HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

17. prosinac 2009.

NAJAVLJENO POSKUPLJENJE PLINA - JADRANKA KOSOR NASTAVLJA PLJAČKU SVOJIH PRETHODNIKA!

Prema informacijama u medijima, vlada RH je u dogovoru s Mađarima odlučila od 1. siječnja 2010. ponovno poskupjeti plin. Predsjednica Vlade ističe da bi, da nije postignut dogovor s Mađarima, stanovništvo moralo još skuplje plaćati plin i da bi za plin moralo plaćati „pravu cijenu plina“. Nije rekla što podrazumijeva pod pravom cijenom plina i zašto bi nam cijenu plina koji se proizvodi na području Hrvatske morali određivati Mađari, odnosno zašto bi naš plin stanovnici Hrvatske morali kupovati od Mađara. Očito pod pravom cijenom plina g. predsjednica ne smatra proizvodnu cijenu plina u Hrvatskoj koja iznosi manje od jedne desetine one po kojoj se plin prodaje kućanstvima. Neke korumpirane osobe amoralno tu pljačkašku, preko svake mjere visoku cijenu plina u odnosu na kupovnu moć stanovnika, usuđuju se nazivati socijalnom. No još ni to im nije dovoljno, pa plin treba još više poskupjeti. Očito se radi o daljnjoj pljački i rasprodaji Hrvatske unatoč brojnim izjavama da se želi stati na kraj kriminalu i korupciji u Hrvatskoj. Jasno je zašto političari ne daju javnosti i predsjedniku RH odgovor na pitanje zašto je u bescjenje prodana INA Mađarima (2003.) i zašto je sklopljen štetan ugovor o „zajedničkom“ korištenju plina iz Jadrana sa Talijanima (1997.i kasnije). Ne daju ih zato što je očito, već iz onoga što je o njima doprlo u javnost, da su sklopljeni tako da izazivaju golemu štetu stanovništvu Hrvatske i znače rasprodaju onog najvrednijeg blaga koje Hrvatska ima. Stoga je nužno te ugovore što prije staviti izvan snage i poništiti, jer su se i Mađari i Talijani višestruko namirili za novac koji su platili na osnovi tih ugovora, a na štetu hrvatskog puka. U prilogu su elaborirani razlozi zbog kojih nema nikakvog razloga za poskupljenje plina stanovništvu, jer ono znači samo jedno: daljnju pljačku sve siromašnijih stanovnika Hrvatske.

Žrtve tih ugovora su svi stanovnici Hrvatske – potrošači plina i drugih energenata (električne energije, topline, naftnih derivata) i svih ostalih potrošačkih dobara koje taj potez – povećanje ionako prekomjerne cijena plina- izaziva.

Nema niti jednog opravdanog razloga za ponovno poskupljenje plina kućanstvima. Poskupljenje plina će lančano izazvati poskupljenje mnogih drugih potrošačkih dobara. Stanovnici Hrvatske su žrtve bezočne pljačke. Evo zašto:

1. Današnja cijena plina za kućanstva u Hrvatskoj je oko 2,5 kune/m3 (oko 0,5 USD) što je desetak puta više nego cijena njegova proizvođenja iz plinskih polja u Jadranu (investicija + pogon i održavanje = manje od 0,05 USD/m3), a trošak proizvođenja u kontinentalnom dijelu Hrvatske još je niži. Prije poskupljenja onaj tko ga poskupljuje treba objasniti kome odlazi profit koji čini više od 9/10 cijene plina koju plaćaju stanovnici. Uz ovakav profit priča je za malu djecu da INA-Mol posluje s gubitkom. U maloj Hrvatskoj ima čak 39 distributera plina, ni jedan nije bankrotirao, a to pokazuje da je i distribucija plina izuzetno unosan posao. Ni to im nije dovoljno, pa žele plin i dalje poskupljivati.

2. Hrvatska proizvodnjom plina na svom teritoriju zadovoljava u razdoblju od 2002. do 2007. između 73,1 - 94,3 % potrošnje, a ne samo 60% kako u svrhu poskupljenja plina sistematski obmanjuju javnost (na taj način ispada da moramo uvoziti čak 40% skupog plina iz Ruske federacije). Godine 2007. u Hrvatskoj je proizvedeno 2,89 milijardi m3, a potrošeno 3,31 milijardu m3. Izvezeno je 751,7 milijuna m3 (po oko 0,063 USD/m3), a kućanstva su potrošila 623 milijuna m3 (po oko 0,5 USD/m3). Vidi javno dostupne službene bilance plina:

