HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

http: www.hrvatsko-pravo.hr

http: www.hrvatsko-pravo.com

21. kolovoz 2008.

JOSIP MANOLIĆ EGZEKUTOR KARDINALA ALOJZIJA STEPINCA I BLAŽENIKA KATOLIČKE CRKVE PONOVNO LAŽE!

Vatikanska kongregacija za kauze svetaca utvrdila je u točki 4. izjave o beatifikaciji kardinala Stepinca iz 1998. godine da je tijekom izdržavanja zatvorske kazne bio sustavno trovan, što je imalo za posljedicu njegovu preranu smrt.

U Glasu Slavonije je 07.7.2008. u članku pod naslovom „Ljevičari iz HDZ-.a ojačat će socijaldemokrate“ objavljen razgovor s Josipom Manolićem, visokim funkcionarom u tajnoj službi totalitarne Titove Jugoslavije, koji tvrdi da voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma „laže“ da je Vatikansko povjerenstvo nedvojbeno utvrdilo da je zagrebački nadbiskup i kardinal dr. Alojzije Stepinac ubijen trovanjem koje je organizirao titoistički režim. Josip Manolić tvrdi da je laž da je Vatikan proglasio Stepinca žrtvom komunizma i da je laž kako bi on kao tadašnji visoki oficir jugokomunističke protunarodne tajne službe O.Z.N. („Odsjek zaštite naroda“) i šef zatvorskog sustava bio kriv za smrt danas blaženog Alojzija Stepinca.

Nemam razloga lagati niti nekoga krivo optuživati, ali uvjeren sam da su optužbe usmjerene na pravu adresu, a Svevišnji neka svima nama bude sudnjega dana konačni sudac. O čemu se radi?

Radi se o činjenici da je po zapovjedi Josipa Broza „Tita“ s predumišljajem ubijen Alojzije Stepinac. To je strašno,  ništa manje nije strašno što se u demokraciji nastoji zataškati Stepinčevo ubojstvo, i to u strukturama pravosuđa, a vladajući političari i mediji provode poznatu „hrvatsku šutnju“ o tome. Motiv ubojstva je bio srušiti moralni antifašistički i antikomunistički stup Hrvatske. Ono što se nisu usudili učiniti njemački nacisti, počinili su jugoslavenski boljševici, i to, da cinizam bude veći, u ime antifašizma. Iako je šef sigurnosti SS u Zagrebu, Hans Helm, vrlo radio htio vidjeti zagrebačkog nadbiskupa mrtvog u kojem koncentracijskom logoru, ipak se nije usudio dići ruku na Uzoritog, za razliku od trojke Aleksandar Ranković, Ivan Krajačić „Stevo“ i Josip Broz „Tito“. Josip Manolić je osnovano osumnjičen da je kao aparatčik u najmanju ruku suodgovaran ili sukrivac za podlo ubojstvo Alojzija Stepinca.

Prvo je Tito preko Rankovića i Krajačića dao zagrebačkog nadbiskupa po „oslobođenju“ odmah uhitit, i stavit pod istragu zbog tobože suradnje s „okupatorom i domaćim izdajnicima“, a nakon toga je staljinistički režim protunarodne Jugoslavije montirao politički sudski proces na kojemu je nevino optuženi Alojzije Stepinac unatoč pomanjkanju bilo kakvih dokaza i uz pomoć lažnih svjedoka osuđen na dugogodišnju robiju u komunističkom logoru u Lepoglavi gdje je bio sustavno trovan kroz toksične supstancije u hrani koju je pripremala jedna udbašica.

Podsjećam da je glavna osoba na Kaptolu u vezi beatifikacije Alojzija Stepinca, predsjednik povjerenstva, velečasni dr. Juraj Batelja, u nekoliko navrata javno u tisku i pred nadležnim sudom u Republici Hrvatskoj izjavo da je Alojzije Stepinac bio trovan. Naime, nakon nove obdukcije posmrtnih ostataka Alojzija Stepinca, devedesetih godina 20. st., utvrđene su toksične supstancije u kostima pokojnog kardinala što je nešto sa čime počinitelji zločina u olovna vremena komunizma nisu računali da će ikada moći biti utvrđeno, pa su gajili lažnu nadu da njihov zločin nikada neće biti otkriven. Trebalo je ispasti kao da je Uzoriti umro od leukemije, a rak krvi je česta zločudna bolest od koje ljudi umiru, pa nitko ne bi primijetio da hrvatski kardinal nije umro prirodnom smrću. Predostrožnosti radi je jugoslavenska tajna policija prije Stepinčeva sprovoda uklonila dijelove njegovih unutarnjih organa, a među njima srce koje su zlikovci bacili u WC-školjku u zgradi komunističke policije u Zagrebu.

