HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

02. listopad 2009.

POVAMPIRENI ORJUNAŠ MANDIĆ NA HTV!

U emisiji takozvane Hrvatske televizije, “Nedjeljom u dva“, voditelj Aleksandar Stanković još jednom je pokazao i dokazao u kolikoj mjeri mu je mrsko što je građanin Republike Hrvatske, a ne neke Jugoslavije ili Velike Srbije. To dokazuje brojnim svojim gostima, a ovdje ćemo nabrojati samo one najgore među najgorima:

Josip Manolić (gostovao dva puta u posljednje tri godine, i A. Stanković je srdačno najavio i treće gostovanje ovog udbaškog notornog zločinca i zlotvora), zatim,

Vuk Drašković, notorni ratni zločinac i osnivač srpskih četničkih paravojnih jedinica koje su klale po Hrvatskoj,

Aleksandar Tijanić, nekadašnji Miloševićev ministar propagande,

Vlado Zec (Đapićev pajdaš koji trenutno guli zatvorsku kaznu zbog kriminalnih radnji koje je počinio sa Đapićem, i Sanaderom), i neki drugi kriminalci i ratni i drugi zločinci su posljednjih pet godina bili gosti u Stankovićevoj emisiji, međutim,

građani koji plaćaju TV pretplatu za takvu televiziju, nisu ni zaslužili bolje! Građanke i građani Hrvatske koji nisu bili u stanju ukinuti cenzuru na Hrvatskoj televiziji, na kojoj im nastupaju mnogi zločinci i šovinisti prema Hrvatima, na kraju sami postaju zločinci, a to je posljednja zloglasna emisija „Nedjeljom u dva“ od 27. rujna 2009. pokazala.

Igor Mandić, nekadašnji cenzor iz Vjesnika u doba Račanove koalicije, praktički je cijeli hrvatski politički narod optužio da je zločinački! Taj “pametnjaković“ poput zmije koja sikće, je izlajao, a Aleksandar Stanković podmuklo šutio na njegove laži da je:

Velikosrpska pobuna i agresija iz 1990./1991. bila „građanski rat“, zatim,

da su Hrvati krivi/sukrivci za taj “građanski rat“,

da su Srbi iz Hrvatske 1990. izbačeni iz hrvatskog Ustava, iako su bili “300 godina konstitutivni narod u Hrvatskoj“, i,

da je Frano Tuđman izvršio čišćenje Srba odnosno ponio se prema njima kao nacisti prema Židovima u 3. Reichu, navodno im određujući “gdje im je mjesto“, te

da je Kerumovo mišljenje o Srbima, izrečeno u prethodnoj istoj emisiji, na tragu te politike navodno toga i takvoga duhovnog ozračja iz devedesetih. Pri tome, Igor Mandić je prešutio srpsko etničko čišćenje hrvatskih civila, uništenje hrvatskih gradova od strane tenkova i topova zločinačke bande iz tzv. JNA, velikosrpski genocid u Vukovaru, Škabrnji i drugdje nad Hrvatima, kao i uzroke koji leže u Beogradu.

Pri tome se Igor Mandić rasistički ponio prema dijelu građanstva Republike Hrvatske, nazivajući ih “vlaški dio splitskoga pučanstva“ itd.

Istine radi treba reći slijedeće notorne, povijesne i dokazane činjenice:

Srbi 1990. nisu od strane ondašnjeg predsjednika Republike izbačeni iz hrvatskog Ustava, naprotiv, Tuđmanova vlast dala je hrvatskim Srbima široku kulturnu autonomiju koja je Ustavom navedena i nabrojana što ona znači, te je srpska nacionalna manjina dobila u pravilu više prava nego manjine u svim drugim europskim zemljama, dok je Hrvatima u Srbiji srpska vlast dala kulturnu autonomiju tek nakon pada Miloševićeva režima, a i nakon toga se prava hrvatske nacionalne manjine u Srbiji u pravilu ne poštuju, a u genocidnoj tako zvanoj “Republici Srpskoj“ se prava Hrvata gaze šovinističkim velikosrpskim čizmama, i sprečava povratak etnički očišćenih Hrvata!

Problem za Igora Mandića je taj, što je Franjo Tuđman 1990. povukao jedan od rijetkih svojih ispravnih političkih poteza, naime, srpskoj nacionalnoj manjini u Hrvatskoj s pravom je ukinuo konstitutivni status naroda jer Srbi imaju svoju matičnu zemlju u Republici Srbiji gdje je jedini konstitutivni narod srpski narod, kao u Hrvatskoj, ali tek od 1990. godine hrvatski (politički) narod.

Konstitutivnost je hrvatskim Srbima prvi puta dao Hrvatski sabor u vrijeme protuhrvatske politike saborske većine na čelu s biskupom Josipom Jurajem Strossmayerom. Tada je Otac domovine Ante Starčević posjedio preko noći. Nakon toga je Komunistička partija Hrvatske, pod vodstvom njena ratnog sekretara Andrije Hebranga dala hrvaskim Srbima na komunističkoj skupštini ZAVNOH 1944. konstitutivni status nacije, tako da su nakon Drugog svjetskog rata u ondašnjoj jugoslavenskoj socijalističkoj Hrvatskoj postojala dva ustavotvorna naroda, Hrvati i Srbi, a u Srbiji samo Srbi, u Sloveniji samo Slovenci, u Makedoniji samo Makedonci, u Crnoj Gori samo Crnogorci, jedino u Hrvatskoj Srbi i Hrvati.