3. Treba dati na uvid javnosti ugovore o „zajedničkoj“ proizvodnji plina iz Jadrana (1997. i kasnije). U sedam godina (2001. – 2007.) u Italiju je izvezeno iz Jadrana čak 3,4 milijarde m3, što je gotovo toliko plina koliko su u tom razdoblju potrošila ukupno sva kućanstva u Hrvatskoj. S obzirom na svoj ulog, Italija taj plin dobiva gotovo po proizvodnoj cijeni, a Hrvatska ga mora nadoknaditi uvozom iz Ruske federacije za iznos koji je 6-8 puta viši od onoga što su platili (uložili) Talijani. Talijani su dosadašnjim izvlačenjem plina iz našeg dijela Jadrana višestruko namirili troškove koje su imali pri puštanju (i pogonu i održavanju) polja u proizvodnju (slično kao i Mađari iz profita INA-e-Mola ono što su platili za INA-u). Taj ugovor treba što prije staviti izvan snage jer je njime već dosad napravljena nepopravljiva šteta Hrvatskoj. Nema javno dostupnih podataka koliko je (i da li je uopće) plina iz Jadrana stiglo do potrošača u Hrvatskoj.

4. Cijena plina za kućanstva u Hrvatskoj s obzirom na kupovnu moć stanovnika među najvišima je u svijetu. Tvrdnja onih koji ga poskupljuju da je plin skuplji u Austriji i Mađarskoj (ako je točna ?) nipošto ne znači da ga treba poskupjeti i u Hrvatskoj. Austrija je 2007. 84%, a Mađarska 89% svojih potreba zadovoljavala uvozom skupog plina, a Hrvatska je zadovoljavala 87,4% svojih potreba proizvodnjom u Hrvatskoj (čija proizvodna cijena je barem 8 puta niža od one po kojoj plin prodaje npr. Ruska federacija). Svakom je jasno da je to velika razlika i da plin u Hrvatskoj stoga treba biti znatno jeftiniji nego u spomenutim zemljama, osim ako naš plin ne moramo skupo kupovati od Mađara (javnost još nije dobila odgovor na vrlo umjesno pitanje predsjednika RH zašto je ¼ INA-e 2003. u bescjenje prodana Mađarima). Javnost ne dobiva na uvid spomenute ugovore, jer je njima napravljena nepopravljiva šteta Hrvatskoj i treba ih hitno staviti izvan snage ili poništiti: kako onaj o prodaji INA-e Mađarima (iz 2003.) tako i one o „zajedničkoj“ proizvodnji plina iz Jadrana s Italijom (iz 1997. i kasnije). Posve je suluda tvrdnja – planovi da cijena plina za kućanstva u Hrvatskoj treba biti ista kao u EU u kojoj je kupovna moć stanovnika oko 3 puta veća nego u Hrvatskoj. Treba li nam uz takve planove ulazak u EU?

5. Posve je izmišljen problem skladištenje plina (i izrada novih iz istrošenih plinskih polja), jer je uz sadašnju proizvodnju i potrebe za uvozom plina zapremnina skladišta Okoli sasvim dovoljna. Naglašava ga se samo da bi netko njegovim ponovnim otkupom od INA-e - Mola (zajedno sa plinom) za oko 250 milijuna USD dobro zaradio. Skladište Okoli (4 kompresora, 22 bušotine, 500 mil.m3 plina) kupuju čak za oko 250 milijuna USD, a prodali su 2003. god. Račan i Ljubo Jurčić četvrtinu INA-e (1/4 od ukupno u INA-nih stotina bušotina, 24 plinska polja sa ukupno 40,9 milijardi m3 plina, 34 + 8 naftnih (i kondenzatnih) polja sa 11,7 milijuna m3 nafte i kondenzata, golema mreža plinovoda i naftovoda, rafinerije... – prema službenim javno dostupnim podacima 2007.) Mađarima u bescjenje, za samo 505 milijuna USD. Zašto se uopće odvaja posao s plinom (izuzima iz INA-e-Mola) od tehnološki nedjeljivog naftno - plinskog? To je tehnološki posve besmisleno jer je rad plinskog skladišta isto što i rad plinskog polja (dakako, uz dodatak kompresora za utiskivanje plina u istrošeno plinsko polje).

