HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

09. listopad 2009.

HERTA MULLER ANTIPOD STIPI MESIĆU I ŠEKSOVA PODRUMARSKA HRVATSKA!

Po količini proizvedenih neistina, prijetvornosti i bezakonju hrvatsku vlast uistinu je teško dostići a kamoli nadmašiti. Tako smo imali prigodu preživjeti još jedan HDZ-SDP fabrikat, odnosno neopravdani a zapravo izmišljen blagdan državne neovisnosti kada je Šeks pobjegao sa Tuđmanovom glasačkom mašinerijom u Inin podrum i gle vraga, proglasio neovisnu državu.

Ne bi se to možda ni toga dana dogodilo, kada je Šeksovo društvo potvrdilo već ranije usvojene pa odgođene odluke Hrvatskog Sabora od 25. lipnja 1991. godine o državnoj neovisnosti, da dan ranije nije došlo do raketiranja ili samo-miniranja Tuđmanove rezidencije u Banskim dvorima, pa je i njemu, inače paklenom savezniku Slobodana Miloševića, to bio dobar alibi da se iskupi pred hrvatskim braniteljima i narodom za besramni i kapitulantski potez dva tjedna ranije, kada je naredio potpisati sporazum sa JNA o deblokadi svih vojarni u Hrvatskoj i izlasku JNA iz istih pod punom vojnom spremom, kao i radi opravdane sumnje u izdavanje naloga za ubojstvo načelnika ratnog stožera HOS-a Ante Paradžika.

Taj akt veleizdaje trebalo je kompenzirati podrumarskim proglašenjem hrvatske neovisnosti, do koje je Tuđman toliko mario da joj nije niti želio prisustvovati, tobože u strahu od novog zračnog napada na zgradu INE.

Zaista, hrvatska laž nema premca pa su dosjetke i izmišljotine baruna Munchausena blaga vodica prema interpretacijama „usudbenih povjesnica“ bivšeg trećerazrednog provincijalnog advokata i njegove pljesnive sljedbe koja se inercijom i kratkovidnošću vlastitog naroda održava na vlasti, premda joj je mjesto u podzemlju odakle i vuče svoje stvarno i rodno porijeklo.

Koliko ne poštuju volju i opredjeljenje naroda koga navodno predstavljaju, pokazuje i Šeksova promjena Ustava kojoj je svrha da na referendumu o priključenju Hrvatske u EU manjina odluči umjesto većine od ukupnog broja upisanih birača i da se isključi glasovanje hrvatskog iseljeništva.

Nažalost, Hrvati su jedan do tragedije nesolidaran i neorganiziran narod, pa ih ta ukleta sudbina prati valjda još od kletve kralja Zvonimira, kojeg su izdali kao jednog od posljednjih vladara narodne krvi i smaknuvši vlastitog kralja prije 920 godina, postali do danas pijuni u tuđim rukama. Nesolidarnost se očituje i nakon izlaska iz jugookupacije, i to od bitke za Vukovar pa do sindikalnih prosvjeda, od bogatih i moćnih do nezaposlenih i socijalno obespravljenih.

Hrvati su danas postali u vlastitoj domovini tuđinci, jer se ne žele i ne znaju povezati i politički organizirati iza programa vlastitog opstanka i jer niti jedan osviješten narod na svijetu ne bi tolerirao ovakvo političko nasilje i bezakonje koje pustoši zemljom.

U skladu sa tim, doći će vrijeme kada će Hrvati morati osvajati vlastitu zemlju, ukoliko se već nisu pomirili sa sudbinom i pristali da budu iz svoje zemlje potisnuti i nestali.

Upravo je nevjerojatno da zbog političke neorganiziranosti na čelu Hrvatske stoji cijelo desetljeće jedan od najgorih titoističkih kadrova iz šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća, koji se je i nakon kratkotrajnog zatvaranja iza rešetaka 1972. godine vratio u službu doušnika jugoslavenske Udbe i KOS-a sve do ranih devedesetih godina, u vrijeme hrvatskog osamostaljenja. Nakon što je zasjeo na Pantovčak i pogazio jedno od svojih glavnih obećanja da neće stolovati na Pantovčaku, Mesić se je okružio svojim udbo-komunističkim gazdama i rehabilitirao čitav niz komunističkih ubojica i špijuna dodjeljujući im najviša odlikovanja Republike, pa proizlazi da su komunisti svjesno i hotimično isplanirali ukidanje komunističke diktature i uvođenje višestranačja u Hrvatsku.

Oni su nažalost protiv svoje volje bili zatečeni izvještajima o skorom padu komunizma i raspadu Jugoslavije, pa su se kao štakori i hijene prvi pripremili na iskakanje sa broda koji tone te pripremili svoje koljače, takozvane komunističke disidente poput Tuđmana kao njihovu zamjenu za vlast Saveza komunista.

Prigodom dodjele Nobelove nagrade za književnost rumunjskoj Njemici Herti Muller u cijelom svijetu se naglašava da je njen konačni razlaz sa diktaturom Ceausescua i odlazak u emigraciju bio uvjetovan njezinim odbijanjem suradnje sa Securitateom koji je od nje tražio da bude doušnica o svojim kolegama.

Sigurno je i to jedan od razloga da joj je Nobelov komitet dodijelio ovo najviše svjetsko priznanje za književnost jednako kao što ga je uskratio Milošu Kunderi, planetarno poznatom češkom piscu, za kojeg je otkriveno da je svojim doušničkim radom za tajnu policiju poslao na robiju i u smrt jednog svog poznanika.

Dakle, sadašnji hrvatski predsjednik, uzimajući u obzir kriterije Nobelovog komiteta, nikada ne bi mogao pretendirati na Nobelovu nagradu za mir, jer se doušnici ne nagrađuju, već raskrinkavaju i izlažu javnoj osudi društva i čovječanstva kao nositelji zla i nečovještva.