HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

20. ožujak 2009.

IZ KARLSRUHE-A PRAVDA ZA ŽRTVE ZLOČINA TITOIZMA!

Pozdravljamo presudu Vrhovnog suda Njemačke u kojoj je odbijena žalba osuđenog doušnika jugoslavenske komunističke tajne službe, Krunoslava Pratesa, kodnog imena 'Boem', na prošlogodišnju prvostupanjsku presudu doživotnog zatvora zbog sudjelovanja u ubojstvu hrvatskog emigranta i direktora marketinga zagrebačke Industrije nafte, pokojnog gospodina Stjepana Đurekovića u Wolfratshausenu kod Münchena, 1983. godine. Pravda je dostižna i nakon 26 godina, nakon više od četvrt stoljeća. To neka bude opomena svim udbašima, oznaškim i udbaškim oficirima, udbaškim teroristima i doušnicima da je pravda dostižna, i da se istina o njima sazna kad-tad! Vrhovni sud Njemačke je time ujedno posramio Vrhovni sud Hrvatske i hrvatsko pravosuđe u cjelini koje je do danas zataškalo sve udbaške zločine.

Podsjećamo da je ovo suđenje u pravnoj državi Njemačkoj bilo simbolički ujedno suđenje bivšoj Titovoj Jugoslaviji i njenom boljševičkom totalitarnom režimu i politici državnoga terorizma koju su titoisti vodili nad političkim i ideološkim neistomišljenicima koji su bili za demokraciju i slobodu hrvatskog naroda i protiv korupcije i lopovluka svake vrste koji je generirao socijalistički režim u Zagrebu i Beogradu, gazeći hrvatsko državno pravo, ljudska prava i slobodu javne riječi.

Pravomoćnu presudu Pratesu 'Boemu' su mediji u Hrvatskoj uglavnom prešutjeli, što je logično jer je ova presuda ujedno i presuda maršalu Titu koji je stajao na čelu jugoslavenskog državnog terorizma, i koji je pored toga ugošćivao i vodeće svjetske terorističke organizacije, od Baader Meinhof-bande do Frakcije Crvene armije, PLO, i druge raznorazne terorističke frakcije koje su u Titovoj Jugoslaviji dobivale od tzv. JNA vojničko-diverzantsku izobrazbu po uzoru na partizanske diverzije ili terorizam iz Drugog svjetskog rata.

Kako glavni urednici medija u Hrvatskoj uzdižu kult ličnosti maršala Tita, notornog masovnog ubojice, zločinca i nečasne povijesne ličnosti koja je hrvatskom narodu nanijela ljagu, logično je da vijesti poput konačne presude doživotnoga zatvora za Titova tajnog agenta/doušnika znači moralni poraz par excellance jer kako sada opravdati višegodišnju titoističku uredničku politiku kojom su blaćene hrvatske žrtve komunizma/titoizma, i uzdizani masovni notorni zločinci kojima su pisani panegirici? Kako opravdati bajke o titoističkom antifašizmu koji su povijesni revizionisti, dvorski povjesničari bliski Pantovčaku, u višegodišnjoj partizanskoj ratnoj agitacijskoj propagandi širili u hrvatskoj javnosti, u mirnodopsko vrijeme? Kako sada opravdati velike laži koje su ekstremni ljevičari ili titoisti širili iz saborskih klupa, iz Predsjedničkog ureda i Banskih dvora, s katedra povijesne znanosti, putem tiska i TV u raznoraznim pro-komunističkim emisijama o 'drugu' Titu i njegovim 'humanistima' (čitaj: koljačima)? Kako opravdati bezbrojne nekritičke vijesti u medijima o obljetnicama partizanskih jedinica, posljednjih godina, na kojima su paradirali notorni ratni zločinci, doslovno koljači, u svjetlu činjenice otkrivanja svjetskoj javnosti masovne grobnice sa bestijalno ubijenim slovenskim i hrvatskim žrtvama titoističkoga terora u Hudoj Jami i u stratištu Tezno? Zar nisu vodeći kolumnisti bliski vlastima Republike Hrvatske još prije nekoliko tjedana tvrdili da „Josip Broz – Tito mora ostati antifašistički brand Hrvatske“, i da Trg maršala Tita u Zagrebu mora ostati? Da čujemo sada te 'narodne heroje' je li Tito još uvijek mora biti i ostati antifašistički brand Hrvatske, ili bi to trebale biti titoističke žrtve, od blaženika Alojzija Stepinca preko drugih antifašista iz redova 1945./1946. ubijenih dužnosnika Hrvatske seljačke stranke, pravaša, i građanske antifašističke i antikomunističke hrvatske inteligencije koju su pobili Titovi nepismeni ali dovoljno fanatični, mržnjom zadojeni, partizanski politički komesari i komandanti Vojne Ozne i Knoja, skojevci, očeličeni marksisti, revolucionari i bitange svake vrste koje su bili toliko drski da se prozovu antifašistima iako je njihov boljševički vrhovni vođa Staljin sa fašistima potpisao 23. kolovoza 1939. pakt, i nazdravio u čast Adolfa Hitlera, a agent i provokator 'Tito' provodio njegovu politiku na Balkanu. (Ne smije se zaboraviti da su Titovu tajnu policiju Oznu, koju su za vrijeme WWII ustrojili sovjetski obavještajci i tajni agenti zloglasnog NKVD-a, nakon rata usavršili nekadašnji Hitlerovi gestapovci i SS-oficiri iz Sicherheitsdiensta, poput zločinca i antisemita Hansa Helma i drugih.)