Danas kada netko pita Manolića ima li mirnu savjest u vezi Stepinca, od njega se ne čuje ništa osim da netko drugi navodno laže. Svi lažu samo ne Josip Manolić, ili? Uopće nije isključena mogućnost da čovjek koji je 1945. počinio de facto ratni zločin nad ratnim zarobljenicima, pripadnicima Oružanih snaga NDH, kod Bjelovara (šuma Lug), nema skrupula sudjelovati i u još nečem krupnijem, kao na primjer u ubojstvu javne osobe, poznate i uvažene tada u cijelom slobodoljubivom svijetu, osim naravno u zemljama pod „zaštitom“ Sovjetskog Saveza – tog carstva zla kojemu je Manolić tada služio. Staljin je u to vrijeme izdao zapovijed za obračun s pastirima Rimokatoličke crkve u okupiranim zemljama „socijalizma“, tako i u Hrvatskoj, tako da je osim navedene trojke i njihovog aparatčika glavni odgovorni koji je Stepincu presudio bio masovni zločinac, komunistički diktator i tiranin Josif Visarionovič „Staljin“.

Što je dr. Juraj Batelja točno izjavio? „Juraj Batelja je posvjedočio kako je 1994. toksikološkom analizom kardinalovih kostiju na /institutu/ „Ruđeru Boškoviću“ /u Zagrebu/ nađeno da je bio podvrgnut radijaciji. U Rimu su u kostima nađeni kadmij, krom, arsen i olovo“. Vatikanska kongregacija za kauze svetaca utvrdila je u točki 4. izjave o beatifikaciji kardinala Stepinca iz 1998. godine „da je tijekom izdržavanja zatvorske kazne bio sustavno trovan, što je imalo za posljedicu njegovu preranu smrt.“

Podsjetimo se, predsjednik Hrvatske stranke prava 1861., g. D. Paraga, je protiv Josipa Manolića bio podnio kaznenu prijavu zbog „osnovane sumnje da je poticao stražare na trovanje Stepinca, pomagao im i prikrivao ih“. Dakle, ne radi se o tome da bi Manolić  trovao Stepinca nego o osnovanoj sumnji da je poticao na to gnjusno nedjelo, ali kaznena prijava je odbačena pod sumnjivim okolnostima da je djelo za koje se Manolića teretilo navodno zastarilo, ali zato je ekspresno sazvano ročište na kojemu je Manolić tužio Paragu za klevetu, no, Manolić je parnicu izgubio jer nije uspio dokazati da ga je Paraga oklevetao. Isto tako ne lažem ni ja jer mi laž nije ni sredstvo ni cilj nego mi je cilj istina, a uzor u tome imam u svijetlom liku i djelu Alojzija Stepinca koji „nije bio trska koja se savijala pri prvom povjetarcu“!

Goran Jurišić, voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma

Udruga mladih antifašista – stazama revolucije i boljševizma!

Neodrživa je kritika „Udruge mladih antifašista“ grada Zagreba upućena predsjedniku Socijaldemokratske partije, g. Zoranu Milanoviću, radi njegova najavljenog odavanja počasti hrvatskim žrtvama komunizma u Bleiburgu. Priopćenje „Udruge mladih antifašista“ objavljeno je od svih medija bez ikakve ograde, i nije popraćeno kritičkim komentarom urednika, pa se stječe dojam kao da živimo u Sovjetskom Savezu a ne u Republici Hrvatskoj.

Polaganje zakletve boljševičke „narodne vojske“ ili partizanskog Prvog „proleterskog“ bataljuna u Hrvatskoj 1942.

