HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

27. studeni 2009.

IZOPAČENA VLADAVINA!

SVIM ISLAMSKIM VJERNICIMA U HRVATSKOJ, BOSNI HERCEGOVINI I ŠIROM SVIJETA ŽELIMO SRETAN KURBAN BAJARAM DA GA PROVEDU U MIRU, TOLERANCIJI I MEĐUSOBNOM RAZUMIJEVANJU!

“ Kod nas ne staja dobitnik golom sabljom narodu za vratom, nego pored naroda plemenita, hrabra, velika, jaka staja ništetna kukavica“.

Ante Starčević

U ovih par Starčevićevih riječi sadržani su razlozi stoljetnih sužanjstva, nesreća i ropstva hrvatskog naroda.

Naša povijest je slika, kako se jedan narod muči da opstoji samostalan i nezavisan na svom povijesnom području.

Kako se muči da živi potpunim idejnim životom u svim svojim temeljnim čimbenicima.

U tom i takvom svom življenju on je bio i jest tolerantan ali nikada tup i mrtav.

On nikada nije bio onaj čimbenik koji je tražio politički oportunizam, nego su to bili oni čimbenici koji su sebe smatrali intelektualcima ili političarima, jučer kao i danas.

No za razliku od njih narod je uvijek pokazivao, a i danas pokazuje, najveću pripravnost da sudjeluje u politici najhrabrijih zahtjeva.

Nikada nije pokazivao naklonost za bilo kakve političke, socijalne, ekonomske ili druge totalitarističke orijentacije.

Te orijentacije u svojim osjećajima nosila je, i nosi, većina njegove inteligencije.

Takve osjećaje nosi u sebi jer je ropskog karaktera a kao takvoj diktatura joj je prirodno stanje koje njenom ropskom duhu kao takva odgovara.

U narodu vladaju osjećaji i ideje koje traže od političkih stranaka i političkih ljudi što temeljitije formulacije, te provođenje u život onako kako to odgovara prirodi pojedine ideje.

U narodnim osjećajima leži ideja odlučnosti i pripravnosti slijediti i postavljati političke i druge zahtjeve kako to narodu pripada, te je prema tome sva politika protivna i suprotna tome kriva politika.

U svojim osjećajima nosio je i bio na liniji hrvatske državne ideje.

Vođen tom idejom krenuo je u rat za svoju državu i stvorio je tu državu.

Ali on danas u toj državi nema pravedno izgrađene zakone unutrašnjeg života koji bi mu omogućili slobodu, slobodan, sretan i dostojanstven život.

Od onih koji su na vlasti doživljava teror i nasilje, a ne zadovoljavanje svojih političkih i ekonomskih težnji.

Izostala je priželjkivana i očekivana sloboda.

Umjesto nje ostvarili smo diktaturu i pritisak vlastite oligarhije, koja nas vodi u zaostalost.

Ta oligarhija, to su oni zaostaci iz prošlih vremena koji nas idejno i ekonomski siromaše i cementiraju u tragediji očajavanja.

Sebi uzimaju za pravo zaslugu za čin “oslobođenja“ pa se i ponašaju kao osloboditelji: “ Mi smo ti koji imaju zaslugu i koji su vas oslobodili, pa imamo pravo za svoju žrtvu to i naplatiti“.

A mi im nikako da stignemo otplatiti sve te njihove žrtve.

Prvo smo privatizacijom platili “oslobođenje“, pa smo plaćali “sigurnost zajednice“, pa nagrade onima koji su nas čuvali, a dug je to veći, što se dulje plaća.

Prestat će se plaćati tek onda kada uzurpatori izgube vlast.

Vlast će izgubiti jer su pali u zabludu da su vječni i nepromjenjivi, te prema tome ne računaju da bi mogli nestati pred narodnim pritiskom mržnje na njihovo nasilje.

A nasilje jest kad se vlada na štetu naroda i njegovih interesa, kad se vlada bez suglasnost naroda i kad vladavina ne počiva na suglasnosti građana.

Vlada se tako da se i narodu i pojedincu odriče pravo slobodnog i djelotvornog sudjelovanja u političkom odlučivanju, čemu je najočitiji primjer arbitražni sporazum sa Slovenijom.

Sve dosadašnje vlasti koje smo imali, time i ova današnja, po svom karakteru su bile i jesu totalitarnog karaktera, jer su svojoj kontroli podvrgle i podvrgavaju cjelokupni društveni i kulturni život.

Svojoj vlasti pokorili su gotovo sve.

To čini sredstvima manipulacije koristeći u te svrhe većinu medija i intelektualaca.

Iz razloga što im je dosta pokornosti, što vlastito ropstvo te ropstvo i nesreću naroda ne mogu više trpjeti, pobunio se protiv vlasti i protiv pokornih krakova te vlasti veliki broj novinara i intelektualaca na javnoj televiziji.

Pobunili su se jer su im njihove slobode i prava pogaženi.

Ta prava i slobode pogaženi su svima nama te se samim time nameće pravo i opravdanost otpora i opće pobune.

U tom slučaju nije isključeno da će vlast pribjeći i sredstvima sile ako bude trebalo jer za nju nema granica ni ograničenja, niti trpi granice i ograničenja.

Unatoč tome što imamo i ustav i sabor mi protiv ovog tiranskog vladanja nemamo sigurne garancije.

Ovu vlast ograničavaju samo one sile s kojima se udružila i kojima služi, a to su ekonomski čimbenici, stvarni gospodari Hrvatske koji su sebi pokorili i samu “vlast“.

Udruživši se sa takvim moćima opačine vlast je, uz to što je postala nepravedna i totalitarna, postala i izopačena.

Tako izopačena sama se izručuje Božjem sudu koji će je neminovno oboriti u za to određeni dan.

Grijeh je služiti i biti pokoran takvoj vlasti ako je moguće to isto činiti pravednijoj ( Pnz 13,5).

MIRKO OMRČEN