HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

26. studeni 2009.

MESIĆEVI NASLJEDNICI SLJEDBENICI SU KULTA LAŽI I PRIJEVARE!

Jedan bivši predsjednički kandidat, i blefer, odabran je od njemačke diplomacije da otkrije prvi anti-komunistički spomenik u Zagrebu, dio komunističkog Berlinskog zida koji je njemački narod poklonio hrvatskom narodu kao podsjetnik borbe za slobodu, kad je narod u velikom logoru zvanom DDR u jedan glas zborio uoči 9. studenog 1989. godine:

“Mi smo narod!“

Iako su na svečanosti u Berlinu, povodom 20. obljetnice pada Berlinskog zida, 9. 11. 2009. nastupale osobe koje su zaslužne za rušenje zida, odnosno komunizma, Lech Walesa, primjerice, i brojni borci za ljudska prava iz doba komunizma, disidenti i žrtve komunizma općenito, uključujući obične građane, politički nepodobni pod vladavinom crvene zvijezde petokrake i srpa i čekića (simbola boljševika), njemačka diplomacija je kao osobu od “ugleda“ koja treba otkriti anti-komunistički spomenik pred njemačkim veleposlanstvom u Zagrebu, i Goethe-institutu u Vukovarskoj ulici, pozvala rehabilitatora masovnog zločinca Tita i komunističke Jugoslavije, predsjednika Republike Hrvatske, Stjepana Mesića, da on bude taj, koji zna poput papagaja ponavljati kako je on bio politički nepodoban u bivšoj Jugoslaviji, da je čak godinu dana bio u zatvoru kao politički zatvorenik, da je rušio Jugoslaviju, o čemu je napisao i knjigu (koju su mu drugi pisali jer on to ne zna, ili bolje rečeno, lijen je za to i bolje mu ide ispijanje turskih kava) i koji je navodno pravi demokrat i zastupnik pravnog poretka.

Pri tome Nijemci “zaboravljaju“ da je predsjednik Mesić izjavio da se komunističkim zločincima “ne smije suditi!“ Kako bi bolje zvučalo, naglasio je da se “antifašistima“ ne smije suditi, a pod antifašistima razumije svoje komunističke drugove i zločince koje autoritetom, ovlastima i utjecajem šefa države štiti od kaznenog progona od strane Državnog odvjetništva Republike Hrvatske jer DORH ne podiže optužnice protiv Titovih egzekutora, krvnika i partizanskih zločinaca ako nema mig sa Pantovčaka, i/ili Banskih dvora. Rođeni otac od Glavnog državnog odvjetnika je nekadašnji partizan, “ilegalac“ sa Biokova gdje je jedan partizanski odred u Drugom svjetskom ratu punio jame s hrvatskim žrtvama komunizma na toj hrvatskoj planini iznad Makarske rivijere.

Može se ustvrditi da se zločinačka organizacija u Republici Hrvatskoj u posljednjih 10 godina okupljala oko Stjepana Mesića, kojemu je mafija financirala i predsjedničku kampanju, a da to ne bi tako ispalo u percepciji javnosti koja brzo zaboravlja što je bilo jučer, Mesić, lukav kao njegov uzor – hohštapler Tito - licemjerno proziva aktualne predsjedničke kandidate da objave tko im sve financira njihove kampanje, a isti licemjerno šute o Mesićevim financijerima, kao da nastupaju bez mozga.

Oni koji još imaju mozga u glavi u ovoj opljačkanoj i izdanoj zemlji znaju koliko je bilo mukotrpno i koliki su trud novinari ulagali da bi se saznalo tko je to zapravo financirao Mesićevu kampanju.

