HRVATSKO PRAVO
Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj
http:
www.hrvatsko-pravo.hr http:
www.hrvatsko-pravo.com
13. ožujak 2009.
HRVATI SU DANAS POTLAČEN NAROD !
Luka Bebić :„Neka cvijeta sto cvjetova, neka živi sto mišljenja!“
To bi zaista bila demokracija koja nam je i Ustavom zajamčena, no toga u Hrvatskoj nažalost nema. Ta izjava je samo obična frazeologija.
Prava istina je ta da je naš narod u novom ropstvu i da mu njegova inteligencija nosi oportunističku orijentaciju.
Zakoni slobode u našoj zemlji nisu zaživjeli.
Niti ima ekonomskih sloboda, niti kulturnih sloboda, niti narod ima prostor u kojem bi izrazio svoje mišljenje i stavove, niti ima odgovornosti odgovornih. Sve u svemu nije ostvaren sustav slobode a sama borba za slobodu na taj način je izdana .
Jedan od izdajnika je i gore imenovani te skupa s mnogima sličnima kao izdajnik snosi krivnju za svu prolivenu krv za neostvarenu slobodu kao zločinac.
Umjesto da su slobodan i dostojanstven narod, Hrvati su danas većinom potlačena skupina, proleteri i sirotinja pritisnuti kreditima stranih banaka kojima se kupuje kakav takav socijalni mir.
Današnja vlast, naša vlastita, izrabljivačka je, tiranska, reakcionarna.
Komunističke izdajice koje su nas držale u jugoslavenskom ropstvu nisu nikuda odletjele, samo su prepustile mjesto drugim izdajicama.
Umjesto demokratski ustrojene države u kojoj bi svi bili jednaki pred zakonom, svi imali jednaka prava, mi smo staleški ustrojena zajednica u kojoj na vlasti imamo čas jedan čas drugi staleško-komunistički klan.
Djelovati slobodno danas je u Hrvatskoj krajnje opasan zanat.
Mnogi se boje činjenice da djelujući slobodno mogu izgubiti namještenje, doći pred sud…
Zbog nedostatka slobodoumnih pojedinaca i intelektualaca hrvatski narod danas je politički nerazvijen i onesposobljen.
Nakon skoro dva desetljeća borbe za slobodu i demokraciju Hrvati nemaju normalne uvjete u svojoj zemlji da bi se mogli normalno baviti politikom i živjeti na način kako žive ostali slobodni narodi u Europi i svijetu. Za mnoge kukavice i lijene intelektualce ovakvo stanje slobode izlika je za njihov nerad , poslušnost ,služenje i robovanje režimu.
Ta njihova služba i služenje nije na korist zajednici, to je služenje zlu i nije Bogu dostojno ( Rim 12,7 9-13).
Sam režim u takvome stanju gradi svoju moć i uspjeh .Mnogi su malodušni jer su uvjereni da sve što drugi rade nema smisla , da je glavno država a sloboda da će doći sama po sebi.
Mnogi totalno šute a šutnja je specifična pojava u diktaturama. Šute da ne upropaste obitelj, da se ne zamjere lijevo ili desno, šute i stoga što ne vide neposredna uspjeha. Mnogi šute jer vjerojatno nemaju ili ne znaju što reći. Šutnja i nemar postali su aktivni čimbenici naše političke realnosti.
Sloboda i demokracija ne stječu se bez pripravnosti i djelatnosti, nikako čuvajući namještenje, obitelj i kukavnu slobodu straha.
Tragikomično je što hrvatski intelektualac osim što izražava potpuni nerad taj isti nerad još želi i opravdavati. On se čak ne libi osuditi slobodno političko stajalište ili nečiju odgovornost , djelatnost i angažman. Nemati stajalište o mnogo toga znači biti ništica.
Našeg intelektualca danas ne zanima ništa osim novca, titula, položaja i sličnih uspjeha. Tu mnogi sudjeluju a kada se potegne pitanje razvoja te demokracije i drugog tu ima malo koga.
Svi razmišljaju na način: imam dobar auto, imam dobro plaćen posao, imam obitelj i komforan stan, vikendicu za odmor od nerada, dobro mi je , a narod, to su ionako ovce u toru za koje nikome nije briga!
Takvi koji tako razmišljaju nisu ništa drugo doli obična krpelj kojoj je cilj samo osobni interes i ništa drugo.
Usprkos svemu uvjeren sam da će demokracije jednom biti , jer koliko god da je naš narod nisko pao, vjerujem da on u svojim osjećajima još nosi ideju slobode i volju za slobodom, da nije narod bez vrijednosti i bez prave zrelosti.
Vjerujem da on u sebi još ima slobodoljubivih, naprednih i progresivnih poriva.
A i gore će listati i cvijeće će cvjetati, bilo ili ne bilo barabe Luke jer, na svu sreću, o tome ne odlučuje on već dobri i pravedni Bog.
MIRKO OMRČEN
|