HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

20. studeni 2009.

JUGO-KOMUNISTIČKA“SUTJESKA“NA 20.OBLJETNICU PADA BERLINSKOG ZIDA

Povod otvorenom pismu je članak, inače relativno neobjektivnoga kazališnoga kritičara i novinara Jutarnjeg lista, g. Branimira Pofuka, objavljen u Jutarnjem listu od 20. 11. 2009. u članku pod naslovom “Partizani i Vukovarci za HTV su neprijatelji“. Taj je članak prelio čašu dugogodišnjeg ponižavanja čitateljstva Jutarnjeg lista i hrvatske javnosti od strane vodećih kolumnista i novinara Jutarnjeg lista koji na suptilan način rehabilitiraju totalitarni komunizam, relativiziraju jugo-komunističke zločine, prenose falsificiranu histioriografiju od nekih dvorskih povjesničara, i time nanose ljagu liberalnoj demokraciji i demokraciji općenito, te koče demokratski razvoj Republike Hrvatske!

Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma je otvorenim pismom od 10. studenog 2009. pod naslovom

JUGO-KOMUNISTIČKA 'SUTJESKA' NA 20. OBLJETNICU PADA KOMUNISTIČKOG BERLINSKOG ZIDA /vidi tekst ispod članka/

... reagirao na skandal na Hrvatskoj televiziji, čiji istaknuti novinari svojim nedavnim prosvjedom protiv cenzure potvrđuju našu tvrdnju o postojanju cenzure.

Navedeno priopćenje, koje smo poslali i u Jutarnji list, kao i Hrvatskoj televiziji, na pr. uredniku i voditelju emisije “Nedjeljom u dva“, Aleksandru Stankoviću, bilo je u mas-medijima prešućeno odnosno cenzurirano, ali je ipak dospjelo do odgovornih na Hrvatskoj televiziji koji su nakon toga ukinuli ili suspendirali odluku o emitiranju ciklusa filmova koje je netko pretenciozno nazvao “antifašističkim“, iako se radi o tzv. partizanskim filmovima koji su komunistički, a ne antifašistički ili demokratski, i to u vrijeme svečane proslave pada Berlinskog zida, simbola rušenja komunizma u Europi! I taman kada je jedna velika nepravda ispravljena da je na 20. obljetnicu pada komunističkog Berlinskog zida emitiran jedan jugoslavenski komunistički film, u kojemu glumi srpski glumac Bata Živojinović koji je za vrijeme velikosrpske agresije na Hrvatsku (1991. – 1991.) podržavao Miloševićev režim, zbog čega hrvatski glumac iz spornoga filma, pokojni Boris Dvornik, godinama s njim nije htio razgovarat, javlja se reakcija iz liberalnog Jutarnjeg lista u korist emitiranja ciklusa komunističkih filmova pod krinkom emitiranja anti-fašističkih filmova.

Po kritici g. Pofuka ispada da je HTV rasadnik anti-partizanske propagande, što bi bilo smiješno da nije tragično. Upravo pojedini voditelji različitih emisija i novinari Hrvatske televizije prednjače u uzdizanju diktatora i bivšeg doušnika sovjetske tajne službe NKVD, “Valtera“, poznat u povijesti kao “Tito“, i u krivom svjetlu prikazuju činjenice iz Drugog svjetskog rata odnosno partizanske borbe.

Tko je 21. 11. 2009. gledao na Hrvatskoj televiziji emisiju novinarke Mirjane Rakić, “Reporteri bez granica“, i prilog o talibanskoj borbi u Afganistanu i Pakistanu (u dolini Svat), i ima barem informativno znanje o hrvatskoj povijesti, zna da je partizanska borba u Drugom svjetskom ratu vrlo slična ako ne i identična sa talibanskom borbom, te ne treba valjda naglašavati da je i jedna i druga borba bila nečasna, i nanijela ljagu čovječanstvu! Pored toga nužno je naglasiti da je gospođa Rakić jedna od rijetkih TV-novinara koja je u svojoj emisiji ove godine posvetila ciklus emitiranja emisija sa sadržajem o padu totalitarnog komunizma, i time pridonijela prosvjećivanju širih slojeva stanovništva.

Jugoslavenski partizani ponašali su se u Drugom svjetskom ratu i poraću kao divljaci, kao barbari, i svojim su sustavnim anti-demokratskim i anti-humanističkim postupcima nanijeli ljagu političkoj ljevici i anti-fašističkoj borbi!