Veće izdaje koju su komunisti počinili, i sramote, nije bilo u modernoj hrvatskoj povijesti, izuzev Pavelićevih sramotnih posrtaja, a da bi komunisti potvrdili svoju izdaju i sramotu, partizanski politkomesar Vladimir Bakarić i boljševik Vladimir Nazor (predsjednik komnunističkog Zavnoha), odredili su 27. srpnja kao državni praznik u Hrvatskoj, u spomen i slavlje na četnički i komunistički pokolj hrvatskih civila u ondašnjoj NDH 1941. godine!

Igor Mandić ponavlja priču o “građanskom ratu“ kao papiga ponavlja priču koja se priča u Srbiji, i u Europi među onim čimbenicima koji su 1991. podržavali Miloševićevu velikosrpsku agresiju i politiku etničkog čišćenja hrvatskog stanovništva na okupiranim područjima Republike Hrvatske. Priča o “građanskom ratu“, koju često navodi i Carl Bildt (izvršni tvorac “Zapadnog Balkana“, i zagovaratelja ekonomsko-političkih sankcija protiv Republike Hrvatske još za vrijeme Oluje), služi ovim moralno-posrnulim ljudima da izjednače krivnju za rat između žrtava i agresora!

Što se tiče Srba u Hrvatskoj, oni, a to je znanstveno dokazano, u pravilu nisu u Hrvatskoj posljednjih 300 godina, jer seoba Srba pod srpskim patrijarhom nije išla prema zapadu nego prema sjeveru, prema ondašnjoj ugarskoj Vojvodini. U hrvatske zemlje nisu u 17. st. doselili Srbi nego pravoslavni Vlasi koji nisu bili Srbi nego Vlasi. Srpska pravoslavna crkva nije u hrvatskim zemljama postojala prije 1918. godine, a nakon toga je posrbila pravoslavne Vlahe odnosno Hrvate pravoslavne vjere, ne pitajući ih za mišljenje. Srbi istočno od Drine nisu u pravilu porijeklom Srbi, nego pravoslavni Vlasi. Srpska stranka u Hrvatskoj, u 19. stoljeću, zvana Srpska samostalna stranka (SSS), sve do stvaranja Hrvatsko-srpske koalicije 1905. godine nije prelazila izborni prag jer pravoslavci u hrvatskim zemljama nisu za nju glasovali jer je nisu smatrali svojom strankom, nego srpskom strankom, tako da su hrvatski pravoslavci glasovali ponajviše za Stranku prava dra. Ante Stačrevića, jer su bili domoljubi!

Legendarni i svjetski priznati Hajdukov golman Vladimir Beara, u Jutarnjem listu je ne tako davno posvjedočio da je on Hrvat pravoslavne vjere, i vlaškoga, a ne srpskog podrijetla (toliko na znanje neznalicama).

Međutim, tvrditi za hrvatske građane iz zaleđa Splita i iz Splita da su neodgojeni i neobrazovani primitivni Vlasi, kao što čini Igor Mandić, znači primitivno balkanski kategorizirat dio hrvatskog naroda.

Igor Mandić kaže Stankoviću da želi obnovu Jugoslavije, i državni savez Hrvatske i Srbije. Svoju knjigu predstavlja u Požarevcu. Nema sumnje da će cijela naklada biti rasprodana.

Velikosrpski ideolozi ne trebaju čak ni vlastitu propagandu, imaju Igora Mandića, i slične, imaju svog “Acu“ na Hrvatskoj televiziji, svoju TV u Beogradu mogu slobodno ukinuti jer velikosrpski program ne trebaju više širiti iz Beograda jer ga šire iz Zagreba! A to ovaj narod, toliko nemaran, bolje nije ni zaslužio!

Što se tiče Franje Tuđmana, nije on uništavao hrvatske Srbe, nego Hrvate, i to Hrvate u Bosni i Hercegovini, i Hrvate u Republici Hrvatskoj. U Hrvatskoj je osim Kontraobavještajne službe JNA postojalo nekoliko zločinačkih organizacija koje su uništavale hrvatski narod, a jednom je rukovodio i bivši general JNA i bivši adjutant od šefa KOS-a, generala Ivana Gošnjaka, u Beogradu, Franjo Tuđman.

Nisu Srbi ubili hrvatskog branitelja Antu Paradžika, niti su ubili hrvatskog branitelja i branitelja Bosne i Hercegovine od velikosrpske agresije, Blaža Kraljevića i druge, nego hrvatski jugoslavenski udbaši od Franje Tuđmana su ubijali Hrvate!

Brojnim političkim atentatima, i atentatima na zdravu pamet, i na hrvatski Ustav, Franjo Tuđman uništio je demokratsku pravašku oporbu, uništio je klice demokracije u Hrvatskoj, i pravnu državu. Franjo Tuđman izdao je Vukovar, Hrvate u Bosanskoj posavini, u srednjoj Bosni, u Banjaluci i Bosanskoj krajini, i drugdje, i rehabilitirao zločinački titoizam!

Franjo Tuđman uništio je hrvatsko narodno gospodarstvo, međutim, upravo to sve i odgovara jugonostalgičaru Igoru Mandiću, potrčkalu velikosrpskih ideologa.

Narod koji ima takve “intelektualce“ kakav je Igor Mandić koji vode glavnu riječ – osuđen je na propast!