HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

12. siječanj 2009.

POSKUPLJENJE PLINA DAR ONIMA KOJI KRADU I NASTAVAK POLITIKE TUĐE NEĆEMO - SVOJIMA NEDAMO!

Nedavno je političar koji ima ulogu ministra za gospodarstvo lijepo objasnio u medijima da Hrvatska svojom proizvodnjom plina zadovoljava tek oko 60% svojih potreba, a ostatak od 40% osigurava uvozom iz Ruske federacije. Ustvrdio je da je ruski plin poskupio pa stoga mora i plin u Hrvatskoj poskupjeti za kućanstva za oko 20% i da treba postići tržišnu cijenu (nije objasnio što je ta cijena). Neupućeni bi u to možda mogli povjerovati, no to nije tako. Izgleda da je spomenuti ministar vrlo loše informiran ili namjerno (ako zna stanje) ne govori istinu..

Naime ministarstvo kojem je trenutno na čelu svake godine izdaje publikaciju Energija u Hrvatskoj. Tako su u izdanju Energija u Hrvatskoj 2006. Ministarstvo gospodarstva RH, 10. prosinac 2007. koje je potpisao njegov prethodnik (bivši ministar gospodarstva) koji sada ima ulogu ministra obrane, pokazani poprilično drukčiji podaci. Naime u tablici 4.3.1. na 141. stranici spomenute publikacije piše/vidi.ispod teksta/, da je u Hrvatskoj npr. 2006. proizvedeno 2,714 milijardi m3 što je bilo gotovo dovoljno plina za njene potrebe tj. potrošnju od 2,878 milijardi m3, što znači da je svojom proizvodnjom zadovoljeno čak 94,3% potreba za plinom u Hrvatskoj, a ne samo 60% kako tvrdi trenutni ministar. Da još pritom Hrvatska nije izvezla goleme količine umjetnog gnojiva za čiju proizvodnju je potrošen plin (oko 300 milijuna m3 vrlo jeftinog plina čiju cijenu subvencioniraju kućanstva) Hrvatska bi te godine imala plina u suvišku.

Te godine zaista je, prema spomenutoj tablici, uvezeno i 1,127 milijardi m3 (iz Ruske federacije) ali i izvezeno 0,896 milijardi m3 (u Italiju) i to bi možda u otvorenom tržištu bilo u redu da nije nešto drugo u pitanju.

Naime, ono što ne piše u spomenutoj publikaciji Ministarstva gospodarstva je da je plin uvezen 2006. iz Ruske federacije po cijeni od 0,22-0,24 USD/m3, a domaći plin izvažan u Italiju po 0,063-0,08 USD/m3, dakle 3-4 puta jeftinije nego isti takav plin koji su uvezli. Izvezeno je još i oko 0,3 milijarde m3 po 0,09 USD/m3 u proizvedenom umjetnom gnojivu, što je uz spomenuti uvoz - izvoz sjajan posao za one koji su ga ovako ugovorili (više o tome u lit 2.). Nitko ovaj „sjajan“ posao u pravnoj državi Hrvatskoj nije istražio i poduzeo mjere da sankcionira zacijelo vrlo zaštićene počinitelje. Slične „mudrolije“ bile su i u drugim područjima energetike u Hrvatskoj (lit 3.), čak i izvoz nafte i derivata agresoru u tijeku agresije na Hrvatsku (nije li to ratni zločin?) i nikog nije briga za to, a govori se o zaustavljanju korupcije. Važno je samo postići „tržišne“, čitaj, što više cijene energenata.