Partizani nisu imali niti imaju monopol na antifašizam, i oni su antifašisti samo u agitacijskoj propagandi ali na djelu partizanski komunisti nisu ništa bolji od fašista od kojih su počinili čak brojnije zločine. Komunističko partizansko 'rukovodstvo' na čelu s maršalom Titom je genocidno, što je znanstveno dokazano, a tko u to još sumnja pored objavljenih posmrtnih ostataka žrtava titoizma je, ili lud ili pokvaren dok na zabludu više nitko nema pravo.

Ako netko misli da Slovenija prednjači u istrazi komunističkih zločina onda se vara, jer u Hrvatskoj su još 1991. iz nekih jama ekshumirane prve žrtve komunizma/titoizma, gotovo dvije tisuće ubijenih ratnih zarobljenika i hrvatskih civila u maceljskoj gori, iz nekoliko od 123 masovne grobnice samo na tom lokalitetu (svečano su sahranjene tek 2006. godine uz medijsku cenzuru), međutim, iste je godine uslijedila zabrana daljnjih ekshumacija i cenzura o tome, a protuustavna zabrana i cenzura došla je od samog hrvatskog državnog vrha na čelu s predsjednikom Franjom Tuđmanom i premijerom i koordinatorom tajne službe UNS, Josipom Manolićem, koji su sudjelovali 1945. u masovnim zločinima nad vlastitim narodom, F. Tuđman na položaju u Titovom partizanskom 'Vrhovnom štabu' (ratni politbiro CK KPJ), od veljače 1945. godine, a Josip Manolić kao oficir i zapovjednik u protunarodnom 'Odjeljenju za zaštitu naroda'.

Hrvatski centar za istraživanje zločina komunizma zahtijeva kaznenu istragu o počiniteljima zataškavanja razotkrivanja zločina komunizma/titoizma na području Republike Hrvatske od 1990. do danas, i objavljivanje njihovih imena, da hrvatska javnost uskoro sazna tko je sprečavao kazneno-pravnu istragu nad titoističkim počiniteljima ratnog zločina, zločina protiv čovječnosti, zločina etničkog čišćenja i zločina gencida nad hrvatskim narodom iz 1945. godine, iz poraća i za vrijeme Drugog svjetskog rata; u međuvremenu je cijeli niz komunističkih zločinaca napustio ovaj svijet bez zaslužene kazne, od komunističkih ideologa Stipe Šuvara i Ivice Račana, do udbaških zapovjednika poput Lutve Ahmetovića i drugih. Međutim, komandant Vojne Ozne u Krapini iz 1945. godine (na području maceljske gore), Stjepan Hršak, još je živ i zdrav, i iako kazneno prijavljen, slobodno i veselo se druži sa svojim drugovima u Gradskoj kavani u Zagrebu, prisjećajući se slavnih dana revolucije, a nekadašnja politkomesarka i jugo-premijerka i šefica CK SKH, Milka Planinc (osnovano osumnjičena i kazneno prijavljena za zločine u Kočevskom rogu, zajedno s drugim nekim 'drugovima') počasna je gošća predsjednika Mesića i 'gimnazijalca' Fumića (nekadašnjeg predsjednika Vojnog suda JNA u Zagrebu i 'sekretara' izvitoperenoga pravosuđa Socijalističke Republike Hrvatske), iz partizanske titoističke SAB/SUBNOR udruge, na proslavi partizanskog VIII korpusa JNA maršala Tita, nedavno u Splitu.