Partizani pod vodstvom crvenog “firera“ Josipa Broza – Tita raspalili su 22. lipnja 1941. građanski rat, digli, na poziv terorističke Komunističke internacionale (Kominterna), oružani ustanak radi obrane totalitarnog Sovjetskog Saveza i krvavog staljinističkog režima, raspalili građanski rat u kojemu je stradalo na desetke tisuća nedužnih civila, trovali su bunare, postavljali bombe pod putničke vlakove (kao Al –Kaida na glavnom kolodvoru u Madridu, 2003.), mučili i ubijali ratne zarobljenike i zarobljavali i maltretirali civile, uništavali općenito infrastrukturu na području Hrvatske i šire, protivno međunarodnom pravu o ratovanju presvlačili se u vojničke odore suprotne zaraćene strane, i ponašali se kao banda sijući teror i smrt! To su dokazane povijesne činjenice oko kojih nema rasprave, pogađanja i kompromisa!

Partizanski pokret bio je vođen od Centralnog komiteta Komunističke partije Hrvatske (CK KPH), dakle, od jedne anti-demokratske i totalitarne organizacije, pod monitoringom politbiroa CK KPJ (ratni partizanski Vrhovni štab), i uz instrukcije Kominterne iz Moskve, i taj je pokret, vođen, dakle, od komunisitičkog pokreta, bio antifašistički samo u partizanskoj agitacijskoj propagandi, ali ne i u stvarnosti, kao i u vrijeme kada komunisti i fašisti nisu više bili u ugovornome savezništvu kao od 23. kolovoza 1939. do 22. lipnja 1941. Svoje pravo, komunističko lice je partizanski pokret pokazao eliminacijom svih istinskih anti-fašističkih čimbenika poput demokrata iz Hrvatske seljačke stranke, primjerice, kao i ubojstvom preko 600 svećenika, redovnica i redovnika anti-fašističke Svete Katoličke Crkve u Hrvatskoj, i likvidacijom jednog umirovljenog biskupa, mons. Josipa Carevića, a poslije rata i političkim ubojstvom Zagrebačkog nadbiskupa dr. Alojzija kardinala Stepinca.

Članak B. Pofuka na otvoreni način izjednačava borbu hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata (rata za hrvatsku nezavisnost) sa borbom partizana iz Drugog svjetskog rata, iako su obje borbe vođene sa potpuno različitim ciljevima: cilj hrvatskih branitelja je bila obrana Republike Hrvatske od velikosrpske agresije i okupacije, a cilj partizanske borbe je bio obnova Jugoslavije, i izvođenje Oktobarske revolucije, znana na području Hrvatske kao Socijalistička revolucija, i instalacija totalitarnog anti-demokratskog komunizma. Također, u Domovinskom ratu su počinjeni pojedinačni zločini od kojih je dio ovih nečasnih radnji bio klasični kriminal, u okolnostima velikosrpskog etničkog čišćenja, agresije i okuapcije, dok su u protunarodnoj, u partizanskoj agitacijskoj propagandi tako zvanoj Narodnooslobodilačkoj borbi (NOB) izvršeni sustavno organizirani planski, unaprijed pripremljeni zločini nad širokim narodnim masama, po uzoru na Oktobarsku revoluciju u kojoj su vodeći boljševici pod znakom crvene zvijezde petokrake i srpa i čekića, zacrtali da od 100 milijuna Rusa mora biti ubijeno njih 10 milijuna kako bi ostali dio naroda prihvatio komunizam. (Kako je bilo zacrtano, tako je bilo i izvršeno.)

