HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

31. ožujak 2009.

ZA EU SAMO KAO KORUMPIRANI !

Jugoslavija je bila nasilna zajednica u kojoj je vladala nasilna totalitarna diktatura a sama sloboda tako nije bila dostupna svima u društvu.

Hrvat se u njoj bojao biti Hrvatom a bio je i prisiljen govoriti tuđim jezikom, baš kao i u doba germanizacije i mađarizacije.

Tako, što se slobode tiče, jugoslavensko- balkanski okvir nije se razlikovao od austrougarskog okvira.

Raspadom ovog potonjeg, kad su drugi narodi stvarali svoje narodne države, Hrvati su se odrekli svojih neposrednih ciljeva za volju viših zajednica odričući se i svoje narodnosti i svoje države.

Bila je to kriva politička kombinatorika i panslavenska zanesenost koju su propagirali i uveli upravo Hrvati a drugi je iskorištavali na našu štetu.

Mit o jednom jugoslavenskom narodu , stvorio je Jugoslaviju, stvorio je srpsku prevlast i kao konačan rezultat dao je Tita, komunizam i diktaturu.

Te sulude ideje dovele su do prolijevanja potoka krvi i srpske i hrvatske čime je onemogućen prirodan razvitak tih a i drugih balkanskih naroda.

Kod Hrvata je bilo uvriježeno mišljenje da se komunizam ne može održati na vlasti bez Jugoslavije i jugoslavenstva, te da će komunizam i diktatura pasti nestankom Jugoslavije i mita o jugoslavenstvu.

Teško je danas reći da li je nestao i da li je uništen mit o Jugoslavenstvu.

Nekako mi se čini, kad bi se dalo slobodno odlučivati kod nas Hrvata, da bi omjer za i protiv nove jugoslavenske zajednice bio pedeset prema pedeset posto.

Tome u prilog ide činjenica da mnogo naših ljudi u novostvorenoj, vlastitoj državi živi na rubu siromaštva, da nisu ostvarene elementarne slobode te da monopol vlasti čvrsto drži komunistička mafija koja koči razvoj i ulazak Hrvatske u EU.

Koči ga na način da usporava sa reformama jer bi prave reforme ugrozile tu njihovu vlast i dovele do demokratizacije društva.

To bi dovelo i do političkog pluralizma i do slobodne tržišne ekonomije.

Drugim riječima, dovelo bi do političke slobode i slobode u ekonomsko-socijalnoj sferi a to nikako ne bi pogodovalo kriminalu i vladajućoj eliti jer bi samim time bio ugrožen njihov monopol.

Upravo stoga teško je procijeniti konačan pristup naše zemlje u punopravno članstvo EU-a.

Bez da imaju apsolutni monopol nad svime teško će vladajuća elita pokrenuti i ubrzati reforme. To bi značilo slijedeće, u Europu samo ako su oni na vlasti i ako je sve u njihovoj vlasti.

U suprotnom stvarat će se afere poput ove sa Slovencima i graničnim sporom da bi se plasirala teza kako su Slovenci jedini krivac koji koči naš pristup u EU.

Ova afera pokazala je, da je EU zajednica jednakopravnih naroda u kojoj se sluša i glas malih, te da izjave, poput one predsjednika Mesića, kako Slovence nitko ništa ne pita nemaju mjesta u demokratski uređenoj EU.

Pokazala je kako je Slovenija suverena u zajednici te kako se određena pitanja u zajednici zajednički rješavaju.

Ima mnogo Hrvata koji su skeptični po pitanju ulaska Hrvatske u EU.

Danas su došla takva vremena kada jedan narod ili jedna država više ne mogu imati sve ono što im treba samo u svojim granicama.

Svi razvijeni narodi u ekonomskom pogledu danas su međusobno ovisni.

Ta se ovisnost uređuje različitim ekonomskim i drugim ugovorima koji ne mogu krnjiti nacionalnu nezavisnost.

Europa koja se danas izgrađuje ne ukida suverenost pojedinih država , nego usklađuje njihove djelatnosti, pogotovo na područjima materijalne civilizacije kao što su promet, kapital, proizvodnja, carine, tehnologija…ne ulazeći u političke tradicije država a još manje u njihove kulturne i osjećajne tradicije.

Sloboda je tako , čini se, potpuno osigurana a da li će tako biti i u budućnosti o tome će nas poučiti sama budućnost koja i nije uvijek u skladu sa željama stvaralaca.

Ima skeptika i u redovima Crkve.

Govore kako su iz EU ustava izostavljene kršćanske vrijednosti Europe pa po tome ta ista Europa nije i neće biti dovoljno kršćanska.

Ja ne vidim da je današnja Europa manje kršćanska od, recimo, Hrvatske u kojoj je kršćanstvo i vjera danas, usput rečeno, u novoj komunističkoj diktaturi na nižim granama nego li je to bilo u vrijeme Titove diktature.

Tko ima čvrstu vjeru nikakvo okruženje neće ga pokolebati.

Druga je stvar što su današnji kršćani većinom poput kamena u vodi « izvana mokri, iznutra suhi» i što na tu činjenicu možemo postaviti pitanje , da li Crkva pravilno i dosljedno mijesi Evanđeoski kvasac.

MIRKO OMRČEN