Pozdravljamo inicijativu slovenskog oporbenog vođe Janeza Janše o uklanjanju spomenika maršalu Titu u Sloveniji, i taj je zahtjev na tragu zahtjeva Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma koji smo službeno prije nekoliko godina podnijeli hrvatskoj vladi, s prijedlogom da se sve partizanske spomenike ukloni s javnih površina, jer zločini poput masovnog zločina u Macelju ne mogu biti uzor hrvatskoj javnosti, i da se iste postavi kao opomena u budućem Memorijalnom muzeju žrtava i zločina koumunizma, u Zagrebu, te da se za to izvrši prenamjena današnje zgrade Općinskog suda u Zagrebu, u Vukovarskoj aveniji, kao i da se u Centru Zagreba postavi veliki spomenik žrtvama komunizma/titoizma, i da se Goli otok (i otok Sv. Grgur) od Hrvatskog sabora proglasi spomen-područjem u spomen na to nekadašnje stratište i jugokomunistički koncentracijski logor, kao što postoji Spomen-područje u Jasenovcu.

Pitamo se, hoće li kandidat Hrvatske demokratske zajednice za zagrebačkoga gradonačelnika ponoviti da je Josip Broz – Tito „pozitivna povijesna ličnost“, i hoće li se HDZ kao vladajuća stranka na čelu koalicije, i SDP i Milan Bandić i dalje oglušivati o zahtjeve građanske inicijative Krug za trg o promjeni naziva Trga maršala Tita u Kazališni trg, i da se Titovo ime progna s javnih površina u ropotarnicu i na smetlište povijesti?

Pozdravljamo izjavu premijera Sanadera i ministra unutarnjih poslova, Tomislava Karamarka za krim-istragom počinitelja partizanskih zločina iz 1945., kao i izjavu potpredsjdnice vlade Jadranke Kosor o tome, ali što se čekalo do danas? I, jesu li to samo predizborne izjave u stilu 'obećanja ludom radovanja'?

Istine radi treba reći da je hrvatska Krim-policija zagrebačke policijske uprave sve istražila u vezi partizanskih komunističkih zločina u Macelju, u jami Jazovka i drugdje, ali zbog otpora vladajuće politike Državno odvjetništvo nema dozvolu za podizanje optužnica protiv osnovano osumnjičenih kazneno prijavljenih Stjepana Hršaka i Milke Planinc i drugih (niti je dozvoljeno te prijavljene osobe privesti u istražni zatvor, dakle, postoji zabrana za izdavanjem kaznenog naloga).

Predsjednik Republike Mesić je izjavio da se „antifašistima ne smije suditi“, „niti se Tita smije proglašavati zločincem“.

Podsjećamo da je u predmetu suđenja udbaškom doušniku Pratesu rečeno od strane njemačkog suca i državnog odvjetnika da predsjednik Mesić opstruira to suđenje, i zbog toga ga je njemačko pravosuđe prijavilo Europskoj komisiji, i onda se čudimo zašto su blokirana poglavlja i daljnji pregovori oko ulaska RH u EU. Podsjećamo i da se otac od predsjednikova savjetnika za nacionalnu sigurnost nalazi na tjeralici Interpola zbog osnovane sumnje u organiziranje političkog ubojstva Stjepana Đurekovića. Podsjećamo da se državni vrh Republike Hrvatske još uvijek nije ispričao Đurekovićevoj udovici, gospođi Gizeli, što je titoistički teroristički režim ubio njezina supruga, i njena sina Damira, a dosadašnje poslovodstvo INE-e na čelu s Mesićevim kadrom i kadrom Savke Dabčevič Kučar nije podiglo spomen-ploču u spomenu na žrtvu titoizma Stjepana Đurekovića.

