HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

20. veljače 2009.

„KOMUNIZAM JE U HRVATSKOJ OSTAO ŽIVJETI NA RAZORAN NAČIN“- KARDINAL JOSIP BOZANIĆ

Jutarnji list objavio je 12.2.2009. u članku pod naslovom 'Crkva nemoćna, pa za sve krivi komuniste' kritiku don Ivana Grubišića u kojoj se osvrće na komentar gl. urednika Glasa Koncila Ivana Miklenića koji piše da su 'komunistički kadrovi' svojim interesima podredili cijelu Hrvatsku; imaju potpunu kontrolu nad svim važnim političkim strankama; drže ključne pozicije u društvu i gospodarstvu. Zbog toga se, prema Mikleniću, ne procesuiraju komunistički zločini niti je moguće govoriti istinu o njima, nadovezujući se na propovijed zagrebačkog nadbiskupa Josipa kardinala Bozanića na Stepinčevo u kojoj je naglasio da komunizam u Hrvatskoj još 'živi na razoran način'.

Don Ivan Grubišić bi se trebao zapitati svjedoči li velečasni Miklenić istinu ili ne, prije nego paušalno kritizira Katoličku crkvu glede njene kritike kriptokomunističke politike predstavnika vlasti Republike Hrvatske. Lakonski je reći da nesankcionirane komunističke zločine „trebaju rješavati sudovi“, s obzirom da se u hrvatskom pravosuđu postupa u slučaju komunističkih zločina po diktatu politike umjesto po pravu.

Slijedeće činjenice potkrepljuju tvrdnje velečanoga Miklenića, i demantiraju kritizerstvo don Ivana Grubišića:

Predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić, javno je poručio da se 'antifašistima ne smije suditi'. Zar don Grubišić misli da Predsjednikova izjava ne utječe na odgovorne predstavnike hrvatskih sudova i pravosuđa u cjelini?

Nadalje, upitan je antifašizam glavnih naredbodavaca partizanskih ratnih zločina i poslijeratnih komunističkih zločina koja je naređivao generalni sekretar politbiroa CK KPJ (ratni Vrhovni štab), s obzirom da su Tito i njegovi najuži pomoćnici bili boljševici dok su se antifašistima predstavljali isključivo u njihovoj agitacijskoj propagandi; njihova politička praksa nije narodima u bivšoj Jugoslaviji donijela slobodu i demokraciju nego totalitarni zločinački komunistički sustav koji je međunarodna zajednica dva puta osudila u rezolucijama Vijeća Europe, godine 1996. i 2006.

Ne mogu nadležni sudovi suditi nekim partizanskim ratnim zločincima i počiniteljima komunističkih zločina ako Državno odvjetništvo ne podiže optužnice protiv osnovano osumnjičenih počinitelja, a to bi don Ivan Grubišić kao intelektualac trebao znati da je to tako.

Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma raspolaže pouzdanim informacijama o tome da je odjel krim-policije za ratne zločine istražio ratne zločine koji su počinjeni u Maceljskoj šumi, na Kočevskom rogu, nad jamom Jazovkom i drugdje, i istražni materijal predao nadležnom županijskom državnom odvjetništvu, ali zagrebačka županijska državna odvjetnica Višnja Lončar odbija podizati optužnice protiv prijavljenih Stjepana Hršaka i Milke Planinc i dr. iz razloga, kako je na tiskovnoj konferenciji navela, što navodno ne postoje svjedoci, ali istina je da postoje svjedoci ali ne postoji politička volja da se stupa po pravu, a ne po političkoj podobnosti; osim toga, zašto se ne postupa po načelu hijerarhijske zapovjedne odgovornosti, s obzirom da je takvu pravnu praksu hrvatsko pravosuđe preuzelo od anglosaksonskoga prava?

Treća činjenica je da je glavni državi odvjetnik RH, g. Mladen Bajić, u sukobu interesa jer mu je otac bio član ekstremističkoga Saveza komunističke omladine Jugoslavije (SKOJ) od 1942. godine i sekretar Skoja podbiokovskoga Šestanovca, i pripadnik Mosorskog partizanskog odreda za koji su vezani zločini nad ratnim zarobljenicima i civilima koji su bacani u jame na Biokovu. Poznato je da Glavni državni odvjetnik odbija podići optužnicu protiv kazneno prijavljenih pripadnika partizanske 11. dalmatinske (biokovske) brigade 26. divizije Jugoslavenske armije za koje postoji osnovana sumnja da su počinili ratni zločin nad zarobljenicima na Kočevskom rogu 1945. godine, posebno specijalna jedinica sa dobrovoljcima, očeličenim marksistima, koja ja koncem rata izdvojena iz 11. dalm. (biokovske) brigade i upućena na Kočevski rog.

U svjetlu gore navedenih činjenica velečasni Miklenić svjedoči istinu, a don Ivan Grubišić ispada diletant, ali nije sramota ne znati nego je sramota ne pitati!

Osim toga, zdrava pamet, i logika, čovjeku govori da je hrvatsko društvo, politika, gospodarstvo, medijska javnost i kultura, prožeto kriptokomunističkim kadrovima; niti jedan zagrebački gradonačelnik, niti jedan predsjednik Republike, niti jedan predsjednik Hrvatskog sabora, niti jedan glavni ravnatelj Hrvatske radio-televizije, i niti jedan predsjednik Vrhovnog suda, Ustavnog suda i bilo kojeg suda u Hrvatskoj nije bio nekomunist odnosno svi su bivši komunisti!

Koliko se u medijima Republike Hrvatske lijevalo suze za preminulim bivšim komunistima, od kojih su neki s ovoga svijeta otišli bez zaslužene kazne pravne države, a koliko se uopće spominje hrvatske žrtve komunizma, koliko se relativiziraju jugokomunistički zločini, održava Titov kult ličnosti, jedne nečasne povijesne ličnosti koja je stajala na čelu zapovjednog zločinačkog lanca i hrvatskom narodu nanijela ljagu; koliko se boljševičkim metodama izokreće povijesna istina, i notorne boljševike predstavlja antifašistima dok se istinske antifašiste poput Titove žrtve Alojzija Stepinca ili Vladka Mačeka i haesesovce, zatim, hrvatske proljećare i vodeće demokratski orijentirane antikomuniste ove zemlje kleveće, i kao etiketirane se te politički nepodobne humaniste cenzurira?!

Kršćanski humanist Toma Akvinski je poručio da 'Samo pravda stvara mir!', međutim, nema pravde ako se neke notorne komunističke zločince ne izvede pred sud pravde, istine i povijesti, i ako se hrvatsko društvo temeljito ne prosvijetli o komunističkim zločinima!

I na kraju pouka za don Ivana Grubišića: grijeh je sputavati one koji svjedoče istinu, a to stoji i u rezoluciji broj 1481 Parlamentarne skupštine Vijeća Europe od 25. siječnja 2006. godine čije moralno-političke zahtjeve vlasti Republike Hrvatske doslovno nisu uopće ispunile, i time su sami sebe stavili s druge strane povijesti!

Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma, Goran Jurišić, Zagreb.