(Izvor: „HRVATSKA U NOB“, Zagreb, 1986. Urednik (kazneno prijavljeni de facto ratni zločinac) Rade Bulat

Kao prvo, predstavnici udruge koji se nazivaju mladim „antifašistima“ nisu antifašisti nego boljševici, što se vidi iz njihove ideološko-batinaške uloge u prozivanju i etiketiranju svakoga tko nije njihov politički istomišljenik, čak i ako dolazi s ljevice i želi se ponašati u skladu s kulturom demokracije. Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma je antifašistički koji se zalaže za demokratska načela i vladavinu prava. Istraživanje povijesne istine je osnovno demokratsko načelo, pravo i obaveza, poduprto i u rezoluciji Vijeća Europe broj 1481 od 25. siječnja 2006. u Nužnoj međunarodnoj osudi zločina režima komunističke partije!

Dokaz da se kod „Udruge mladih antifašista“ ne radi o antifašističkoj udruzi je i boljševički rječnik kojim se njihovi fanatični mladi predstavnici, ispranih mozgova, služe. Tako u svom priopćenju navode „narodnu vojsku“ protiv koje su „ustaše na bleiburškom polju  namjeravali započeti borbu“.

„Narodna vojska“, koju mladi jugoslavenski orijentirani boljševici spominju, nije bila narodna nego protunarodna, i k tome još komunistička i jugoslavenska vojska, a pošto danas živimo u hrvatskoj a ne u jugoslavenskoj državi, postavlja se pitanje jesu li mladi boljševici nova peta kolona u Hrvatskoj? K tome se postavlja i pitanje karaktera predstavnika boljševičke udruge, pitanje je li svojim istupima i djelovanjem predstavljalju opasnost po ustavni poredak Republike Hrvatske, te se postavlja i pitanje do koje granice nemorala će im demokratsko društvo Republike Hrvatske dozvoliti da marširaju, s obzirom da veličaju totalitarnu jugoslavensku komunističku partiju i njenu partizansku vojsku i tajnu policiju koje su pod sintagmom „Bleiburg i Križni put“ počinile ratne zločine i genocid nad hrvatskim narodom.

Da su predstavnici udruge „UMA“ zaista antifašisti onda bi osudili zločine jugoslavenskog komunizma i zahtijevali bi suđenja partizanskim komunističkim zločincima od kojih najveći osnovano osumnjićeni ratni zločinac u Europi slobodno živi u zagrebačkoj rezidencijalnoj četvrti Tuškanac. Jugoslavenski komunistički režim maršala Tita prouzročio je tri najveće masovne grobnice u Europi nakon WWII (Tezno, Kočevski Rog i Macelj). Vodeći političari i visoki dužnosnici Republike Hrvatske su krivotvorenjem povijesnih činjenica kroz jedno desetljeće „odgojili“ novi naraštaj boljševika i time posadili sjeme zla u hrvatsko društvo, već viđeno uoči i za vrijeme Drugog svjetskog rata i u mirnodopsko vrijeme kada je titoistički režim počinio monstruozne zločine nad hrvatskim narodom, i to po naputku komunističkog ideologa Karla Marxa. Tako zvana „narodna vojska“ koju mladi boljševici spominju, a odnosi se na partizane i Jugslavensku armiju, marširala je pod crvenim stijegom boljševizma i borila se za Oktobarsku revoluciju u Hrvatskoj (vidi fotografiju u prilogu). Ta ista vojska je pod simbolom crvene zvijezde petokrake razorila 1991. Vukovar i ponovo počinila genocid nad hrvatskim narodom!

Na bleiburškom polju se 15. svibnja 1945. nisu našli hrvatski zločinci nego izbjeglički hrvatski narod, a zalagati se za ideal o hrvatskoj državi je kazneno djelo samo u totalitarnim sustavima i diktatorskim režimima kao što su bile tamnice naroda Austro-Ugarska, i „Velika“ Srbija zvana službeno Jugoslavija. Ostaci boljševizma u Hrvatskoj nisu i ne mogu biti antifašistički, te svojim ekstremističkim djelovanjem, ne samo da ugrožavau ustavni poredak RH, nego nanose ljagu hrvatskom narodu i blate Republiku Hrvatsku pred demokratskim svijetom.

Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma

Voditelj

Goran Jurišić