B. Pofuk bez ikakve ograde i dokaza naziva partizansku borbu “narodnooslobodilačkom“, iako povijesne činjenice ukazuju na to da je partizanska borba bila protunarodna, posebno protiv hrvatskog naroda, ali i protiv slovenskog naroda, primjerice, jer tko pobije 20 tisuća slovenskih civila, kao na pr. slovenski partizani iz lažne “Osvobodilne fronte“, taj predstavlja protunarodni element, i vrijedan je prezira svake vrste! Partizani su ubijali narod isto kao što ga ubijaju talibani. Partizani su zatirali slobodu isto kao što je zatiru i talibani. Hrvatski branitelji su se u Domovinskom ratu borili za slobodu, i za narod, i Hrvatska vojska je narodna vojska za razliku od Jugoslavenske armije čije su jedinice masovno likvidirale hrvatski narod u Tezenskoj šumi nad protutenkovskim rovom, u Maclju, na Kočevskom rogu, u poraću, ali i u Potkozarju, primjerice, za vrijeme Drugog svjetskog rata kada su partizani u svibnju i lipnju 1942. nad četiri jame zaklali i likvidirali nekoliko stotina zarobljenih civila! Takvih primjera partizanskih ratnih zločina od 22. lipnja 1941. do 8. svibnja 1945. i poslije u poraću ima bezbroj, tako da je neumjesno izjednačavati partizansku borbu sa borbom hrvatskih branitelja jer partizani nisu bili hrvatski branitelji nego jugoslavenski branitelji, branili su jednu stranu državu (SSSR), i gdje god su partizani prošli, tamo trava više nije rasla! Kad su partizani ušli u nebranjeni otvoreni grad Zagreb, 8. svibnja 1945. godine, to je bilo kao da su došli Mongoli.

Na jedno novinarsko izvješće o komunističkim zločinima u Jutarnjem listu dolazi najmanje 10 članaka kojima se takvo izvješće u kolumnama relativizira, i čak, mimo zdrave pameti, poziva hrvatske vlasti i društvo da se Tita uzme kao brand za Hrvatsku, i to nakon što je slovensko državno povjerenstvo za istraživanje prikrivenih grobišta otvorilo novu Titovu jamu u Hudoj Jami sa nekoliko stotina i tisuća hrvatskih žrtava komunizma, brutalno likvidiranih, i potom zabetoniranih i skrivenih od očiju svjetske javnosti. I onda neka netko kaže da u Hrvatskoj od doba pada Berlinskog zida nije na djelu neokomunizam!?

Honeckerovi “drugovi“ su komunistički Berlinski zid, kojim su građanima “države radnika i seljaka“ (DDR) priječili odlazak na slobodu, u svojoj propagandi nazvali “Antifašistički zaštitni zid“ (Antifaschistischer Schutzwall) kontra demokracije i pravnoga poretka Zapadne, Savezne Republike Njemačke. Na isti način su Titovi “mitisekunemo drugovi“ nazvali svoju partizansku borbu “antifašističkom“ i “narodnooslobodilačkom“, iako narod nije oslobođen 1945. nego tek padom Berlinskog zida, i slomom totalitarne Titove Jugoslavije sa svojim brojnim logorima i GULag-om na Golom otoku i tisućama političkih zatvorenika savjesti!

Jutarnji list je obranom Tita nadmašio čak i partizansku agitacijsku propagandu u Novom listu, te oba lista odbacuju demokratsko načelo “pro et contra“, da se čuje i druga strana, što je bila uobičajna demokratska metoda pokojnog glavnog urednika Veljka Vičevića, ali ne i današnje garniture Novog lista.

Na kraju samo informacije radi, Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma je “barba Luki“ odnosno u Hrvatski sabor poslao 22. listopada 2009. prijedlog o brisanju relikta Oktobarske revolucije, zvan ZAVNOH, iz hrvatskog Ustava jer jedno anti-demokratsko i anti-europsko tijelo nema što tražiti u jednom demokratskom Ustavu u Europi!

Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma

Goran Jurišić, Zagreb.

HTV-OVA KOMUNISTIČKA PROPAGANDA UMJESTO ISTINE O TITOIZMU

Na tragu rezolucije Parlamentarne skupštine Vijeća Europe broj 1481 od 25. 6. 2006. o osudi zločina totalitarnih režima komunističke partije, i Odluke Hrvatskog sabora iz 2006. o osudi komunističkih zločina na području Hrvatske od 1945. do 1990., uredništvo 2. programa Hrvatske televizije (HRT2) je hrvatsku javnost na 20. obljetnicu pada komunističkog Berlinskog zida od 09. 11. 1989., i uoči 18. obljetnice pada hrvatskoga herojskoga grada Vukovara pod okupaciju komunističke JNA i velikosrpske četničke soldatske, od 18. 11. 1991., “počastilo“ 10. 11. 2009., jugoslavenskim komunističkim tzv. partizanskim filmom “Sutjeska“, pod obrazloženjem emitiranja ciklusa „antifašističkih filmova“.

