Miloševića ili drugim riječima, iako mu to nije ni na kraj pameti, ali Tuđmanov nekadašnji teklić koji se s Miloševićem po vlastitom priznanju sastajao 13 puta, potvrdio je sve tvrdnje najvećeg neprijatelja Slobodana Miloševića i njegova mentora Dobrice Ćosića (kojega je kao velikosrpskog ideologa haaški sud ICTY zaobišao u svemu), pred kojim i od koga su jedino osjećali pravi strah – Dobroslava Parage !!! Kakav je Tuđman bio poslušnik, bolje reći marioneta Zapada, vidi se po tome što je Šarinić priznao kako je na američki pritisak Hrvatska vojska stala pred Banja Lukom, i ostavila taj od srpskog režima etnički očišćeni grad od Hrvata i Bošnjaka, kao i to hrvatsko povijesno područje zvano u osmanlijskim dokumentima „Turska Hrvatska“ (Bosanska krajina – vrbaska i jajačka povijesna Banovina), velikosrpskim zločincima (četnicima), što je još jedan dokaz Tuđmanove mizerije i njegova osobnog povijesnog poraza. (Franjo Tuđman i Gojko Šušak su na Vukovaru dokazali svoju mizeriju, a politički testament Siniše Glavaševića i poruka da su „saborski zastupnici gori od četnika“ bile su riječi kao od proroka!)

Šarinić je neizravno priznao da je Oluja dogovorena s Miloševićem, kao i razmjena teritorija, i to hrvatskog teritorija za hrvatski teritorij (Knin za Vukovar) što je bio vrhunac Tuđmanove politike nacionalne katastrofe, a njegovi nasljednici Mesić, (pokojni crveni) Račan i Sanader samo završavaju ono što je nekadašnji partizanski politkomesar Franjo Tuđman započeo – uništenje sjajne prilike za nacionalno oslobođenje i obnovu sjaja Branimirove, Krešimirove i Tomislavove Hrvatske. Još je „lako“ za sjaj jedne pristojne hrvatske države u njenim povijesnim granicama, ali Franjo Tuđman i društvo upropastili su sam opstanak hrvatske države, i po tome su se svrstali uz bok poglavniku Anti Paveliću i njegovoj korumpiranoj ustaškoj despotskoj vlasti. Koje li ironije da vječiti komunističko-partizanski „antifašist“ i titoist Stipe Mesić ide stopama poglavnika Pavelića.

Hrvati mogu slobodu ostvariti samo po načelu republikanizma ili demokracije, a što je kao postulat postavio Otac domovine Ante Starčević kojega je Franjo Tuđman na svojim predizbornim plakatima predstavljao kao malog patuljka, a velikosrpski apologeti u svijetu i dan danas Starog nazivaju „polit-clownom“ i navodnom pretečom Adolfa Hitlera!? Kako korumpirane vlasti Republike Hrvatske ne reagiraju na takve napade velikih laži tako se povećava teret koji Hrvatima pleše po njihovom tjemenu – dok jednog dana ne ostanu bez glave – pod suhom giljotinom kao njihovi preci Fran Krsto Frankopan i Petar Zrinski – dekapitirani od zapadnog cara, a ne od Turaka. Pametnome dosta!

Zapadni neoliberalizam kojemu su u glavi samo petrodolari od nafte i lihvarske kamate koje ubire od siromašnih i podjarmljenih naroda ne mari za slobodu okupiranog Tibeta niti za žrtve, jučer velikosrpske agresije, danas velikoruske agresije na Kavkazu i u crnomorskom akvatoriju („Prorok“ dr. Ivo Pilar je kao glavni cilj velikoruske ekspanzije naveo Carigrad/Istanbul jer Rusija sebe drži baštinicom Bizanta!) Pakt Hitler – Staljin iz 1939. postoji i između Busha i Putina – svatko vrši agresiju u svojoj interesnoj sferi – od Afganistana i Iraka do Čečenije i Gruzije danas, a sutra tko zna gdje!

Vrlo brzo će se potvrditi veleizdaja Republike Hrvatske koju su predsjednici Franjo Tuđman i Stjepan Mesić de facto počinili! Ako Hrvati nisu vjerovali Dobroslavu Paragi koji je tvrdio da je Tuđman u siječnju 1992. primio u Zagrebu četničko izaslanstvo Radovana Karadžića i priznao tzv. „Republiku Srpsku“, onda će vjerovati Radovanu Karadžiću kada propjeva na haškom sudu o svojim ratnim saveznicima Franji Tuđmanu i Mati Bobanu, osim ako ga iznenada ne „strefi herc“ kao Slobu, no, zaklela se zemlja raju da se sve tajne doznaju!

Na hrvatskom narodu je da posluša riječi Oca domovine Ante Starčevića, i da ne mijenja jaram nego da ga ruši. Bolje da HDZ i SDP i cijeli udbaško-mafijaški režim u Republici Hrvatskoj završi na smetlištu povijesti nego Hrvati! Izbor i izlaz postoje! Ako su Hrvati zapeli u takve probleme čiji se čvor ne da razmrsiti, onda ni sječa Gordijskog čvora nije suvišna nego možda i jedini izlaz! Najgori dio Hrvata je međutim šutljiva oportunistička većina koja je opisana u Apokalipsi evanđelista Ivana:

„Poznam tvoja djela: niti si studen niti vruć! Oh kad bi bio studen ili vruć! Ali, jer si mlak – ni vruć ni studen – izbacit ću te iz usta svojih..”

Znači, opet je isključivo na manjini hrvatskog društva, kao svojedobno na hrvatskim dragovoljcima Domovinskog rata, da stvari uzmu u svoje ruke, jer čekati da se Hrvati probude je isto kao samome sebi staviti štrik oko vrata!