Onima koji poskupljuju plin i žele postići „tržišne“ cijene plina nije bilo dovoljno što kućanstva u Zagrebu plaćaju plin 0,402 USD/m3 (2,08 kn/m3 po tečaju 5,17 kn za 1 USD od 31.12.2008.) i u odnosu prema kupovnoj moći stanovnika, među najskupljima je u svijetu (lit.1), ili čak 6,39 – 5,03 puta skuplje nego što su „mudraci“ (koji jamaju !?...) ugovorili izvoz našeg plina iz Jadrana u Italiju, pa trebaju od 1. siječnja 2009. plaćati još 20% više nego 2008. Poskupljenje plina je stoga sjajan dar bogatim ugovaračima i poticaj da i nadalje tako nastave, a nema nikakve veze s ruskim plinom.

Vrijedi spomenuti i najnoviju „ideju“ političara za izdvajanje posla s plinom iz tehnološki jedinstvenog procesa istraživanja i proizvodnje nafte i plina, a napose želje za otkupom podzemnog skladišta plina koje su prodajom INA-e prodali Mađarima (jedino se ne mogu dogovoriti o cijeni koju će ponuditi Mađarima). Očito nemaju pojma o istraživanju i proizvodnji nafte i plina, a napose o skladištenju plina (lit. 4.), a ne žele pitati one koji znaju. Valjda je pekmez od bunike u pitanju (kao u šamana u Lici).

Teško je ocijeniti da li je za ovakve „mudre“ odluke - ugovore - postupke u energetici u Hrvatskoj veći uzrok glupost onih koji su ih potpisali ili njihova potreba za novcem koji su im zacijelo dali oni koji od takvih ugovora imaju goleme koristi (stranci).

Javnost je informirana o oduzimanju imovine dilerima droge, što je dobro za zaustavljanje tog zla. Zanimljivo bi bilo znati kada će političari zaista početi bitku s korupcijom, i sa sličnim potezima kao prema dilerima droge, početi prema onima koji su na spomenuti način pristupili „ostvarenju“ energetske neovisnosti Hrvatske (koju političari mogu samo sanjati). Ovo što se događa u energetici opasnije je od droge i mnogo je veći novac u pitanju. Možda je jedini način smanjivanju ovisnosti o uvozu energenata u Hrvatskoj nacionalizacija onog što je u energetici u bescjenje ustupljeno strancima (i domaćim „pregovaračima“). No, da bi se to provelo potrebno je ostvariti mnoge preduvjete, među kojima je zacijelo provođenje slobodnih izbora osoba, a ne tzv. izbora (pola milijuna „birača“ više nego što ima stanovnika lit. 5.) poslušnika koje su već izabrali njihovi partijski šefovi.

Šteta što se spomenuti ministar prije svoje izjave o poskupljenju plina nije posavjetovao sa svojim prethodnikom ili barem pročitao ono što je taj potpisao. Da je spomenuti političar umjesto svojih omjera 60% za domaći plin prema 40% za onaj iz uvoza koji ne „drže vodu“, ocijenio da je za spomenuta ugovaranja poslova u energetici 60% uzrok glupost (bunika?) onih koji su ih potpisali, a 40% njihova pohlepa, ili možda obrnuto, bio bi uvjerljiviji. Ima i drugih načina punjenja državnog proračuna osim postizanja „tržišnih“ cijena energenata.

Literatura:

1. B.Molak: Hajd´mo plinoficirati Hrvatsku, Ekonomija (RIFIN), god. 12, br.4, svibanj 2006. str. 647-672 UDK 338.26

http://www.croatia.ch/zanimljivosti/070202.php

http://www.croinfo.com/3Gospodr/Energetska_politika/06/Hajdmo_Plinoficirati_Hrvatsku.html

2. B.Molak: Neobična matematika u hrvatskoj energetici na primjeru podmorskog energetskog blaga, Stručno-znanstveni skup Matice hrvatske: MORE HRVATSKO BLAGO, Zagreb 23.-25. travnja 2008.