Za razliku od današnjega vodstva udruge partizanskih ratnih veterana i nekih vladajućih političara i predstavnika pol. stranaka u RH, ondašnji su režiseri i scenaristi filma “Sutjeska“ bili iskreni, i prikazali stvarno stanje stvari, naime, da su se partizani borili:

a) za SSSR (u filmu “Sutjeska“ partizani nose crvenu zastavu Sovjetskog Saveza), i

b) za (obnovu) Jugoslavije (što se u filmu prikazuje kroz dijaloge), i

c) za komunizam i (Oktobarsku) revoluciju (partizani na oznakama vojničkih kapa nose crvenu zvijezdu petokraku sa srpom i čekiće, simbolom boljševizma, ali ne i antifašizma, te se kroz dijalog daje na zannje da su partizani - komunisti.

Udruga SAB (bivši komunistički revolucionarni SUBNOR), uvjerava hrvatsku javnost da su se hrvatski partizani u Drugom svjetskom ratu navodno borili za Hrvatsku, i da su i oni, kao i hrvatski branitelji iz Domovinskog rata (1991. – 1995.) stvorili Republiku Hrvatsku.

Iako je tendencija filma “Sutjeska“ da se partizanska borba (protunarodni NOB) prikazuje u stilu nekog starogrčkoga epa o borbi dobra protiv zla, film ne skriva komunistički i jugoslavenski karakter, naprotiv ondašnji scenaristi i režiseri filma, pod monitoringom i cenzurom Saveza komunista Jugoslavije, bili su ponosni na svoju komunističku revoluciju i borbu u Drugom svjetskom ratu na bosansko-hercegovačkom području Nezavisne Države Hrvatske, i Crne Gore. Glavni glumac u filmu, svjetski poznati i cijenjeni glumac Richard Burton, u knjizi Pere Simića, “Tito – fenomen stoljeća“, ne skriva prijezir prema liku kojega je glumio, navodeći za Tita da je „dobar glumac“. Stručnjak za glumu, Richard Burton, znao je o čemu govori.

Da nije 9. 11. 2009. bilo otkrivanja prvoga anti-komunističkoga spomenika u Zagrebu, primjerka dijela srušenoga Berlinskoga zida (ispred njemačkoga veleposlanstva i Goethe-Instituta, u Vukovarskoj aveniji), kojega je otkrio bivši komunist, predsjednik Republike Hrvatske, Stjepan Mesić, hrvatska javnost gotovo ne bi znala da se obljetnica pada Berlinskoga zida svečano i srdačno obilježava u zemljama demokratskoga svijeta, osim u Republici Hrvatskoj, čiji glavni medij, HRT, svoj doprinos tome daje u isto vrijeme emitiranjem ciklusa komunističkih filmova - na tragu duhovnoga ozračja i vladajuće politike u Republici Hrvatskoj.

U pravu su svi oni koji tvrde da od pada Berlinskog zida i sloma Titove Jugoslavije u Republici Hrvatskoj od 1990. do danas vladaju bivši komunisti, kripto-komunisti, titoisti, da je nacionalna pomirba bila farsa, i da je priča o demokraciji i pravnoj državi priča za malu djecu. Republiku Hrvatsku od 1990. do danas neprekinuto vode bivši komunisti, koji vode glavnu riječ i u medijima, kao što je pokazao primjer gostovanja jednoga od čelnika komunističke Udbe bivše Jugoslavije u emisiji 1. programa Hrvatske televizije, Otvoreno, na temu obljetnice pada Berlinskog zida. U demokratskim zemljama, inače, u TV-emisijama govore žrtve komunizma, i borci za građanska i ljudska prava iz doba totalitarnog komunizma, ali takvi su u Republici Hrvatskoj de facto politički nepodobni. Naša politička i medijska elita svaki dan u svakom pogledu sve više dokazuje da nismo demokratska zemlja, čak nismo u tranziciji u demokraciju nego smo kao ljudi, željni demokracije i pravnoga poretka, samo pijuni onih koji su kao bivši komunisti obukli nacionalno odijelo i između sebe podijelili hrvatsko narodno gospodarstvo, sinekure i položaje u hrvatskoj državi koju su u velikosrpskoj agresiji svojim životima obranili hrvatski branitelji, dragovoljci i bojovnici za slobodu i nezavisnost Hrvatske.