Nijemci su “zaboravili“ da je Mesić ona nevidljiva ruka koja štiti teroriste Josipa Perkovića i Zdravka Mustača, komunističke egzekutore koje njemačko savezno državno odvjetništvo traži putem tjeralice Interpola zbog sudjelovanja u jugoslavenskom državnom terorizmu. Međutim, očito netko u Njemačkoj potkopava njemačku pravnu državu koja se na taj način balkanizira, pozivanjem Mesića u službeni i oproštajni posjet kod predsjednika Savezne Republike Njemačke, Köhlera, koji važi kao moralna vertikala u njemačkoj politici. Doduše, ne zna se što se razgovaralo iza zatvorenih vrata, ali što je previše, previše je, prevršilo je svaku mjeru diplomatskog ponašanja od strane onih na Zapadu koji tvrde da imaju pravni poredak. Je li njemačkoj vladi jasno u kojoj mjeri je Mesić kršio ljudska prava u Republici Hrvatskoj otkad je predsjednik Republike Hrvatske, i na koje je sve načine potkopavao pravni poredak? Mesić je čak jedini predsjednik od svih predsjednika u Europi koji je osuđen za klevetu, doduše nepravomoćno, ali je nepravomoćno osuđen!

Predsjednički kandidat Dragan Primorac? Ako je nekima bio enigma, otkad je nastupio na predizbornom skupu koji je za njega organizirao Daniel Srb, instalirani nasljednik Đapićeva kontinuiteta u otetoj Hrvatskoj stranci prava, onda od tada svatko zna da je Primorac parazit i blefer! Blebeće o pravnoj državi, kako će on ovo ili ono učinit u borbi protiv korupcije, a dozvoljava si da mu predizborni nastup organiziraju ljudi koji štite političku korupciju u Hrvatskoj! Naime, bivši Tuđmanov agent i suradnik KOS-a JNA u otetoj Hrvatskoj stranci prava i na njeno čelo postavljen po milosti i volji Franje Tuđmana, Anto Đapić, odnedavno “počasni predsjednik HSP-a“, nalazi se i dan-danas pod istragom Uskoka, radi sumnje u korupciju. Samo taj detalj bi nekom istinskom privrženiku pravnoga poretka bio dovoljan da u velikom luku zaobilazi Đapićevu sljedbu, ali ne i Draganu Primorcu koji gostuje kod onih koji su uzurpirali Hrvatsku stranku prava! Pametnim biračima to bi bilo dovoljno da Primorca kazne!

O drugim kandidatima također nema naznaka da su oni za koje se predstavljaju, jer, imaju problema s istinom, a ako u nekim prilikama ne lažu, onda prešućuju, što je također, čak i perfidan, oblik laži. Na primjer kad se pozivaju na to da je Franjo Tuđman stvorio hrvatsku državu, prešućuju “Optužnicu Vukovara“ i moralnu ubitačnu kritiku Siniše Glavaševića o Franji Tuđmanu i njegovim bleferima, kukavicama i izdajnicima!

Onda imamo Vesnu Pusić, kandidatkinju krupnog kapitala, neoliberalizma i jugo-nostalgičarstva. Stranka joj je, usput rečeno, izbačena iz Liberalne internacionale jer gospođa, da ne kažemo “drugarica“, počne zamuckivatI kadA se spomenu komunistički zločini, dok se u Liberalnoj internacionali uredno osuđuje totalitarni komunizam koji je postojao i pod Pusićkinim uzorom Josipom Brozom – Titom.

Milan Bandić? Nema potrebe da iza njegova imena i prezime stoji upitnik, jer sve je jasno u vezi njega, bivši je komunist, današnji oportunist, karijerist i blefer koji je kreditima zadužio Zagreb, te sada želi tako i Hrvatskoj na postojeći enormni dug natovariti i svoj, u ne daj Bože petogodišnjem predsjedničkom mandatu. Uz to ima preko 40 kaznenih prijava koje su protiv njega podnijete, ali, kao što ovaj hercegovački komunist zna reći – nek' pravna država radi svoj posao. Zaista, ako DORH radi svoj posao kao do sada, biti će još 400 kaznenih prijava protiv osnovano osumnjičenog Milana, ali na kraju će samo ispast da se tresu brda, i rodi se miš.