Podsjećamo i da su udbaške strukture koje su Franjo Tuđman i Josip Manolić postavili 1990. u vrh hrvatske države ubile u Italiji, u vrijeme sloma Hrvatskog proljeća, malu dvanaestogodišnju djevojčicu Rosemarie Ševo i njene roditelje, ali ubojice i dalje žive na slobodi, negdje na području Republike Hrvatske.

U isto vrijeme, dok DORH blokira podizanje optužnica protiv nekih partizanskih komunističkih de facto ratnih zločinaca, na tekućoj traci bivaju za ratne zločine osuđeni hrvatski branitelji iz rata za nezavisnost i slobodu (1990. – 1995.)

Podsjećamo da su te iste udbaške strukture ubile 1991. dopredsjednika Hrvatske stranke prava, g. Antu Paradžika, i 1992. generala HOS Blaža Kraljevića i osam stožernih časnika Hrvatskih obrambenih snaga, kao i sveukupno 30 pravaša, dužnosnica i dužnosnika Hrvatske stranke prava pod predsjedanjem Dobroslava Parage na kojega su udbaši izveli nekoliko bombaških atenatata devedesetih, te su devedesetih likvidirani i drugi organizatori obrane od velikosrpske agresije, hrvatski branitelji i rodoljubi, a da nalogodavci nikada nisu odgovarali za svoje zločine, kao što ni komunistički nalogodavci nisu odgovarali za zločine počinjene od 1941. do 1990. godine.

Podsjećamo da je vrijeme za prevrtanje palčeva isteklo, da se kult ličnosti maršala Tita mora srušiti odmah i na licu mjesta, da se javno mora od strane hrvatskog državnog vrha objaviti hijerarhijska odgovornost za partizanske komunističke zločine, od 'Tita' na dalje, kao i za zločine nad hrvatskim braniteljima i nekomunističkim političarima iz devedesetih, i da za zakon o lustraciji nikada nije kasno, pogotovo u vrijeme kada se i danas nekadašnji doušnici jugoslavenske tajne policije kandidiraju za predstojeće lokalne izbore u Hrvatskoj, a ima ih u svim strukturama hrvatske države, kao i u Katoličkoj crkvi i u drugim vjerskim zajednicama.

Zahtijevamo pravnu istragu o ubojstvu studenta Ernesta Brajdera iz 1980. godine, kao i istragu o nalogodavcima i izvršiteljima svih udbaških ubojstava, uključujući i ubojstvo Bruna Bušića! Zahtijevamo reviziju svih politički montiranih sudskih procesa iz doba terorističke Titove Jugoslavije, i rehabilitaciju za sve nevino osuđene i smaknute žrtve komunizma/titoizma, kao i moralno-političku rehabilitaciju za hrvatske žrtve smaknute na 'Križnom putu', za hrvatske bleiburške žrtve, kao i kraj povijesnom revizionizmu jugoslavenske titoističke marksističke historiografije! Zahtijevamo istinu o povijesnoj istini na koju hrvatski narod ima pravo!

Podsjećamo da je nalogodavac ubojstva Stjepana Đurekovića bio visoki komunistički dužnosnik Mika Špiljak koji je Franji Tuđmanu omogućio 'pasoš' kojim je prvi otputovao među hrvatsko iseljeništvo koncem osamdesetih godina dok su drugi disidenti komunizma i antikomunisti i dalje ostajali bez svojih osnovnih građanskih prava u Titovoj Jugoslaviji, a Dobroslav Paraga je bez građanskih prava i dan danas. (Mika Šiljak je nedavno umro kao pravednik.)