6. Treba osjetno racionalizirati – smanjiti potrošnju plina u Petrokemiji i HEP-u kojima INA- prodaje plin po znatno nižoj cijeni nego kućanstvima i nego što ga uvozi iz Ruske federacije, a razlika se namiruje prekomjernom cijenom plina za kućanstva. Na taj način mogla bi se smanjiti potrošnja plina u Hrvatskoj za oko jednu milijardu m3 (u Petrokemiji oko 300 milijuna, a u HEP-u 700 milijuna m3) i uz prekid ugovora o štetnom izvozu plina u Italiju, smanjiti ili čak ukinuti potrebu za ruskim plinom sve dok vremenom potrebe za plinom u Hrvatskoj ne porastu (ako će ga stanovništvo moći plaćati).

Petrokemija oko 60% proizvedenog umjetnog gnojiva izveze (više od 300 milijuna m3 plina potrebno za proizvodnju za izvoz), a kućanstva prekomjernom cijenom plina to subvencioniraju. Zašto? Gdje je tu tržište koje spominju? U svom dvadeset pet godišnjem postojanju Petrokemija je potrošila više plina nego što su sva kućanstva u Hrvatskoj potrošila od početka korištenja tog energenta, da bi oko 60% gnojiva izvezla.

HEP je veliki potrošač plina ali i najveći potrošač električne energije u Hrvatskoj. 2007. god potrošio je 1,41 milijardu m3 plina za energetske transformacije u električnu energiju i toplinu (toplinska mreža), a dobiva ga također po osjetno nižim cijenama nego što ga INA uvozi. No kako ga (i naftne derivate) koristi? Malo se u javnosti zna da je HEP i najveći potrošač električne energije u Hrvatskoj. Gubici električne energije u HEP-ovoj elektromreži (i samopotrošnja u elektranama) su pojedinih godina (npr. 2003. - 3,149 milijarde kWh) čak veći nego potrošnja električne energije cjelokupne hrvatske industrije. Sav preostali hidropotencijal za izgradnji novih hidroelektrana u Hrvatskoj nije dovoljan za namirivanje tih gubitaka. Ovi golemi gubici struje utječu na prekomjerno visoku cijenu električne energije za kućanstva - osjetno je poskupljuju, i nikoga za to nije briga. U europskim zemljama gubici i samopotrošnja bili su još prije dvadesetak godina oko 3 puta manji nego što su u Hrvatskoj danas. Da ih se svede na one u Europi to bi značilo uštedu više od 2 milijarde kWh. Proizvodnjom a zatim prekomjerno nepotrebno izgubljenom električnom energijom, ako se proizvodi u termoelektranama, osim što se nepotrebno troše primarni energenti (ugljen ili mazut ili plin), zagađuje se okoliš.. Potrebno je oko 700 milijuna m3 plina za proizvodnju 2 milijarde kWh izgubljene elektr. energije. Da HEP svoje gubitke svede na europski prosjek od prije dvadeset godina to bi značilo uštedu plina od 700 milijuna m3.

Petrokemija plin za proizvodnju umjetnog gnojiva za izvoz (više od 300 milijuna m3/god) i HEP za proizvodnju izgubljene električne energije (oko 700 milijuna m3/god.) trebaju platiti po punoj cijeni plina koji INA-Mol uvozi iz Ruske Federacije (oko 0,40 USD/m3), pa ako im je takav rad tržišno rentabilan, neka samo nastave tako raditi, a ne svoje promašaje naplaćivati od malih potrošača – kućanstava u prekomjernoj cijeni plina, električne energije i grijanja.

7. Štete izazvane nekontroliranom obustavom plina industriji prošle zime (tvrde da su iznosa oko 2 milijarde kuna – pa je da bi se namirile uveden dodatni porez, tzv. harač), najvećim dijelom su posljedica zbivanja – nemara u Hrvatskoj, a manje spora Rusija-Ukrajina. Najvjerojatnije se radi o podvali Vladi RH, a skrivaju podatke iz kojih se to može pouzdano ustanoviti. Stalno su kukali - paničarili kako sve ovisi o skladištu Okoli (da u njemu ima premalo plina), a ono je gotovo zanemarivo s obzirom na zapremninu 24 plinska polja iz kojih se proizvodi plin, a svako od njih je u prosjeku 3 puta veće zapremnine nego li je Okoli.

8. Ni ove godine nisu ništa poduzeli da ne dođe ponovno do prekida isporuke plina potrošačima ako se osjetno spuste temperature zimi, ili nastupe problemi na relaciji Ukrajina- Rusija, iako su ove godine već osjetno poskupjeli plin za domaćinstva, a sada ga namjeravaju od 1.1.2010. ponovno poskupjeti.

Zagreb, 16.12.2009.

Dr. Branimir Molak, dipl. inž.

Doktor tehničkih znanosti (naftnog rudarstva – ležišta plina)