Ivo Josipović? Salonski titoist, šminker, blefer, ušao u komunističku partiju 1980. godine da bi ojačao represivni i zločinački ideološki profil Saveza komunista pod parolom „Poslije Tita, Tito. Nastavak kontinuiteta Stipe Mesića, kako ideološki, tako i politički. Drugim riječima – laku noć Hrvatska!

Andrija Hebrang? Izgubljen u prostoru i vremenu. Kaže da lustracija bivših komunista nije potrebna. Pametnome dosta! Kada je bio na vlasti, a i sada je na vlasti, šutio je o svemu što je bitno za Hrvatsku, i mlati praznu slamu, čak malo laže, odnosno ponekad ne govori istinu, kako jednom reče. Nije znao odgovore na pitanja HTV-a na razini prosječnog učenika osnovne i srednje škole u Hrvatskoj.

Nadan Vidošević? Blefer krupnog kapitala, političar koji zna kako se kao političar može zaraditi veliki novac. Potiče iz jugokomunističkog i partizansko-udbaškog miljea. Političari na Zapadu mogu mu zavidjeti, jer njihova su bogatstva mizerna u odnosu na predsjednika Hrvatske gospodarske komore, koji je sumnjivo stečena bogatstva prepisao nad ženu, djecu itd., i čija je gospodarska komora bez gospodarstva jer su bivši komunisti, kao marionete Zapada, uništili hrvatsko narodno gospodarstvo, učinivši ga nepostojećim, za račun krupnog kapitala sa Zapada.

Josip Jurčević, kažu, ne potječe iz miljea drugih predsjedničkih kandidata, nije bio na vlasti, kritizira komunističke zločine u svojim knjigama, ali u onoj mjeri u kojoj to odgovara vlastima (makar bi vladajući bivši komunisti htjeli da se o komunističkim zločinima uopće ne govori), ali kada je u pitanju Franjo Tuđman i komunisti iz devedesetih, a i oni su počinili zločine (sjetimo se samo zločina nad Antom Paradžikom, Blažom Kraljevićem i drugim žrtvama Tuđmanova kripto-komunističkog autoritarnog sustava, savezništvo sa Miloševićem u miru i ratu protiv BIH), onda je Josip Jurčević manji od makova zrna! Drugim riječima, i on nije za pravnu državu, iako tvrdi suprotno.

Mnogi se pozivaju na Boga, ali u stvarnosti su samo loši ili dobri glumci. Nažalost, Hrvatska je svoju priliku za konsolidaciju propustila u drugoj polovici devedesetih kada je bilo krajnje vrijeme za spas nacije. Baba s kolačima je odavno prošla, samo što to oni koji cijelo vrijeme sudjeluju u sustavu kulta laži, parlamentarna opozicija ili izvanparlamentarna oporba odnosno disidenti Sanaderovog HDZ-a, stvaratelji kulta Franje Tuđmana, i Tita, umišljeni kakvi jesu, uopće ne vide već kao lude misle da su oni spasitelji.

Desnica u Hrvatskoj nema niti jednog svog predsjedničkog konzervativnog kandidata političkog desnog centra jer je anti-komunistička demokratska desnica likvidirana još devedesetih godina od strane režima Franje Tuđmana. Od tada je ekstremna ljevica podijelila položaje na političkom spektru, tako da ljevica zauzima prostor ljevice i desnice, ljevica je i jedno i drugo, po specijalnom receptu Manolića, Tuđmana, Šeksa i sličnih drugih oportunista.

Onaj tko misli da je Miroslav Tuđman kandidat desnice, živi u oblacima. Uostalom, njega nije potrebno komentirati, sve je pokazao kad je bio u kabinetu svojeg oca krvnika na vlasti.

Quo vadis Croatia? U komunistički “antifašizam“ ili udbaški crveni fašizam pod okriljem Europe – to je ono što Hrvatsku neminovno čeka ako se narod ne trgne i s vlasti definitivno zbaci jaram! Da ne bi bilo zabune - na predsjedničkim izborima samo će jedan jaram biti zamijenjen drugim jarmom! Da ne zaboravimo – mi smo (još uvijek) narod!