Zahtijevamo smjenu voditelja pregovaračkog tima RH za članstvo u EU, Vladimira Drobnjaka, zbog njegove huškačke uloge osamdesetih u komunističkom novinstvu protiv Dobroslava Parage, kao i smjenu suca Vrhovnog suda (Mesićeva kadra) Ranka Marijana zbog montiranja političkih procesa iz osamdesetih, i tražimo smjenu svih kadrova u državnom aparatu Republike Hrvatske koji su na vlasti prvi puta došli nakon Hrvatskog proljeća, od 1972. do 1990., kao i smjenu savjetnika predsjednika Republike Budimira Lončara, kao nekadašnjeg oficira zloglasne Ozne, i tražimo od Ustavnog suda opoziv predsjednika Republike Stjepana Mesića zbog osnovane sumnje da je bio doušnik jugoslavenskih tajnih službi, kao i ostavku na položaj predsjednika Hrvatske stranke prava, Ante Đapića zbog iste osnovane sumnje.

Tražimo ispriku hrvatskog državnog vrha zbog svih laži koje su izrečene od 1990. do danas u korist zločinca Tita i njegove korumpirane klike i socijalističkog totalitarnog režima, kao i kazneni progon svih upletenih u medijsku cenzuru nad antikomunistima/demokratima, te trenutnu uspostavu pravne države, demokracije, slobode javne riječi i višestranačkog sustava, a to znači da od minisitra pravosuđa Šimonovića zahtijevamo ukidanje kriptokomunističkog akta nasilja nad pravašima i otimanja Hrvatske stranke prava, što je počinjeno 1993. godine provođenjem zločina kroz hrvatski pravosudni sustav kako bi sve izgledalo tobože legalno i legitimno. Ništa nije legalno ni legitimno što se temelji na nasilju, gaženju Ustava, zakona i prava hrvatskih građana! Na koncu konca, zahtijevamo od hrvatskog državnog vrha da nasljednicima žrtava komunističkog titoističkog nasilja (revolucionarnoga terora) vrati svu otetu privatnu imovinu koju je komunistička partija opljačkala od 1945. do 1990. godine!

Huda Jama, Jazovka, Macelj, Tezno itd. su lice i naličje 'druga' Tita i jugoslavenskih komunista, balkanskog antifašizma, i samo zahvaljujući kostima na pravdi Boga ubijenih žrtava titoizma, koje su same progovorile iz stotina jama u Hrvatskoj i Sloveniji, moguće je rekonstruirati zločinački titoistički sustav i režim zločinačke bande Josipa Broza – Tita, na sramotu hrvatskog društva i vladajuće politike i vlasti Republike Hrvatske, od predsjednika Republike preko Sudstva, Državnog odvjetništva i koalicijske vlade koji su do danas na osnovi oportunizma i korupcije sve zataškavali, koji su svu prljavštinu titoizma pomeli pod tepih, koji su nastavili s poznatom i sramotnom hrvatskom šutnjom, i koji misle da će se sve s vremenom zaboraviti i narodu isprati mozak.

Što nam dokazuju masovna stratišta komunizma/socijalizma kao Hudova Jama?

Dokazuje da je hrvatska emigracija imala pravo kada je u brojnim publikacijama tijekom desetljeća tvrdila da su titoisti (jugokomunistički režim diktatora Tita) počinili masovne zločine, i da je titoistička propaganda o 'ustaškoj emigraciji' bila lažna, sa ciljem da se kompromitira i likvidira hrvatska emigracija kako bi se zataškali veliki zločini 'velikog' maršala Tita. Zato su udbaši u svijet i slali doušnike poput ovoga koji je prošle godine u Njemačkoj osuđen na zasluženu kaznu doživotne robije koja čeka i njegova šefa Josipa Perkovića, alfu i omegu udbaškog zločinačkog sustava u Republici Hrvatskoj, tog paralelnog sustava javnome sustavu. Na kraju se potvrdila narodna izreka: Zaklela se Zemlja raju da se sve tajne doznaju.

Voditelj Hrvatskog centra za istraživanje zločina komunizma, Goran Jurišić, Zagreb.