http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=2556&Itemid=128

3. B.Molak: Projekt razaranja energetike u Hrvatskoj (3 x 2 milijarde USD šteta u energetici + nafta i rat)

http://www.croinfo.com/3Gospodr/Energetska_politika/06/Projekt_Razaranja_Energetike.html

http://www.croatia.ch/zanimljivosti/070207.php

4. K.Krizmanić, B.Molak: Neki problemi u izgradnji podzemnih skladišta plina (I dio), Nafta 10 (1977) 621‑627 (II dio), Nafta 3(1978)137‑143

5. Ispitali smo - Ima li ili nema pola milijuna birača "viška" na biračkim popisima u RH?
http://hakave.org/index.php?option=com_content&task=view&id=1487&Itemid=177

Bilješka o autoru http://www.croatia.ch/zanimljivosti/070208.php

Izvor: ENERGIJA U HRVATSKOJ 2006. (ministarstvo gospodarstva) str. 142

http://www.mingorp.hr/UserDocsImages/energija%20u%20hrvatskoj/EUH06_web.pdf

Proizvodnja, potrošnja, uvoz, izvoz plina i saldo skladišta u Hrvatskoj

ISPRAVAK NETOČNIH NAVODA NADRIMINISTRA POLANČECA!

Povodom teksta "Ministarstvo gospodarstva demantira Molaka" koju sam kao vijest HINA-e pročitao u Bussiness.hr, a čini mi se da sam nešto o tome načuo i na TV Nova, moram spomenuti "zaboravljivost" onoga tko je napisao spomenuti uradak. Ministarstvo je navelo samo jedan dio činjenica svoje publikacije, a na druge je "zaboravilo". "Zaboravilo" je navesti količine plina koje su proizvedene na području Hrvatske i količine koje su izvezene. Te podatke svatko može pročitati ako otvori njihovu publikaciju dostupnu na Internetu http://www.mingorp.hr/UserDocsImages/energija%20u%20hrvatskoj/EUH06_web.pdf na koju se i samo poziva. Naime u tablici 4.3.1. na 141. stranici spomenute publikacije piše da je u Hrvatskoj npr. 2006. proizvedeno 2,714 milijardi m3 što je bilo gotovo dovoljno plina za njene potrebe tj. potrošnju od 2,878 milijardi m3, što znači da je svojom proizvodnjom zadovoljeno čak 94,3% , a izvezeno je o,896 milijardi m3. To su također i vrlo lijepo prikazali grafički (proizvodnja, uvoz, izvoz, potrošnja) na stranici 142 iste publikacije. Taj slikoviti grafički prikaz zaista je dobar za prikaz u medijima, a napose na TV.

Što se tiče izvoza našeg plina iz Jadrana Italiji, vrijedi spomenuti da je Italija uložila (odnosi se samo na najveće polje Ivana čije su rezerve plina veće nego od svih ostalih) 166 milijuna dolara (vrijedilo bi usporediti s troškovima za rukomet), a za cijelo vrijeme crpljenja plina za pogon i održavanje tog pogona dok se ne iscrpi sav plin uložit će još 85 milijuna USD. Dakle za 251 milijun USD dobit će 4 milijarde m3 plina iz našeg dijela Jadrana, tj. prema ugovoru taj plin će dobiti po cijeni 0,063 USD po m3. Koga više o tome zanima može o tome pročitati u mojem tekstu "Neobična matematika..."sa MH skupa u prilogu i dostupnom na Internetu na nekoliko adresa.

Šteta što Ministarstvo nije odgovorilo zašto je poskupjelo plin kućanstvima, koja su ga ionako plaćala 5-6 puta skuplje, a ruski plin će nadalje uvoziti vjerojatno po 0,45 USD po m3 ili skplje, što je oko 7 puta skuplje od onog čiji izvoz je ugovoren s Italijom. Spomenute 2006. godine prema podacima Ministarstva izvezeno je više plina (0,895 mijardi m3) nego što su potrošila sva kućanstva u Hrvatskoj (0,652 milijarde m3).

Dr. Branimir Molak, dipl. inž.