HRVATSKO PRAVO

Prve online stranačke novine u Republici Hrvatskoj

24. travanj 2009.

NAROD POROBLJEN „JEDINSTVOM“

Današnja hrvatska vlast je vlast skrivenih interesa, prikrivenih interesnih skupina koje malo po malo pokazuju svoju pravu narav.

HDZ , i ne samo ona, nije ništa drugo doli organ tih klasnih i skupinskih interesa na političkom području.

Sve ono što iz jedne takve stranke izlazi ( predsjednik, premijer, gradonačelnik, sudstvo, uprava, vlada i zakoni) ne predstavljaju ništa drugo doli organe tih interesa.

Te interesne skupine ili klase imaju za cilj u konačnici ostvarenje socijalno-ekonomskog klasnog diktata.

Nametnuti zajednici svoj interes te time ostvariti ekonomsko-politički totalitarizam.

Gledajući politički i drugi rad današnje vlade , te njen odnos prema narodu, vidljivo je da je ta vlada izvrnuta, neuravnotežena , da laže.

Ne djeluje na dobrobiti i napretku zajednice.

Doslovno rečeno ne bavi se politikom već je njeno djelovanje usmjereno u probitku jedne ili više klasnih skupina.

Takva politika je zlo za narod i djelujući na korist neprijatelja naroda prema narodu je nehumana, isključiva, sebična…

Kao takvu možemo je smatrati i osuditi kao izdajničku jer je izdala interese naroda.

Nažalost mnogi toj i takvoj politici služe i podržavaju je kao ispravnu.

Ne čine to iz razloga što je ta politika doista ispravna već zbog novca i položaja, zbog vlastitih interesa i probitaka.

To su oni služnički karakteri koji ulažu sve svoje sposobnosti da osiguraju za sebe što bolje položaje i sklonost nositelja takve politike.

To je također jedne vrsti izdajstvo prema vlastitom narodu.

Početkom devedesetih instalirani su od ondašnje vlasti i to u svim društvenim sferama .

Taj soj i taj sloj ljudi , ti «službouljudni Hrvati « služili su Tuđmanu u prvom redu da mu omoguće da prohoda a poslije da ga održe na vlasti.

U njegovo vrijeme a i danas zauzimaju sve udobnije pozicije u našem društvu i našoj zajednici.

Osim tog lijenog, nesposobnog i služničkog kadra, koji potpomaže kočenje razvoja naše zemlje , iz bivše jugoslavenske zajednice, iz koje smo u jedinstvu slobode izišli iz jedinstva ropstva, naslijedili smo i mnoga loša shvaćanja koja doprinose uspjehu opstanka svega lošega u našoj zajednici.

Jedno od tih shvaćanja je upravo jedinstvo i to da se u svemu bude jedinstven.

Shvaćanje da se sve prihvaća jedinstveno u duhu jedinstva, bez pogovora i bez prigovora.

Bilo to dobro ili loše, bilo to korisno ili ne korisno.

Izumitelj jedinstva na ovim prostorima Tito, u svom shvaćanju jedinstva, nije dozvoljavao da se što pita jer bi se time kvarilo jedinstvo.

Nije dozvoljavao da se nešto primjećuje , jer bi se time rušilo jedinstvo.

Navike su ostale.

I kod novih gospodara i kod naroda.

Da budemo jedinstveni poziva se i danas.

Kao nedavno u ratu protiv nevidljive mafije, što je usput rečeno prvi put u povijesti politike da jedna politička skupina proglasi sama sebi rat.

Da svi jednako podnesemo teret koji nosi ova kriza također je jedna vrst poziva na jedinstvo.

Gospodari današnjeg jedinstva u prvom redu time hoće imati psihološki o(ne)sposobljen narod kako bi oni mogli i dalje nesavjesno i neodgovorno raditi što hoće.

Jedinstvom se u prvom redu opravdava politika koja može doći u pitanje pred kriterijima odgovornosti i odbacivanje krivnje sa sebe samih.

Stoga se danas nikoga ne poziva na odgovornost .

Niti zbog mafije, niti zbog krize, niti zbog bivših, niti zbog sadašnjih privatizacija i pretvorbi, niti zbog afera ovog ili onog ministra, ovog ili onog gradonačelnika.

Takvo neodgovorno jedinstvo treba svakako isključiti i okrenuti se odgovornijim oblicima jedinstva.

Biti jedinstven u smislu odgovornog društva, društva slobode i demokracije, društva socijalne pravde, društva u kojem će vladati zakoni a ne interesne skupine i pojedinci koji kradu i pljačkaju, koji djeluju pod motom « Hrvatska to smo mi « i koji se ponašaju po motu « imamo Hrvatsku « misleći time doslovno.

Koji trguju našom zemljom, našim narodom stvarajući od njega moderno roblje, koji kad ga se proda skupa s tvornicom, željezarom i slično niti ima plaću niti ima prava.

Ono što rat nije uspio razoriti razorilo je to zlo.

A razoreno je ono najvrijednije, razoren je hrvatski čovjek i materijalno i financijski i fizički što govori činjenica da je danas skoro svaki drugi odrasli građanin u Hrvatskoj ovisan o antidepresivima.

MIRKO OMRČEN